Naravno da je neko gurao Lenjina, kao što je neko gurao Hitlera.
Gurala ih je bankarska elita. To je elita koja vlada svetom već 300 godina. To je nad-državno telo, nad nacionalno telo koje vlada tako što manipuliše vladama, državama i narodima. Lenjin je u blindiranom vozilu, tačnije u blindiranom vozu iz Švajcarske otišao za Rusiju, sa novcem i instrukcijama za podizanje revolucije. U samoj Rusiji ga je već čekala horda jevreja.
Ne mislim na Drugi svetski rat, već na Prvi svetski rat. Da se Amerika nije umešala u Prvi svetski rat Nemačka ne bi izgubila rat. Srpska državnost bi ostala pod znakom pitanja. Verovatno bi bila deo Austrougarske, kao i Hrvatska. Ne samo Amerika, već da nije bilo Francuske Srbija sasvim sigurno ne bi postojala.
Od svih ljudi koji su gradili Srbiju, odnosno modernu srpsku državnost posebno se ističe jedan čovek. Taj čovek se zove Mihailo Pupin. Eto ga jedan primer zavere tu ispred našeg nosa, u samoj Srbiji. Toliko malo narod zna o Mihailu Pupinu da je to tragično. Sad odeš na ulicu, ili da ideš po ovom forumju i pitaš ljude ko je bio Mihailo Pupin i koje su njegove zasluge, mogu da se kladim u šta god hoćeš, u sopstevni život, da 99% ljudi, srpske nacionalnosti, ne zna ama baš ništa o Mihalu Pupinu.
Kako to?
To je primer kako se istorija stvara i rekreira i kako je istorija u službi privremenih političkih interesa. U celoj srpskoj istoriji, od kamenog doba pa do danas, nijedan vojskovođa, nijedna general, nijedna velika srbenda, pa čak ni Car Dušan u srednjem veku nije stvorio Srbiju koliko ju je stvorio Mihailo Pupin. To je čovek koji je svojom rukom nacrtao granice Srbije koje su posle Prvog svetskog rata poznate kao granice Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenca, a posle toga Jugoslavije.
Pazi, niko o tome nema pojma. Niko o tome ne piše. To nećeš učiti iz istorije. Mihailo Pupin je za vreme svog života rešio sve istorijske probleme Srbije. Amerika je nakon Prvog svetkog rata iznela dokument koji se sastoja sa nekih 10ak tačaka o tome kako novi svet treba da izgleda. Čak 2 tačke su se odnosile na Srbiju.
Jedna je garantovala nezavisnost i integritet Srbije.
Druga tačka je garantovala siguran i neometan pristup moru za Srbiju.
Miailo Pupin je taj koji je pripojio Vojvodinu Srbiji. Vojvodina nikada nije bila deo Srbije, nikada u celoj istoriji. I onda odjenom Vojvodina u sklopu Srbije. Kako to? Pa da uradiš anektu niko ne bi imao pojma otkud to Vojvoinda deo Srbije. Mihailo Pupin na mirovnoj konferenciji u Parizu, gde su bili prisutni delegati samo velikih pobedničkih sila, delgati Hrvatske i Sloveniji su čekali na ulazinim vartim. Čovek rekao da je on Srbin iz Idvora, iz Vojvodine. Naravno da je Amerika i te kako poštovala reč Mihail Pupina kao Amin, zato što je čovek bio krem elite u Njujorku i u Americi, čovek zbog koga se viorila Srpska zastava na Beloj kući. Mihailo Pupin je bio jedan od osnivača Nase. Koliko ljudi u Srbiji danas ima dojam da je neki Srbin učestovao u osnivanju NASA? Nekome danas da spomeneš da je Mihailo Pupin jedan od osnivača Nase, oni te gledaju bledo, misle šta ovaj lupeta.
Danas se Mihailo Pupin nigde ne pominje, ni u jednom kontekstu, pa čak ni u onom naučnom. Jer jedino što je bilo dupušteno jeste da se priča o Mihailu Pupinu kao nekom naučniku kjo je tamo nešto izmislio i to je sve. Više nema ni toga.
Danas nemaš jedan spomenik, jedan kamičak u celoj Srbiji posvećen Mihailu Pupinu, osim njegove rodne kuće u Idvoru koja se ne računa. Ako tebi treba američka ambasada da insistira da bi ti jednu ulicu u Beogradu nazvao po imenu Mihaila Pupina, poserem vam se ja svima u usta. Obilato kenjam na sveopšti srpski kvazi nacionalizam, na Srpsku pravoslavnu ckrvu i na sve one koji su pisali istorijske udžbenike i na tobože velike heroje srpske i sva sranja srpska, na sve ono što se danas zove Srbija, jer tu nigde nema Mihaila Pupina. Tu zapravo ne samo da nema Mihaila Pupina, tu zapravo nema ničeg vrednog.
Ja kao običan Srbin sa istorijskim poreklom iz Šumadije koji živi u Beogradu nemam ništa zajedničko sa onim što se danas zove Srbija. Dva smo sveta različita. Više sam srodan komunitičkim pričama i masonskoj petokraci, jer sam za nju ja nešto dao i ona je meni nešto dala za uzvrat, nego li modernoj nazovi Srpskoj istoriji u kojoj su Ratko Mladić, Arkan, Milošević ili sad Vučić nekakvi heroji. Simboli srpskog modernog nacionalizma. Serem i pišam po svemu tome bez pardona i ustručavanja.