Istorija nastanka slike "Seoba Srba" Paje Jovanovića

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Nina

Zlatna tastatura
Supermoderator
Poruka
368.900
Od Paje Jovanovića je 1895. zatraženo iz Patrijaršiskog dvora u Sremskim Karlovcima od strane patrijarha srpsskog i mitropolita karlovačkog Georgija Brankovića,da naslika najznačajniji događaj u istoriji Srba nastanjenih preko Save i Dunava, u južnoj Ugarskoj – Veliku seobu 1690. godine.

Namera patrijarha je bila da sliku ovog događaja pošalje u Budimpeštu 1896. godine, gde je velikom izložbom obeležavana hiljadugodišnjica doseljavanja Mađara na prostore Panonske nizije. Međutim, Pajina Seoba Srba nikada neće stići do mađarske prestonice.

Kada je od Paje naručena slika istovremeno mu je dodeljen „stručni konsultant“ –Ilarion Ruvarac, kaluđer, istoričar, bespogovorni istinoljubac i jedan od pionira Rankeove kritičke istoriografije u Srba. Paja je mesecima uz Ruvarčevu pomoć istraživao stare odežde, predmete i likove obilazeći fruškogorske manastire, želeći da slika bude veran odraz predmetnog događaja. Ruvarčevo shvatanje seobe Srba 1690. godine biće sporno i na samoj slici. Suprotno je opštevažećem i politički podobnom mišljenju da su Srbi prešli u austrijsko carstvo na poziv tadašnjeg vladara, uz garanciju crkveno-školske autonomije, a ne u zbegu, strahujući od turskih odmazdi. Takođe, Privilegije koje je Leopold I darovao Srbima bile su glavni adut u njihovim političkim borbama sa bečkim dvorom i sa ugarskim saborom sve dok su živeli u istoj državi. Međutim, ovo nije bilo dovoljno uočljivo na slici Paje Jovanovića.
 
Paja Jovanović, Seoba Srba, rađena po prvoj verziji iz 1895. godine.
Seoba_Srba.jpg


Na ovoj slici Jovanović je radio u svom ateljeu u Beču od oktobra 1894. do jula 1895. godine, nakon čega je pristigla u Sremske Karlovce, odakle je trebalo do početka maja naredne godine da stigne u Budimpeštu. U Karlovcima je bila postavljena u trpezariju Patrijaršijskog dvora, a površina njenog platna od 20 zauzela je čitav južni zid obedovaonice. Slika je odmah izazvala divljenje

Na prvobitnoj verziji u centru je prikazan patrijarh Arsenije III Čarnojević na konju, sa leve strane, dok se do njega nalazi jenopoljski episkop Isaija Đaković, koji je imao značajnu ulogu u pregovorima sa carom Leopoldom I. Konjanik na levoj strani je podvojvoda Habzburške monarhije Srbina, Jovan Monasterlija, iza kog su prikazani kaluđeri koji nose kivot sa moštima kneza Lazara, a iza njih se uočava mnoštvo vojnika konjanika. Na desnoj strani se nalazi Monasterlijina žena sa detetom u naručju, prema kojoj je uperen njegov pogled. Zadnji desni plan je ispunjen narodom okruženim volovima i ovcama u prvom planu. Najupadljivija figura u čitavoj kompoziciji je ranjeni, dobro naoružani vojnik koji kao da istupa iz slikovnog polja, težeći da ostvari kontakt sa posmatračem. Osim njega koji hrli napred, svi ostali ljudi su okupirani međusobnom komunikacijom ili „dešavanjima“ u samoj slici. Ovo delo stoji na početku Jovanovićevog stvaralačkog perioda u kom će slikati istorijske kompozicije, poput Takovskog ustanka, Krunisanja cara Dušana itd, do tad je uglavnom slikao orijentalističke prizore poput Kićenja neveste, Borbe petlova, Ranjenog Crnogorca…
 
Paja Jovanović, Seoba Srba, prapravljena prva verzija.

Serbmigration.jpg


Ipak, uprkos svim likovnim i istorijskim kvalitetima, patrijarh Branković je bio nezadovoljan, po njegovom mišljenju, slika nije ispunjavala funkciju u aktuelnoj politici. Najveći problem je bio utisak zbega koji se nametao prilikom pogleda na sliku, a ne utisak vojne sile koja dolazi na poziv cara da brani njegovu državu od osmanskih neprijatelja. Jovanović je najpre zbrisao desnu partiju slike uklonivši ovce, njihove goniče, volovska kola, žene i decu i dobijeni prostor ispunio figurama vojnika. Monasterlijina žena je zamenjena raskošnom predstavom konjanika, pa je tako čitavom površinom platna ovladala masa ratnika. Isaiji Đakoviću je u ruke stavljen dokument koji treba da ukazuje na Privilegije, a da čitava stvar bude zanimljivija, patrijarhu Arseniju Čarnojeviću je dodeljen lik aktuelnog patrijarha Georgija Brankovića.

Izgled prvobitne verzije je ostao sačuvan zahvaljujući Petru Nikoliću, trgovcu i rodoljubu iz Zagreba koji je od umetnika dobio pravo na reprodukovanje i umnožavanje prve verzije slike već krajem 1895. Zahvaljući njemu Seoba Srba se raširila među srpskim narodom, što je pored umetničkih kvaliteta doprinelo da postane kultna srpska slika.
 
Prvobitna prepravljena kompozicij se danas čuva u prostoriji Patrijaršije u Beogradu gde se sastaje Sinod Srpske pravoslavne crkve. Verzija najsrodnija originalu se nalazi u Narodnom muzeju u Pančevu, a jedna od poslednjih koje je umetnik izradio 1945. godine skladištena je u depo Narodnog muzeja. Na Seobu Srba urađenu pred kraja Drugog svetskog rata reflektovala se starost umetnika, nedovoljno precizan potez i oslabljeni vid, pa na njoj izostaje preciznost detalja i stiče se utisak zamagljenosti.

Paja Jovanović, Seoba Srba, 1945.
Clipseoba.jpg

Ovo je jedna od slika sa kojom smo se sretali kroz čitavo školovanje, viđali smo je u užbenicima za istoriju i u osnovnoj i u srednjoj školi,
a brojne knjige koje se bave srpskom istorijom imaju baš nju na naslovnoj strani.piše (slikeiprilike)
 
Patrijarh Georgije Branković je najpre, za Milenijumsku izložbu u 'Pešti' naručio (ponudio) da sliku uradi Uroš Predić, ali akademski slikar iz Orlovata, je naveo da mu je za sliku potrebno dve godine i cena je bila višestruko viša (od Pajine). Patrijarh nije komentarisao cenu ( za koju pišu da bi bila prihvaćena jer je Uroš bio najvoljeniji srpski slikar ikoničnih i nacionalno-patriotskih dela, plus i poticao iz svešteničke porodice,..ali rok od dve godine je bio neprihvatljiv pa se Georgije obratio Paji Jovanoviću,.. koji je obećao da će je uraditi za osam meseci,.. a uradio je prvu verziju za četiri,..

zanimljivo je rivalstvo u umetnosti tih dvaju srpskih realista.
"On vam je mačka, koja uvek padne na četiri noge. Nije genije, ali je odličan poznavalac svih škola i pravaca, a njegovi su radovi majstorski" - Uroš Predić o Paji Jovanoviću.
inače na visokoj školi slikarstva (akademiji) u Beču, Uroš je već bio viđen za asistenta (i bio je,.. na Bečkoj akademiji slikarstva) kada je Paja, kao mlađi, hteo da je upiše. Savetovano mu je da svoju veštinu ipak malo dopuni nekim kursem (što je Paja i učinio) da bi bio primljen..

Koliko je Uroš živeo skromnim asketskim životom bez nametanja ili dodvoravanja velikašima (poznata je njegova anegdota sa kraljem i tumačenje "Vizije u oblacima"), toliko je Paja imao talenat za 'biznis,.. nasleđen od oca - poznatog vršačkog fotografa,...

O ukusima se ne raspravlja i bez obzira na moju pristrasnost ka Urošovoj zaostavštini (zbog koje sam i upisao Istoriju umetnosti, na filozofskom u BG-u,.. 1979.g - drugi na rang listi ;) ). Pajine slike postižu daleko više cene na aukcijama od Uroševih.
 

Back
Top