Frederick_
Ističe se
- Poruka
- 2.907
Jedni poznanici su me pre neki dan zamolili da njihovoj mladjoj kcerki od 12 godina pomognem oko matematike.
Njih poznajem preko kulturno umetnickog drustva, ali nisam do sada znao nista posebno o njihovoj deci.
Deluju kao fini ljudi, pristojni. On ima svoju mini firmu za instalaciju i odrzavanje gerjanja, ona je stomatoloska sestra.
A nakon casa, sokirao sam se. Uhvatila me je tolika tuga, koja ni danas posle par dana ne popusta, i sto vise razmisljam o tome, sve vise ne znam sta dalje da radim.
Devojcica je jako introvertna, mnogo zatvorena u sebe, i osoba sa najmanje samopouzdanja koju sam upoznao u zivotu.
Za sat i po, devojcica je progovorila 20 reci, i to jako stidljivo.
Ona ima 12 godina, ide regularno u skolu, a jos uvek ne zna da su 1/2 isto sto i 0.5. O procentima da ne govorim. Ni o tablici mnozenja. Cak ni okrugle, lake brojeve, poput 3 puta 10 ne ume da pomnozi. Ili i ako ume, ono sto ume, strah je da izgovori.
Posto sam u novcaniku imao gomilu sitnog novca, izvadio sam to na sto, i krenuo da joj objasnjavam odnose izmedju 20 centi i jednog evra, i ostalo (sa onim novcanicama koje sam imao kod sebe). Shvatio sam da dete ne zna da 5 kovanica od 20 centi su isto sto i jedan evro!
Na kraju casa, kao jedina svetla tacka svega toga, mogu reci da smo uspeli da napravimo minijaturni napredak, jer je uspela da progovori i odgovori tacno na par pitanja.
Nakon toga, porazgovaro sam sa njenom majkom, i rekao joj da nabavi kovanice i da vezba sa njom sve moguce odnose izmedju centi i evra.
Na moje zaprepascenje, majka je rekla "uh, pa ja ne dam deci novce, to je prljavo, ali hajde, nacicu to pa cu da dezinfikujem dobro, pa cu joj dati da se igra".
U nedelju imam jos sat i po sa devojcicom, ali nisam optimistican.
Predlozicu roditeljima da dete odvedu kod decijeg psihologa, jer problem tog deteta je takve prirode da prevazilazi moju strucnost.
Na kraju, moje misljenje i zakljucak svega ovoga (kao i odgovor na potencijalno pitanje, zasto pisem ovu temu u ovom pdf-u): ovo je tesko zanemarivanje deteta!!!
Sta vi mislite o tome? Koliki je to stepen nezainteresovanosti roditelja za dete, da dozvole da im dete napuni 12 godina, da potone u sebe, da ne nauci najosnovnije stvari, da ne dotakne novac nikada u zivotu.........???
Ne znam...bas sam besan na takve roditelje.
Znam da zvucim radikalno, ali ja bih takvima oduzimao decu, ili bih ih debelo novcano kaznjavao za zanemarivanje, i prepisivao im odredjenu psihoterapiju.
Njih poznajem preko kulturno umetnickog drustva, ali nisam do sada znao nista posebno o njihovoj deci.
Deluju kao fini ljudi, pristojni. On ima svoju mini firmu za instalaciju i odrzavanje gerjanja, ona je stomatoloska sestra.
A nakon casa, sokirao sam se. Uhvatila me je tolika tuga, koja ni danas posle par dana ne popusta, i sto vise razmisljam o tome, sve vise ne znam sta dalje da radim.
Devojcica je jako introvertna, mnogo zatvorena u sebe, i osoba sa najmanje samopouzdanja koju sam upoznao u zivotu.
Za sat i po, devojcica je progovorila 20 reci, i to jako stidljivo.
Ona ima 12 godina, ide regularno u skolu, a jos uvek ne zna da su 1/2 isto sto i 0.5. O procentima da ne govorim. Ni o tablici mnozenja. Cak ni okrugle, lake brojeve, poput 3 puta 10 ne ume da pomnozi. Ili i ako ume, ono sto ume, strah je da izgovori.
Posto sam u novcaniku imao gomilu sitnog novca, izvadio sam to na sto, i krenuo da joj objasnjavam odnose izmedju 20 centi i jednog evra, i ostalo (sa onim novcanicama koje sam imao kod sebe). Shvatio sam da dete ne zna da 5 kovanica od 20 centi su isto sto i jedan evro!
Na kraju casa, kao jedina svetla tacka svega toga, mogu reci da smo uspeli da napravimo minijaturni napredak, jer je uspela da progovori i odgovori tacno na par pitanja.
Nakon toga, porazgovaro sam sa njenom majkom, i rekao joj da nabavi kovanice i da vezba sa njom sve moguce odnose izmedju centi i evra.
Na moje zaprepascenje, majka je rekla "uh, pa ja ne dam deci novce, to je prljavo, ali hajde, nacicu to pa cu da dezinfikujem dobro, pa cu joj dati da se igra".
U nedelju imam jos sat i po sa devojcicom, ali nisam optimistican.
Predlozicu roditeljima da dete odvedu kod decijeg psihologa, jer problem tog deteta je takve prirode da prevazilazi moju strucnost.
Na kraju, moje misljenje i zakljucak svega ovoga (kao i odgovor na potencijalno pitanje, zasto pisem ovu temu u ovom pdf-u): ovo je tesko zanemarivanje deteta!!!
Sta vi mislite o tome? Koliki je to stepen nezainteresovanosti roditelja za dete, da dozvole da im dete napuni 12 godina, da potone u sebe, da ne nauci najosnovnije stvari, da ne dotakne novac nikada u zivotu.........???
Ne znam...bas sam besan na takve roditelje.
Znam da zvucim radikalno, ali ja bih takvima oduzimao decu, ili bih ih debelo novcano kaznjavao za zanemarivanje, i prepisivao im odredjenu psihoterapiju.