Istorija Srbije od Kosovskog boja do I srpskog ustanka

Da li može neko da mi preporuči literaturu o Srbiji između kosovskog boja i I srpskog ustanka. Taj period mi je malo mutan.
Biblia_1.jpg

Ma salim se,bez uvrede:)
 
Srbija između kosovskog boja i I srpskog ustanka. Taj period mi je malo mutan.

Malo milom više silom Srbija je posle pada Smedereva 1459. kao visokopoštovani protivnik ušla u sastav Otomanske imperije.

Treba shvatiti da je to bila država raznih naroda, slično današnjoj EU, sa rukovodećom ulogom Osmanovih potomaka koji su međutim jako pametno umeli da koriste ljudske i druge resurse "pridruženih naroda".

Tako je i znatan broj talentovanih Srba u prvih 100 godina participiralo u vlasti kao paše, veziri, beglerbegovi ...

Isto je bilo i sa Albancima, Arapima, Bugarima, Grcima ...

Bila je to jedna od dve tri svetske sile onoga vremena.

Međutim nije nas to "zajedništvo" dugo držalo, do 100 godina, rekoh.

A onda smo se setili svoga carstva (kao što će Hrvatijanci i Sljovenci jednog dana da se sete svoje Juge), i prešli smo u opoziciju, u kočničare, u rušitelje te tuđe carevine.

Dugo je potrajalo, do 19. veka, ali je srušismo !

Da li je to bila greška ?
Pa jeste, ali ebiga, vera nam se nije menjala ... Abancima recimo to nije pretstavljalo problem, pa ni Bošnjama, ali to je druga priča.

Od literature ti preporučujem romansirane priče Dušana Baranina, mada se tu radi o 19. veku, veku izlaska Srba iz ropstva.
 
Malo milom više silom Srbija je posle pada Smedereva 1459. kao visokopoštovani protivnik ušla u sastav Otomanske imperije.

Treba shvatiti da je to bila država raznih naroda, slično današnjoj EU, sa rukovodećom ulogom Osmanovih potomaka koji su međutim jako pametno umeli da koriste ljudske i druge resurse "pridruženih naroda".

Tako je i znatan broj talentovanih Srba u prvih 100 godina participiralo u vlasti kao paše, veziri, beglerbegovi ...

Isto je bilo i sa Albancima, Arapima, Bugarima, Grcima ...

Bila je to jedna od dve tri svetske sile onoga vremena.

Međutim nije nas to "zajedništvo" dugo držalo, do 100 godina, rekoh.

A onda smo se setili svoga carstva (kao što će Hrvatijanci i Sljovenci jednog dana da se sete svoje Juge), i prešli smo u opoziciju, u kočničare, u rušitelje te tuđe carevine.

Dugo je potrajalo, do 19. veka, ali je srušismo !

Da li je to bila greška ?
Pa jeste, ali ebiga, vera nam se nije menjala ... Abancima recimo to nije pretstavljalo problem, pa ni Bošnjama, ali to je druga priča.

Od literature ti preporučujem romansirane priče Dušana Baranina, mada se tu radi o 19. veku, veku izlaska Srba iz ropstva.
O tom “dobrovoljnom” periodu istorigrafija nema nikakvih podataka, pomenuti period, od pada Smedereva, preko Bitke na Mohaču i pogibije poslednjeg srpskog titularnog Despota Pavla Bakića pa do uspostavljanja relatovno stabilne osmanlijske vlasti nad Mađarskom je bio obeležen neverovatnim pustošenjima i razaranjima okupirane Srbije, uz ozbiljne demografske gubitke. Gde turska vojska prođe tu ni trava ne raste.

“Romansirane priče” nisu relevantan istorijski izvor, čak ni iz daleka.
 
O tom “dobrovoljnom” periodu istorigrafija nema nikakvih podataka, pomenuti period, od pada Smedereva, preko Bitke na Mohaču i pogibije poslednjeg srpskog titularnog Despota Pavla Bakića pa do uspostavljanja relatovno stabilne osmanlijske vlasti nad Mađarskom je bio obeležen neverovatnim pustošenjima i razaranjima okupirane Srbije, uz ozbiljne demografske gubitke. Gde turska vojska prođe tu ni trava ne raste.

“Romansirane priče” nisu relevantan istorijski izvor, čak ni iz daleka.
*misli se na finalni pad Smedereva 20. juna 1459., događaj koji je označio i pad Despotovine i potpunu srpsku istorijsku katastrofu koja traje sve do danas.
 
Malo milom više silom Srbija je posle pada Smedereva 1459. kao visokopoštovani protivnik ušla u sastav Otomanske imperije.

Treba shvatiti da je to bila država raznih naroda, slično današnjoj EU, sa rukovodećom ulogom Osmanovih potomaka koji su međutim jako pametno umeli da koriste ljudske i druge resurse "pridruženih naroda".

Tako je i znatan broj talentovanih Srba u prvih 100 godina participiralo u vlasti kao paše, veziri, beglerbegovi ...

Isto je bilo i sa Albancima, Arapima, Bugarima, Grcima ...

Bila je to jedna od dve tri svetske sile onoga vremena.

Međutim nije nas to "zajedništvo" dugo držalo, do 100 godina, rekoh.

A onda smo se setili svoga carstva (kao što će Hrvatijanci i Sljovenci jednog dana da se sete svoje Juge), i prešli smo u opoziciju, u kočničare, u rušitelje te tuđe carevine.

Dugo je potrajalo, do 19. veka, ali je srušismo !

Da li je to bila greška ?
Pa jeste, ali ebiga, vera nam se nije menjala ... Abancima recimo to nije pretstavljalo problem, pa ni Bošnjama, ali to je druga priča.

Od literature ti preporučujem romansirane priče Dušana Baranina, mada se tu radi o 19. veku, veku izlaska Srba iz ropstva.
Treba shvatiti da je to bila država raznih naroda, slično današnjoj EU, sa rukovodećom ulogom Osmanovih potomaka koji su međutim jako pametno umeli da koriste ljudske i druge resurse "pridruženih naroda".
Ovo je najnerealističniji mogući opis Osmanlijske carevine, čak ni najokoreliji turski nacionalisti ne pokušavaju da je prikažu tako ulepšanu.

Evo jednog opisa tog “pridruživanja” Osmanlijama:

„Сије љето паде султан Сулејман на рјеку Саву с мноштвом Исмаилтен, и прјехождаху рјеку Саву јакоже по суху, сирјеч по мосту на онпол Срјема, и инии же в корабље(х) прјепловушче јакоже не бје можно ни рјекам силним Исмаилтене удржати јако Угрин имјеше надежду на (те силне) рјеке, Саву и Дунав. И опустише от в`суду славушчи град Бјелград и иније окрсније гради, и летеху, јако змије крилате, села и градове палеште. Оле чудо Тогда таковој скрби земли тој имушти. И в тој земли, глагољу Срјем, дивна места и села запустише а цркви и градове разорише, а славушти Бјелград, и не вољеју, Угрин предаст Исмаилтеном. И внидоше в н агаренска чеда месеца августа 28 д`н. А госпожда Јелена, бивша деспотица, и не волеју остави славни град Купиник, и даде се бјегству преко рјеке Дунава в нутрену Угрију. А славну и дивну землу деспотову Турци попленише, а лепи град Купиник разорише месеца сектембрија д`н 9”.[33] Претходни текст на децидан начин потврђује тешку судбину коју је доживела деспотица, њена породица, поседи и целокупна „сремска земља“. Такође, открива да се кључно одбрамбено утврђење јужноугарске границе и целе Мађарске, Београд, предало у канџе турског султана 29. августа 1521. године.[34]

https://www.kcns.org.rs/agora/despotica-jelena-jaksic/
 
Poslednja izmena:
Da li može neko da mi preporuči literaturu o Srbiji između kosovskog boja i I srpskog ustanka. Taj period mi je malo mutan.
Nije uopšte mutan nego je bio grozan, bio je ispunjen periodičnim pokoljima i stalnim ropstvom. Na linku ima teksta o samom kraju srpske titularne Despotovine u izbeglištvu na teritoriji tadašnje južne Ugarske.

https://www.kcns.org.rs/agora/despotica-jelena-jaksic/
 
И за то једно поглавље основали катедре и институте са оријенталне студије и османологију широм Балкана.
https://www.arhivyu.rs/public/dok/izdanja/pdf/85/218801043-aj_cas_2014_11_txt.pdf
Uopšte ne razumem svrhu osmanologije. Time se samo dobijaju takvi koji se dive okupatoru, Gledston je živ primer. Mađarska je po proterivanju Osmanlija lepo sravnila sa zemljom sve što su napravili i sada nema nikakvih problema, za razliku od nas…
 

Back
Top