Istorija srpske književnosti

Koja su najstarija srpska dela?


uh... ovo pitanje je dosta neprecizno.

najstarija sačuvana ćirilična povelja, napisana na srpskom narodnom jeziku je Povelja Kulina Bana, iz 12. veka.

najstarije delo pisano srpskoslovenskim jezikom je Miroslavljevo jevanđelje (12. vek)
na srpskoslovenskom jeziku su pisani i:
1. Vukanovo jevanđelje (oko 1200)
2. Hilandarska povelja Stefana Prvovenčanog (12. vek)
 
ne, naravno, šta sam izignorisala?

Ili na oba zajedno?

Ispravno? Mala šaljiva zamka, naravno...

Nego, kada kolega Slaven777 zadovolji svoju radoznalost, koja će ga možda i razočarati jer verovatno neće ispuniti njegova očekivanja u vezi sa "starošću" srpske književnosti, hajde da se vratimo na najveću i najdalekosežniju srpsku muku, na period koji sam pomenuo.

Jer, teško je utvrditi, naravno i izmeriti, da li je veće posledice ostavila turska okupacija srpske države, počev od pada Smedereva, ili austrijska "okupacija" srpske pismenosti. Sumnjam da se nekom narodu, pre manje od tri veka desilo da mu školovani ljudi pišu na nekoliko različitih jezika, od kojih su neki bili čisti hibridi.
 
pleonazam jeste, ali nije skandalozan :)
dovoljno je reći samo oba, ovo zajedno si verovatno upotrebio u smislu istovremeno, kao: oba u isto vreme, oba istovremeno

u tvom pređašnjem postu ima jedna greščica, koja je inače česta, a to je po meni; trebalo bi: po mom mišljenju
 
Nego, kada kolega Slaven777 zadovolji svoju radoznalost, koja će ga možda i razočarati jer verovatno neće ispuniti njegova očekivanja u vezi sa "starošću" srpske književnosti

pa dobro, postoji i usmena, narodna književnost, koja se datira (pojedina dela, naravno) mnogo ranije od naše pisane književnosti, tačnije onoga što je ostalo od nje

inače, i ovo što sam nabrojala nije književnost u pravom smislu reči, to su više spomenici, dokazi da je nešto pisano, da se taj jezik koristio itd.
 
trebalo bi: tim jezikom (instrumental sredstva uvek ide bez predloga)

Хвала лепа.

Ја мислим да би нешто могло бити у Охриду и Призрену. Јер није логично да шест Уроша, пре Немањића, нису ништа писмено оставили? А били су писмени, што потврђује и овај печат у мом аватару из 10-ог века?
 
uh... ovo pitanje je dosta neprecizno.

najstarija sačuvana ćirilična povelja, napisana na srpskom narodnom jeziku je Povelja Kulina Bana, iz 12. veka.

najstarije delo pisano srpskoslovenskim jezikom je Miroslavljevo jevanđelje (12. vek)
na srpskoslovenskom jeziku su pisani i:
1. Vukanovo jevanđelje (oko 1200)
2. Hilandarska povelja Stefana Prvovenčanog (12. vek)

Pa, nisam siguran da se povelja Kulina Bana može nazvati srpskom. Nije li to Bosančica, kojom su i Hrvati pisali pored Bošnjana?

A šta je sa najstarijim, Marijinim jevanđeljem. Zna li neko nešto o tome - ili o Mihanovićevim i Gerškovićevim odlomcima?
 
A šta je sa najstarijim, Marijinim jevanđeljem. Zna li neko nešto o tome - ili o Mihanovićevim i Gerškovićevim odlomcima?

Marijino jevanđelje, Grškovićev oblomak i Mihanovićev odlomak su pisani staroslovenskim jezikom, nastali na srpskom tlu i pisani su glagoljicom.

Marijino (Marijinsko) jevanđelje datira se na početak 11. veka; nastalo je na štokavskoj teritoriji, o čemu svedoče pojedine jezičke crte iz narodnog govora, koje su verovatno nehotice unošene. Pisan je na pergamentu; ima 174 lista; u samom tekstu nema zapisa o mestu na kome je nastao ovaj spomenik. Postoji pretpostavka da je nastao u blizini srpsko-makedonske granice.
Dva lista čuvaju se u Narodnoj biblioteci u Beču, a ostali deo rukopisa u Lenjinovoj biblioteci u Moskvi

Grškovićev odlomak iz Dela apostolskih čine četiri lista pergamenta. Pretpostavlja se da je nastao u Bosni ili zetsko-humskoj oblasti, verovatno početkom 12. veka.

Mihanovićev odlomak ima dva pergamentska lista pisana glagoljicom. Jezičke osobine su slične kao i kod Grškovićevog odlomka, te se smatra da su nastali na istoj teritoriji.

Postoji i Temnićki natpis, takođe staroslovenski spomenik, ali za razliku od pomenutih, pisan je ćirilicom. Nastao je verovatno početkom 11. veka. Pronađen je u Pomoravlju.
 
Pa, nisam siguran da se povelja Kulina Bana može nazvati srpskom. Nije li to Bosančica, kojom su i Hrvati pisali pored Bošnjana?

Povelja Kulina Bana pisana je srpskom ćirilicom, pripada najarhaičnijem pravopisu, tj. zetsko-humskoj pravopisnoj školi (naziva se još i bosanski pravopis). Ovaj pravopis oslonjen je na staroslovensku glagoljicu. Njime su pisani tekstovi iz 12. i 13. veka.

Bosančica je varijanta ćiriličnog brzopisnog pisma (naziva se još i zapadna ćirilica ili zapadna varijanta ćirilskog brzopisa). Nastala je izbacivanjem pojedinih slova stare azbuke i dodavanjem novih slova pod uticajem glagoljice, latinskog i italijanskog pravopisa. Upotrebljavala se u Bosni od 13. veka, a zatim i u Dalmaciji, Dubrovniku.
 
Evo šta kaže Dimitrije Bogdanović u Istoriji stare srpske književnosti:

"U Zeti je nastalo delo, nesumnjivo autohtono, za koje se ipak ne može se sigurnošću tvrditi da pripada slovenskoj tradiciji. To je Letopis popa Dukljanina, poznat i pod nazivom Barski rodoslov, sačuvan samo u latinskoj verziji iz 17. veka, odnosno u hrvatskom prevodu latinske verzije iz 16. veka. U uvodu, naime, pisac, koji se predstavlja sveštenikom iz grada Bara, izlaže pobude za nastanak ovog dela, koje bi po tome trebalo da bude latinski prevod slovenskog "spisa o Gotima", što se latinski zove Regnum Slavorum (...) Sastavljen iz tri dela, Letopis popa Dukljanina je književna celina, nastala u tom obliku svakako krajem 12. veka. Pojedini delovi su ranijeg datuma (...) možda već s kraja 10. veka..."
 
Povelja Kulina Bana pisana je srpskom ćirilicom, pripada najarhaičnijem pravopisu, tj. zetsko-humskoj pravopisnoj školi (naziva se još i bosanski pravopis). Ovaj pravopis oslonjen je na staroslovensku glagoljicu. Njime su pisani tekstovi iz 12. i 13. veka.

Bosančica je varijanta ćiriličnog brzopisnog pisma (naziva se još i zapadna ćirilica ili zapadna varijanta ćirilskog brzopisa). Nastala je izbacivanjem pojedinih slova stare azbuke i dodavanjem novih slova pod uticajem glagoljice, latinskog i italijanskog pravopisa. Upotrebljavala se u Bosni od 13. veka, a zatim i u Dalmaciji, Dubrovniku.

Čekaj malo, znači nije u pitanju hrvatsko-bosanska, već srpska ćirilica?

To je fascinantno ako je istina (mnogo govori)! Imaš li izvor za to?

Да ли се поп дукљанин може сматрати српским делом, или старословенским?

До сада су га сматрали и српским, иако су Хрвати имали одувек презензије. Сматрало се да је Србин то дело написао чак, али најновија открића поништавају то. Фора је у томе што је надбискуп Гргур био рођени Задранин, па се свеопште поставља питање зашто би био српско дело. Када бисмо знали оригинал, видели бисмо како је био писан и то би нам много помогло - али овако са само неким много старијим преписима, све је узалуд.
 
Naravno, Aleksandar Milanović, Kratka istorija srpskog književnog jezika, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2004, str. 39, 40

o bosančici: nav. delo, str. 42

inače, to je prilično poznata činjenica u istoriji srpskog jezika, mislim, nije neka epohalna novost

Jeste za Wikipediju, po kojoj je Povelja Kulina Bana bosančicom pisana, možda hrvatska, ali na koju srpski šovinisti i ultranacionalisti imaju pretenzije.

Možeš li mi molim te još po nešto napisati o ovome?
 
uobičajen srpski izgovor je slovenski, hrvatska varijanta je slavenski

И српскословенска варијанта је "славенски". 8) То "словенски" смо највероватније покупили од Чеха и Пољака у 19. веку. Интересантно је да Хрвати кажу Славен, што је источни изговор, карактеристичан за Русе, Бугаре и Србе у прошлости.
 

ok, evo nešto:

Povelja Kulina bana pisana je najstarijim srpskim jezikom, što je u stvari pozna faza praslovenskog jezika. Datirana je i napisana 29. avgusta 1189. godine.

Sadržaj povelje je istorijski nevažan, a on je sledeći: ban Kulin dozvoljava dubrovačkim trgovcima da trguju u Bosni bez plaćanja carine.
Kratka je, napisana na jednom listu pergamenta.

U Povelji Kulina bana javlja se specifično srpsko slovo đerv, koje postoji samo u zetsko-humskom pravopisu. Postojanje đerva je dokaz da je Povelja pisana srpskom ćirilicom i istorija srpske ćirilice počinje od Povelje Kulina bana, tj. najstarijeg zabeleženog slova đerv. Inače, slovo đerv izgleda kao kupola crkve (polukrug) sa krstom. Imalo je glasovnu vrednost slova đ (a kasnije đ i ć)
 

Back
Top