Али Маки управо ти то радиш, када је у питању Ислам. Сваки напад,сваки терор исламиста и њихових фанатика сваљујеш на сам Ислам као такав, иако није тако. Игноришеш све што није у складу са тим наративом.
За тебе је ИСИЛ ,,паво лице" Ислама, иако су га све водеће исламске организације, државе, покрети и појединци осудили као неисламски и антиисламски покрет. Што он и јесте. Да не идем сад у дубину, да је он заправо део једне шире геополитичке стратегије уперене управо против арапских секуларних држава, јер није овај пдф о томе.
Поента је да се не може Ислам као традиционална религија етикетирати на такав начин.
Da se mi dobro razumemo i nikako ne romantizujemo islam kao celinu. Kuran zapravo tu i tamo sadrži pozive na nasilje. sam islam takođe znači "mir". ali mir koji je Allah obećao pojedincima i zajednicama odnosi se samo na one koji slijede "pravi put" kako je navedeno u kuranu. kada muslimani naiđu na protivnike, posebno naoružane, Kuran savetuje vojni odgovor.
naravno, i sama biblija takođe ima svoje priče o nasilju u ime Gospodnje, tu nema iluzija. Bog iz starijih biblijskih knjiga je žestok u svojoj podršci izraelskim ratnicima, davi svoje neprijatelje u moru. ali ove priče nemaju moć božanskih zapovesti. ne smatraju se ni božijim večnim rečima, kao što su kur'anski stihovi za muslimanske vernike. Štaviše, izraelske trupe ne prizivaju jevrejskog proroka Isusa Navina kada idu u bitku, muslimanski pobunjenici, s druge strane, uvek mogu da slede primer svog proroka Muhameda, koji je i sam bio vojni komandant. i iako su hrišćanski krstaši nosili krst na svojim štitovima, nisu mogli da navedu nijednu Isusovu reč da opravdaju svoje klanje.
gledano u ovom svetlu, Kuran nije nova verzija onoga što je u bibliji, neka vrsta "ponovnim otkrivenjem" koje ispravlja greške hebrejskih i hrišćanskih spisa. Čitaoci biblije će naći poznate ličnosti u kuranu kao što su Abraham, Mojsije, David, Jovan Krstitelj, pa čak i Devica Marija, koja se ovde pojavljuje mnogo češće nego u novom zavetu i jedina je žena koja se poimence pominje u kuranu.
međutim, priče ovih ljudi se radikalno razlikuju od onih ispričanih u bibliji. u kuranu, svi rani proroci su muslimani. Abraham (Ibrahim), na primer, smatra se prvim muslimanom jer se pokorio Alahu svojom slobodnom voljom, a ne prihvatio veru svog oca, što se ne pominje u bibliji. priča iz Kurana o tome kako je Abraham izgradio Kabu u Meki, najvažnijem svetištu islama, takođe nedostaje u bibliji. Abraham je od centralnog značaja u Kuranu tj baš kao što Jevreji vode svoje poreklo od njega, i rodoslov Kurana vodi svoje poreklo od Abrahama.
Mojsije iz Kurana (Musa) više liči na njegov biblijski pandan. on se suprotstavlja faraonu, čini čuda i penje se na planinu u pustinji da bi primio Božije zapovesti. međutim, u kuranu nema ništa o obredima Pashe, a jedna od najvažnijih stvari za Jevreje nedostaje zapovestima, svetkovanje subote. kao prorok kojeg je odbacio sopstveni narod, Isus iz kurana (Isa) izgleda prilično sličan Muhamedu, koga su ljudi u Meki prvi odbacili. on propoveda reč Božiju, čini čuda, progonjen je i (šta ima novo) predviđa svog naslednika, Muhameda. međutim, kuran odbacuje hrišćansku tvrdnju da je on Sin Božiji kao bogohulnu i odbacuje doktrinu o Trojstvu kao politeizam.