Istrajnost u dosljednosti ličnim principima

Ако сам те добро схватио, ово води релативизацији - идеји да на овом свету не постоје никакви виши циљеви ка којима се треба кретати и виши принципи које би требали поштовати?


Principi, ciljevi, stavovi - sve to postaje smesno kad shvatis da ne treba da ides bilo gde jer si vec stigao do cilja. Ali da bi dosao do tog shvatanja potrebno je mnogo principa, ciljeva, stavova itd.
 
“The enlightened person sees God manifested both as the One and as the many. He communes with the One in the silence of meditation, and with the many through work.


Thus to him the farmyard, the laboratory, the battlefield, or the market is as proper a place for communion with God as the temple, the cloister, the mountain cave, or the monk's cell.


But this lofty attitude cannot be maintained unless a person has become firmly rooted in the oneness of existence.”



Moj pokusaj prevoda :



“ Prosvetljena osoba vidi Boga manifestovanog I kao Jedno I kao mnostvo. On komunicira sa Jednim u tisini meditacije, a sa mnostvom kroz rad.

Tako je za njega farma, laboratorija, bojno polje ili pijac prigodno mesto za komunikaciju sa Bogom isto kao I hram, manastir, planinska pecina ili monaska celija.

Ali ovaj uzviseni stav ne moze biti postignut ukoliko osoba nije postala cvrsto ukorenjena u nepodeljenosti egzistencije. “

Swami Nikhilananda


http://www.hinduism.co.za/karma.htm

ili , kako to Osho ukratko reche : " Budi gluma i zaboravi na glumca. "
 
Principi, ciljevi, stavovi - sve to postaje smesno kad shvatis da ne treba da ides bilo gde jer si vec stigao do cilja. Ali da bi dosao do tog shvatanja potrebno je mnogo principa, ciljeva, stavova itd.

Знаш како, точак времена се стално окреће, стално долазе нови тренуци у којима треба да доносимо нове одлуке, а (не)постојање принципа у тим одлукама, ставовима и делима нас одређује као личност.

Не користим ја принципе да бих игде стигао, него да бих се поставио према свету.

Рецимо, један пример личног принципа је да не желиш да (с)лажеш ни по коју цену.
 
Знаш како, точак времена се стално окреће, стално долазе нови тренуци у којима треба да доносимо нове одлуке, а (не)постојање принципа у тим одлукама, ставовима и делима нас одређује као личност.

Не користим ја принципе да бих игде стигао, него да бих се поставио према свету.

Рецимо, један пример личног принципа је да не желиш да (с)лажеш ни по коју цену.

meni to vise nije princip...imam fizickih problema kad to uradim sad. Nesto u meni to odbija...nesto se probudilo. Takodje ni knjige vise ne mogu da citam, tesko ih citam...nesto odbija knjige, sva ta znanja...preznojim se i nije mi dobro kad uzmem knjigu neku da citam, kao da nesto u meni to vec sve zna. Kundalini, i guess...
 
Istrajnost se vezuje za ciljeve, namjere... a dosljednost za principe, odluke... tako da ne znače isto...

Poenta Teme je u tome da je teško biti duže vremena dosljedan pogrešnim principima.....

Ima ljudi koji pomešaju svoje predrasude sa principima, pa se onda drže toga po svaku cenu, makar i na svoju štetu. Takva istrajnost ne može biti pokazatelj ničega, osim tvrdoglavosti. I, da: istrajnost i dislednost nisu sinonimi.
 
meni to vise nije princip...imam fizickih problema kad to uradim sad. Nesto u meni to odbija...nesto se probudilo. Takodje ni knjige vise ne mogu da citam, tesko ih citam...nesto odbija knjige, sva ta znanja...preznojim se i nije mi dobro kad uzmem knjigu neku da citam, kao da nesto u meni to vec sve zna. Kundalini, i guess...

Ја то називам принципом... осећај да нешто не ваља и не треба да радим, или да треба, и радим...

И принципијелан сам по тим, одређеним питањима, тешко ме је разуверити, без добрих против-аргумената...
 
Ima ljudi koji pomešaju svoje predrasude sa principima, pa se onda drže toga po svaku cenu, makar i na svoju štetu. Takva istrajnost ne može biti pokazatelj ničega, osim tvrdoglavosti. I, da: istrajnost i dislednost nisu sinonimi.
Da. Skoro svaki čovek robuje nekim principima koje je lično usvojio. Međutim, upravljanje po tim principima može ga dovesti do negativnih, neželjenih posledica. To je slučaj kada principi nisu saglasni sa zakonima dobra (morala) nego su saglasni sa zakonima zla.

Sve što čovek uradi, sve što čovek misli podleže zakonu. Treba postati svestan mehanizama tih zakona, znati uzroke koji će proizvesti doro (kao i zlo) i po njima se upravljati.

Znači, zakon - a ne princip.
 
Ја то називам принципом... осећај да нешто не ваља и не треба да радим, или да треба, и радим...

И принципијелан сам по тим, одређеним питањима, тешко ме је разуверити, без добрих против-аргумената...

ehehehe znaci ipak - moguce te je razuveriti i tako razbiti principe kojih se drzis :)

A tako je i kod mene.

sve su to programi brajko moj , programi biokompjutera.

program od danas ce biti zamenjen nekim sutrasnjim...

iluzije...

Istina je iza svih principa i izmisljenih pravila. Istina je Duh.

Sve ostalo je nasilje uma sa ciljem lakseg sazivota u tvrdini materije.
 

Back
Top