Islam???

  • Začetnik teme Začetnik teme amina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
A

amina

Početnik
Poruka
13
Šta je to uopšte Islam?I kako može da se sudi o nečemu što se ne poznaje?A čovjeku je dat razum od Boga da može da spozna i razluči istinu od neistine.
Koga zanima Istina nek je traži i nek se informiše na pouzdanim izvorima a ne ovdje lupeta kojekakve gluposti i na osnovu toga sudi o Islamu.
Ko npr.ovo Muhammed sotonin poslanik-po čemu to ??? te nekakve Allahove kćeri,te da će vjernik u džennetu(raju)da uživa okružen djevicama i vinom...Ma daj molim te?To pričaju samo oni koji hoće da popljuju Islam iz njima poznatih razloga.

Koga zanima Istina...



Islam
Islam, Kur'an Časni i Hadis - Objava i značenje vjere
Islam je vjera utemeljena na predavanju (teslim) Volji Jedinog Boga ili Allaha i spoznaji Njegove jedinosti. To je vjera podložnosti Allahu, Najvišoj Istini, izvoru sveg stvorenog i Onome kome se sve vraća, jer Allah je Izvor, Stvoritelj, Vladar, Nosilac i Kraj svemira. Islam je, također, osvajanje mira (selam) kroz sam čin predavanja ili teslima. Islam nije ništa drugo nego život u skladu s Allahovom Voljom, kako bi se stekao mir na ovome i blagostanje na onome svijetu. Islam smatra vjeru ne kao dio života već kao život u svojoj zaokruženosti (svom totalitetu). Ustvari, el-islam ili ed-din, onako kako islam samog sebe promišlja, jest život sam i on tako uključuje ono što radimo, što činimo, što mislimo i što osjećamo isto kao što i postavlja pitanje odakle dolazimo i kamo idemo. Iz tog razloga islamska vjera uvijek koristi termin ed-din koji zaokružuje sve aspekte ljudskog života ne ispuštajući ništa izvan svoje kontrole. U tradicionalnoj islamskoj perspektivi ništa nije u sferi sekularnog; ništa nije izvan područja uređenog Božijim određenjem.

Istovremeno, islam snažno naglašava vječnu istinu, prisutnu od samog početka, a to je istina tewhida ili Božije jedinosti. Prema Kur'anu, čovjek je posvjedočio Allahovu jedinost i Njegovu vlast čak i prije samog stvaranja svijeta. Stoga, islam nije utemeljen na prolaznoj poruci ili određenom aspektu stvarnosti Allaha Koji je Apsolutni Bog, već na samoj Apsolutnoj Stvarnosti, na toj Stvarnosti koja je više od ičega okarakterizirana tim jedinstvom i jednoćom. Islam naglašava činjenicu da je Allah el-Ehad, Jedan, Koji niti rađa niti je rođen, u skladu s tekstom Kur'ana, i Koji je transcendentan u odnosu na sve. To je razlog što je središnja istina islama sadržana u šehadetu, odnosno islamskom svjedočanstvu, La ilahe ilellah, koja između ostalih značenja pokriva i ono da nema Boga osim Allaha, te da Njemu nema niko sličan niti ravan. Ovo je učenje toliko temeljno za islam da se navodi kako će Allah oprostiti sve grijehe osim grijeha širka, odnosno poštovanja drugih božanstava uz Allaha.

Ovaj jedinstveni koncept vjerske poruke kakav je predstavljen u islamu povlači za sobom i čitavu povijest čovječanstva. U stanovitom smislu, islam je postojao od početaka (čovječanstva). Adem (alejhis-selam) je bio musliman kroz to što je bio prvi poslanik te što je posvjedočio jedino Allaha. Ta je Božija jedinost postepeno zaboravljana, kao što je već u prirodi čovjeka da zaboravlja. Ali, uvijek je Allah slao nove vjerovjesnike da obnove poruku jedinosti, da ponovo osvijeste ljude o postojanju Jednog Boga. Tako imamo čitavu seriju poslanika koji su, mada su uspostavili vjere različitih imena, bili u najdubljem smislu riječi muslimani. Iz tog razloga u Kur'anu se Abraham (Ibrahim alejhis-selam) spominje kao muslimen hanifen, tj. musliman sljedbenik praiskonske vjere, mada je živio hiljadama godina prije Poslanika islama i početka kur'anske Objave. U samome Kur'anu o njemu se govori kao o muslimanu kako bi se učvrstila ideja da vjera utemeljena na Božijoj jedinosti nije nova već istoznačna s vjerskom historijom čovječanstva. Nikada nije postojao peri-od a da Božija vjera koja poziva čovjeka Jednom Bogu nije negdje postojala. No, postoji i velik broj vjera upravo zbog postepenog gubitka te poruke i nužnosti njenog uvijek iznovnog potvrđivanja kroz uzastopne objave.

Stoga je, na stanovit način, islam vjera koja nije donijela ništa novo već ponovno dokazala istinu tewhida koja je uvijek bila prisutna. To je univerzalna, praiskonska vjera. Ona predstavlja povratak temeljnom i izvornom ugovoru ili misaqu između čovjeka i Allaha kojim čovjek ne samo da je dobio ulogu Božijeg roba, (el-'abd), već i Njegova namjesnika na zemlji, halifetullah fil-erd, obdarenog mnogim darovima i blagoslovima za koje zauvijek mora ostati zahvalan. On to iskazuje kroz svoju svijest o Allahovoj Jedinosti, svjedočeći tu Jedinost i djelujući konsekventno njoj.

S druge tačke gledišta, islam je posljednja vjera. Poslanik islama jest hatemil-enbija, pečat poslanika, i četrnaest stoljeća ljudske povijesti dokazala su neospornost islama da polaže pravo na to da je on posljednja objava. Od smrti Poslanika (gdje god se riječ poslanik piše velikim početnim slovom, misli se tada na Poslanika islama, Muhammeda ibni Abdullaha - alejhis-selama, neka je nad njim mir i Allahov blagoslov) nijedna značajnija vjera nije se pojavila na zemlji, ništa što bi se moglo uporediti s vjerama koje su prethodile islamu -kršćanstvo, judaizam, zoroastrizam i sl. Javljali su se povremeno religijski pokreti ili ogranci dviju vjera koje se dotiču, kao naprimjer u Indiji, no nikada se nije pojavio poslanik poput Poslanika islama niti je došlo do pojave univerzalne nebeske objave kao što je to bio islam od vremena prvog/sedmog stoljeća, niti će se ijedna više javiti do kraja svijeta. Stoga je islam posljednja vjera sadašnjeg ciklusa ljudske historije; to je posljednja velika svjetska vjera. Iskazujući na najpotpuniji, najzaokruženiji i najsavršeniji način doktrinu Jedinosti i primjenjujući je na sve aspekte ljudskog života, islam je na stanovit način i najviši stepen poruke Jedinosti. Tako u posljednjem ajetu Objave, ajetu koji je Poslanik ponovio u toku svog oproštajnog govora, stoji: "Danas sam vam vjeru vašu upotpunio, i blagodat Svoju prema vama ispunio, i da islam vaša vjera bude - Ja sam htio!" (V:4)

Prema tome, islam je, s jedne strane, praiskonska vjera, koja oduvijek postoji, vjera koja je u prirodi stvari, vjera Jedinosti koju su svi poslanici dokazivali tokom povijesti, a s druge strane to je posljednja vjera, konačni pečat i kopča u dugom poslaničkom lancu, za koji se tradicionalno navodi da je lanac od 124.000 poslanika, a koji su svi vjerovali u Jedinog Boga. Ovakvo shvaćanje vjere u islamu izrazito je važno za razumijevanje i samog islama i njegovog historijskog razvoja jer se većina ostalih vjera temelji na osnivaču, vjerovjesniku, stanovitom historijskom događaju, kao što je to u kršćanstvu, ili stanovitom povijesnom narodu, kao što je slučaj u judeizmu, dok se islam ne zasniva niti na posebnom događaju, niti na posebnom vjerovjesniku ili narodu. On se temelji na Jednoći Apsoluta, Allaha, Apsolutnoj Istini i na praiskonskoj prirodi čovjeka, čitavog čovječanstva, a ne određenog naroda kao naprimjer Arapa, Perzijanaca ili Turaka, niti na nekom osobitom povijesnom događaju. Temelj islama je priroda stvarnosti i islam upućuje na ono što je u prirodi stvari. Tako je upravo Allahovim Određenjem posljednja potvrda istine koja se tiče prirode stvarnosti došla s početkom objave Kur'ana.

Ali, postojale su i ranije potvrde jedinosti Allaha. Najviša istina islama sadržana u šehadetu, La ilahe illellah, nije izumljena kao rezultat kur'anske objave preko Poslanika u Arabiji u prvom/sedmom stoljeću; to je prije potvrda istine koja je oduvijek bila, jest i uvijek će biti. Upravo iz tog razloga muslimani posjeduju stanoviti vid nehistorijske perspektive o prirodi vjere. Vjera ne ovisi o historijskom događaju kao što je, naprimjer, život Krista shvaćen u kršćanstvu. Ona ne ovisi o nekom posebnom događaju, bilo povijesnom bilo nekom drugom, već o stvarnosti koja je takva kakva jest i koja je upisana u srce čovjeka kao Allahovog namjesnika, stvorenja stvorenog da odražava Allahova Imena i Svojstva. Čovjek je stvoren na ovome svijetu kako bi potvrdio Allaha kao Apsoluta, Onoga čije zapovjedi mora slijediti na ovome svijetu. Musliman mora živjeti u skladu s Voljom Onoga Koji ga je stvorio. Iz tog razloga, kroz čitavu islamsku tradiciju, muslimani su uvijek govorili ne samo o islamu kao vlastitoj vjeri već i o vjeri kao takvoj i potvrđivali suštinu dinu'l-hanife, praiskonske i vječne vjere koja je uvijek postojala u srcu svih objava enbija ili Allahovih poslanika kroz historiju čovječanstva. Iz toga razloga Poslanik i riječ Kur'ana pozivaju muslimane da zaštite pripadnike drugih vjera sve dotle dokle oni priznaju Božiju jedinost i ne potpadnu pod neki od vidova politeizma.

Tako je s islamskog stanovišta vjera u prirodi samog čovjeka, a nije mu nešto slučajno pridruženo. Ona nije puki duševni užitak već sam raison d'etre ljudskog postojanja. I jedino je vjera ta koja ljudski život oplemenjuje dostojanstvom, koja čovjeku omogućuje da živi u punoći zbilje i prirode koju mu je Allah obdario i jedina koja određuje krajnji značaj ljudskom životu. Islam vjeru smatra nužnom za ljudski život. Bez nje, čovjek živi ispod svog dostojanstva i tek je dijelom ljudsko biće. Jedino stvarno vjerujući, prihvaćajući izvorni ugovor između čovjeka i Boga, čovjek može u potpunosti biti svoj. Vrlo je teško za muslimanski mentalitet čak i razumjeti ateizam, razumjeti kako ljudi mogu živjeti bez vjere, pojmiti kako ljudi mogu provesti čitav život, a da nisu svjesni postojanja transcendentne Istine - Allaha. I zato je muslimanima vrlo teško odoljeti izazovu da čak i moderne ljude na Zapadu ne promatraju u kategorijama kršćana, židova ili sljedbenika nekih drugih vjera. Velika većina muslimana i dalje vjeru smatra glavnim dijelom ljudskog života.

Uz to, u islamskoj perspektivi nema partikularizma što se tiče vjere u njenom krajnjem smislu. Jedina osobitost koju islam nameće svom poimanju vjere jest činjenica da se islam smatra posljednjim izrazom dugog lanca poslaničkih objava, temeljenih na naglašavanju jedinosti Allaha i Njegove poruke različitim ljudima koji su živjeli u različitim klimatskim uvjetima, u različitim geografskim okružjima i različitim pe-riodima ljudske historije.

Islam - Iman - ihsan

Vjera objavljena u Kur'anu posredstvom Poslanika Muhammeda alejhis-selam uvriježeno se naziva islam, no u Kur'anu se često oni koji pristaju uz Poslanikovu poruku nazivaju mu'minun, što u doslovnom prijevodu znači: onaj koji ima iman ili vjeru. Isto se tako, i riječ ihsan ili krijepost kao i muhsin, onaj koji posjeduje ihsan, upotrebljavaju i u Kur'anu i u hadisu. Kako bi se u potpunosti shvatilo značenje vjere u njenom islamskom kontekstu, nužno je razumjeti tradicionalno objašnjenje svih triju arapskih pojmova: el-islam, el-iman i el-ihsan. Što se tiče prvog pojma, el-islam, svaki musliman koji je stekao najosnovnije obrazovanje o svojoj vjeri vrlo dobro zna da postoji stanoviti erkan ili temelji koji definiraju el-islam, a to su: šehadet, svjedočenje jedinosti Allaha izgovaranjem riječi La ilahe ilallah kao i poslanstva Njegova poslanika Muhammedun resulul-lah, obavljanje dnevnih namaza, post u toku mjeseca ramazana, hodočašće ili obavljanje hadža ako su ispunjeni za to uvjeti određeni šerijatom, te davanje zekjata ili pristojbe. Neki su tome pridodali i džihad ili nastojanje da se ostvari Allahova Volja kao šestu odredbu ili rukn, mada je u stanovitom smislu džihad sadržan u svim ostalim odredbama, jer da bi se ostvarila bilo koja od ovih dužnosti, treba uložiti trud na Allahovu putu. Da bi se bio dobar musliman, treba uložiti napor (džehd), izvršiti džihad u najdubljem smislu te riječi.

Sto se tiče pojma el-iman, njegova definicija je kao i ona pojmova el-islam i el-ihsan sadržana u poznatom hadisu u kojemu se alejhis-selam Džebrail javlja Poslaniku (Također se prenosi od Omera-radijallahu anhu: "Jednog dana sjedjeli smo kod Allahovog Poslanika - sallallahu alejhi we sellem - kad se pojavi čovjek jako bijele odjeće i jako crne kose. Na njemu se ne primijeti trag putovanja i niko ga od nas ne poznavaše. Sjede kod Poslanika. Oslonivši svoja koljena na njegova koljena, stavio je svoje dlanove na njegovo stegno pa reče: "O, Muhammede, obavijesti nas o islamu." Resulullah - sallallahu alej-hi we sellem - reče: "Islam je da posvjedočiš da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik i da obavljaš namaz, daješ zekjat, postiš ramazan, hodočastiš Ka'bu ako si u mogućnosti da to učiniš." On reče: "Istinu si rekao." Mi se začudismo: pita ga i potvrđuje mu. Isti reče: "Obavijesti me o imanu." Pejgamber reče: "Da vjeruješ u Allaha, Njegove meleke, Njegove objave, Njegove poslanike, Posljednji dan i da vjeruješ u Njegovo odredenje dobra i zla." Reče: "Istinu si rekao." Reče: "Obavijesti me o ihsanu (dobročinstvu)." Pejgamber reče: "Da robuješ Allahu kao da Ga vidiš, jer, iako ti ne vidiš Njega, zaista On vidi tebe." Reče: "Obavijesti me o Času (Sudnjem danu)." Pejgamber reče: "O njemu upitani ne zna više od onoga koji pita." "Obavijesti me o Njegovim znakovima." Reče: "Kad robinja rodi svoju gospodaricu, kad se vide bosonogi, goli, oskudni pastiri kako se nadmeću u izgradnji visokih gradevina!" Zatim ode, a ja sam ostao zbunjen. Zatim reče Pejgamber: "Omere, znaš li onoga koji je pitao?" Reče: "Zaista je ono Džibril došao da vas poduči vjeri." (Prenio Muslim, objavljeno u: četrdeset hadisa - Izabrane izreke Božijeg Poslanika Muhammeda, sastavio: Imam en-Nevevi, 11. izdanje, Zagreb, 1993., str. 6-8)). U njemu je iman objašnjen kao posjedovanje vjere u Allaha, Njegove poslanike, knjige, meleke i Sudnji dan. Važno je uočiti da, prema ovome hadisu, osoba koja posjeduje iman ili vjeru, mu'min, ne mora vjerovati samo u Allaha i Poslanika islama već u poslanike u množini; ne samo u Kur'an, najviši Kitab ili Knjigu koja je sveti spis muslimana, već u sve knjige objave, kutub; ne samo u ovaj svijet već, naravno, i u onaj što će tek doći, u eshatologiju ili me'ad i ne samo u vidljive sile već i u Allahove meleke koji imaju tako važnu ulogu u kur'anskom opisu vladavine svemirom i čovjekovom odnosu s Bogom.

Pojam ihsan također je objašnjen u poznatom hadisu, kao što je već ranije navedeno. Ihsan označava poštovanje Allaha s takvom prisutnošću duha i koncentracijom kao da Ga se može vidjeti ili već ako Ga se ne može vidjeti, a ono sa spoznajom da Allah ipak vidi svakog čovjeka. To označava onaj intenzitet i savršenstvo življenja u skladu s najdubljim značenjem načela vjere koje može započeti tek kada čovjek postane u potpunosti svjestan što znači biti Ijudsko biće.

U stanovitom smislu vjera (ed-din) ili islam, kako je najčešće nazivamo, podrazumijeva ne samo prvi element ili el-islam koji se sastoji od prihvacanja šehadeta i temeljnih načela Božanskog zakona, vec i iman, vjeru. Nadalje, na najvišem stepenu ona uključuje i ihsan, to jest onu krijepost ili ljepotu duše koja omogućuje čovjeku da živi u savršenom skladu sa Željom Allaha, da ga savršeno poštuje, da se uvijek sjeća Njegova Određenja te, na najvišem stepenu, da Ga se sjeća u svakom trenutku, jer kako stoji u Kuranu: Sjećajte se Vi mene, pa ću se i ja sjećati Vas! (XI:152). Kur'an također navodi: A doista, srce se smiruje pri svakom Allahovom spomenu!(XIII:28)
 
Kur'an, najbolji ustav života
Osnovno što svaki musliman treba znati o prvom izvoru Islama, časnom Kur'anu
Autor: Tabatabai
Datum: 01.10.2001

1. Kur'an, najbolji ustav života
Islamsku vjeru, koja sadrži najpotpunije kažipute i načela za ljudski život i koja obuhvata ono što čovječanstvo vodi sreći i blagostanju saznajemo i temelje joj i zakonodavstvo upoznajemo posredstvom Kur'ana Časnoga.

On je prvi izvor islamske vjere i njeno vrelo iz kojeg ona izbija.

Islamskim načelima, odredbama i propisima koji sadrže lanac vjerskih spoznaja, moralnih i praktičnih načela, temeljne izvore nalazimo u ajetima Kur'ana Veličanstvenoga.

Uzvišeni Allah kaže:,,Ovaj Kur'an vodi jedinom ispravnom putu!"

Takođe, uzvišeni Allah kaže: ,,Mi tebi, Muhammede, objavljujemo Knjigu kao objašenjenje za sve!"

Po svemu je jasno da u Kur'anu ima mnogo ajeta u kojima nalazimo temelje vjerskih uvjerenja, moralnih vrijednosti i opštih praktičnih pravila. Ne smatramo za potrebno navoditi sve te ajete na ovom mjestu za što ne nalazimo prostora da bismo šire govorili.

Ipak, nešto detaljnije govorimo da precizan uvid u postavke koje slijede objasni do kojeg obima Kur'an sadrži životne upute i načela koja čovjek treba da ispunjava. Te postavke jesu sljedeće:


1) Čovjek svojim životom stremi sreći, zadovoljstvu i ispunjenju želja koje poželi. Sreća i zadovoljstvo su posebno stanje u životu koje čovjek želi kako bi u njihovu okrilju postigao slobodu, obilje, bogatstvo života i tome slično. Zapažamo da u iznimnim situacijama neki ljudi sebe odvraćaju od sreće i ugodnosti tako što na sebe dižu ruku, čine samoubojstva, ranjavaju svoja tijela, sakate svoje organe ili se izvrgavaju tegobnim vježbama koje nisu vjerom propisane, čineći to pod izlikom odvraćanja, odricanja od ovoga svijeta, kao i mnogo toga drugog što prouzročuje držanje duše na uzdi od mnogih sredstava obilja i ugodna života. Tako čovjek koji je na kušnji duhovnih i psihičkih kompleksa smatra - a to je posljedica koja vodi porijeklo iz njegove duše - da se sreća ostvaruje poduzimanjem čina suprotnih sreći. Na primjer, nekog pogađaju različite životne tegobe i muke i on ne može da ih podnese, pa se priklanja samoubojstvu jer vidi u smrti mir i smiraj. Neki pak ljudi odaju se asketstvu i iskušavaju razne vrste tjelesnih vježbi, sebi zabranjuju materijalne i putene slasti, jer smatraju da je sreća u jednom takvom bezvrijednom životu. Prema tome, napor koji čovjek ulaže samo je u svrhu postignuća te tražene sreće za koju se on trudi da je ostvari i postigne. Dakako, putevi kojima se ide zarad postignuća tog spomenutog cilja razlikuju se. Neki slijede put razuma koji je ustanovilo čovječanstvo i dozvolio šerijat, a neki skreću sa ispravnih staza i padaju u bespuća zablude i devijacije od Puta Istine.

2) Djela i postupci koji proizilaze od strane čovjeka uvijek su u posebnom okviru zakona i odredbi. To je bjelodano jasno i ne može se poreći, makar u nekim situacijama izgledalo drukčije što je potrebno snažnije objasniti i očitovati. To je stoga jer čovjek, koji ima udio razuma, ne radi ništa osim nakon što je to poželio da uradi. Njegov čin proishodi iz njegove duševne želje koju on zna i nije mu skrivena. S druge strane, čovjek čini to što čini zarad sebe.

Pod tim mislimo da on osjeća životne potrebe koje mora udovoljiti, te on radi kako bi udovoljio tim potrebama. Između svih čovjekovih djela i postupaka postoji čvrsta uzajamna veza koja ih povezuje. Jedenje, pijenje, spavanje, buđenje, sjedenje, stajanje, hodanje... ovi i mnogi drugi čini i radnje koje proističu od čovjeka u nekim su situacijama nužne a u nekima nisu.

U nekim prilikama mu koriste, a u drugima mu nanose štetu. Sve što čovjek čini proizilazi iz zakona čije univerzalne odredbe doznaje u samome sebi, a čije partikulame odredbe primjenjuje i prakticira u svojim činima i postupcima.

Bilo koja jedinka u svojim pojedinačnim činima i postupcima nalik je jednoj potpunoj vlasti koja ima svoje zakone, odredbe, običaje i način vladanja. Djelatne snage u toj vlasti imaju u dužnosti da čine i postupke te vlasti prvo uspoređuju i saobražavaju sa tim zakonima a potom da djeluju.

Društveni poslovi koji se odvijaju u bilo kom društvu nalik su poslovima jedinke. U dotičnom društvu sudi se po skupini zakona i ravna po načinima vladanja kojima se potčinjava većina pojedinaca tog društva. U suprotnom, za kratko vrijeme uslijediće anarhija i pokidaće njihove društvene veze.

Dakako, duh društva razlikuje se po zakonima koji vladaju u njima i po kojima se sudi. Ako je neko društvo vjersko i konfesionalno u njemu važe zakoni te konfesije i njeni propisi. Ukoliko društvo nije konfesionalno već se zadovoljava civilizacijom, postupci takvog društva poprimaju duh građanskog zakona. Ako je pak to društvo domorodačko, te u njemu civilizacija nema nikakva udjela, onda u takvom društvu vladaju običaji pojedinaca i prosti zakoni jedinke, ili pak vladaju zakoni koji su se stekli kroz kontakt različitih vjerovanja i običaja u jednom anarhičnom, neorganizovanom obliku.

Prema tome, čovjek mora imati osobni cilj u svojim ličnim, pojedinačnim i društvenim radnjama i djelovanjima; da bi ostvario taj svoj željeni cilj nema mu druge nego da prakticira svoje radnje i postupke u skladu sa zakonima i posebnim i uspostavljenim običajima, bilo da su ti zakoni postavljeni od neke vjere ili nekog društva i nečeg drugog osim toga dvoga.

Sam Časni Kur'an potvrđuje ovakvo gledanje kad kaže:

,,Svako se okreće prema svojoj strani, a vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete!" (El-Bekare, 148)

U kur'anskoj upotrebi riječ vjera, religija primjenjuje se općenito, na običaje i zakone. I vjemici i nevjemici (idolopoklonici) - pa čak i oni koji sasvim niječu postojanje Uzvišenog Allaha - ne mogu biti bez određenog uvjerenja, ,,vjere". Jer, svaki čovjek slijedi posebne zakone u svojim poslovima i postupcima, bili ti zakoni izvedeni i utemeljeni na Vjerovjesniku i Objavi, ili bili postavljeni od strane neke osobe ili grupe, društva ...

Allah dž.š.kaže:

"Koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje slijediti krive puteve."



3) Najljepši i najstameniji običaji i norme koji su dostojni čovjeka da ih slijedi jesu običaji i norme koje mu se zadaju iz njegove ispravne - zdrave Unutarnje Prirode, a ne one običaje koje izviru iz osjećanja i hirova, bili oni pojedinačni ili društveni.

Ako pažljivo upravimo pogled prema svakom dijelu UNIVERZUMA, mi zapažamo da on ima jedan cilj kojem stre-mi od prvog dana svog stvaranja, izvršavajući i ostvarujući taj cilj na najpogodniji i najljepši način. Univerzum obuhvata i sadrži ono bez čega ne može da bi ostvario svoj cilj: sadrži sredstva i pomagala. Tako je i sa svakim stvorenjem u Univerzumu koje ima dušu ili koje nema dušu.

Na primjer, zmo pšenice, od prvog dana od kada se stavi u zemljinu utrobu, stremi na putu usavršavanja, iznikne kao zelena biljka, raste dok se ne stvore od nje klasovi čiji svici nose mnogo zrnevlja pšenice. A pšenično zmo snabdjeveno je i opremljeno potrebnim sredstvima posredstvom čijim se koristi uzimajući elemente bez kojih ne može i koje crpi na putu svog sazrijevanja i usavršavanja. Ono u sebe upija dijelove i sastojke zemlje, vazduha i drugoga na poznat način, potom s time ono probija zemlju (niče iz nje), zazeleni se, raste iz dana u dan, i preobražava se iz jednog oblika u drugi oblik, sve dok ne nastane iz njeg klasje, a u svakom klasu zmevlje. Tada je ono posijano zmo u zemlju stiglo do svoga postavljenoga cilja i stiglo je do svoga savršenstva ka kojem je išlo.

A tako isto i orahovo stablo, ako ga pažljivo posmatramo, zapažamo kako takođe ide prema posebnom cilju od prvog dana svoga stvaranja. Da bi ono stiglo do svoga cilja opremljeno je posebnim sredstvima koja odgovaraju orahu na njegovu putu usavršavanja, njegovoj snazi i veličini. Orah na svome putu ne koristi sredstva pšeničnoga zrna, kao što ni pšenično zrno ne koristi na svome putu ka savršenstvu, iz jedne u drugu razinu, sredstva oraha. I orah i pšenično zmo imaju svoj poseban razvoj, svako ponaosob, i on se ne ukršta na pravoj liniji.

Sve što vidimo u Univerzumu slijedi ovakvo postavljeno pravilo. Mi nemamo nikakva dokaza da je čovjek bilo kakav izuzetak od ovoga na svome prirodnom putu do svoga cilja, a na tom putu i čovjek je snabdjevcn pomagalima nužnim da bi došao do cilja. Dakako, pomagala i sredstva koja su pohranjena u čovjeku najbolji su dokaz da je čovjek najbolji primjer za to u Univerzumu. Čovjek ima svoj poseban cilj koji sadrži njegovu sreću, a na čovjeka su obilno prosuta sredstva da do toga cilja dođe.

Prema tome, ne samo stvaranje čovjeka - nego stvaranje cijeloga Univerzuma čiji je dio čovjek - čovjeka vodi istinskoj sreći, a to je da mu objavljuje za njega najvažnije, najljepše i najčvršće zakone koji sačinjavaju njegovu sreću.

Allah dž.š.kaže: ,,Gospodar vaš je onaj koji je svemu onom što je stvorio dao ono što mu je potrebno." Takođe kaže: "Allah je onaj koji sve stvara i čini skladnim, koji sve s mjerom određuje i nadahnjuje."

"Tako mi duše i Onoga koji je stvori, pa joj put dobra i put zla shvatljivim učini, uspjeće samo onaj ko dušu očisti a biće izgubljen onaj ko je na stranputicu odvede."

,,Ti upravi lice svoje vjeri, kao pravi vjemik, vjeri, djelu Allahovom, prema kojoj je On ljude načinio, - ne treba da se mijenja Allahova vjera, jer to je prava vjera"

"Allahu je prava vjera jedino islam!"

"A onaj, ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti primljena! “

Rezultat koji se izvodi iz ovih i drugih ajeta ovakvog sadržaja a koje nismo spomenuli, ukratko je sljedeći: Allah dž.š. vodi svako svoje stvorenje - a među njima je i čovjek - ka cilju najviše sreće radi koje ih je i stvorio. Ispravni čovjekov put jeste onaj kojem ga i zove njegovo posebno STVARANJE. Stoga, čovjek treba da provodi u svojim postupcima pojedinačne i društvene zakone koji izviru iz njegove nepatvorene prirode. On ne treba da skrštenih ruku slijedi svoje strasti, porive i ono čemu ga guraju njegove žudnje.

Zahtjev prave prirodne vjere jeste da čovjek ne zanemaruje sredstva pohranjena u Njegovom Biću, već da koristi svako sredstvo u svojim granicama i onako kako mu je zadato, radi toga da bi uravnotežio svoje skrivene moći u sebi, te da ne bi jedna moć nadvladala drugu.

Nadalje, čovjeku treba da sudi zdrav razum koji je daleko od nedostataka i sumnje, a ne zahtjevi duše koji izviru iz strasti i osjećanja koja su suprotna razumu. Takođe, sudac u društvu treba da bude istina i ono što je istinski dobro za društvo, a ne čovjek moćnik i tiranin koji slijedi svoje strasti i puti, niti većina koja se suprotstavlja istini i općim interesima.

Iz istraživanja koje smo do sada proveli izvodimo drugi zaključak, a on glasi: Propisivanje zakona i njihovo uspostavljanje pripada samo Allahu jedinom.

Niko drugi ne posjeduje pravo da propisuje zakone, da donosi odluke i da sudi o temeljnim stvarima. Jer, iz prethodnog smo saznali da običaji i zakoni koji koriste čovjeku u njegovom praktičnom životu proizilaze iz njegovog prirodnog bića. Pod tim prirodnim bićem mislimo na zakone i ,,običaje" koji pozivaju ka toj prirodi unutamjim i vanjskim uzročnicima skrivenim u samom čovjekovom stvorenju. To znači, takođe, da te uzroke Allah i "želi", a ovo ,,želi" znači da je Allah sam stvorio u čovjeku uzroke i razloge koje iziskuju ti zakoni i "običaji"..

Dakako, volja se dijeli na dva dijela: volja koja prisiljava na nešto, da se nešto zbiva, kao što su, npr. prirodni događaji koji se zbivaju svaki dan. Takva volja naziva se "Stvaralačkom voljom". Druga vrsta volje jeste volja koja zahtijeva da se nešto dogodi posredstvom izbora, a ne posredstvom prisile, kao što je jedenje, pijenje i slično tome.Ova volja poznata je pod nazivom ,,zakonodavna volja".

Allah dž.š. kaže: "Sud pripada samo Allahu."



KUR'AN USPOSTAVLJA PUTEVE I PROGRAME ŽIVOTA ČOVJEKOVA

Imajmo na umu sljedeće tri premise:

Kur'an, uz brigu spram ove tri spomenute premise - a te premise su:

Da čovjek ima cilj do koga treba da stigne na putu u svome životu svojim trudom i djelima;
Da čovjek ne može stići do tog zadatog cilja izuzev ako ne slijedi posebne ,,običaje"
Da čovjek mora učiti te zakone i ,,običaje" iz knjige prirode i stvaranja pod kojim mi mislimo na božansko podučavanje, - Kur'an, dakle, uspostavlja puteve za čovjekov život i to na sljedeći način
Temelj toga puta Allah je dao da počiva na spoznaji Njegova Uzvišenog Bića. Također, vjeru u Njegovu jedinost Allah je učinio prvim osnovom vjere, a na putu spoznaje Allaha ukazao je na budući svijet i vjerovanje u Sudnji Dan. Na taj Dan nagradiće se dobročinitelji za dobra djela a kazniti zločinitelji za zlo.

Vjera u budući svijet jeste drugi osnov, a posredstvom vjerovanja u budući svijet Allah je ukazao na spoznaju poslanstva. Jer, nagradivanje ili kažnjavanje za djela ne može se provesti osim nakon spoznaje pokornosti i nepokomosti, te nakon spoznaje šta je dobro a šta zlo. Ova spoznaja dolazi isključivo posredstvom Objave i poslanstva. Kao što ćemo naprijed objasniti i tu spoznaju Bog je dao kao treći temelj vjerovanja.

Dakle, Kur'an podrazumijeva i naznačava sva tri temelja -vjerovanje u Božju jedinost, vjerovanje u poslanstvo i vjerovanje u onaj svijet - osnovama islamske vjere.

Nakon toga Kur'an objašnjava temelje morala sa kojim je Allah zadovoljan, dobre atribute koji su u skladu sa ova gomja tri temelja i koje svaki čovjek - vjernik mora izražavati.

Zatim Kur'an čovjeku propisuje praktične zakone koji obuhvataju istinsku sreću i koji u čovjeku povećavaju ćudoredne vrijednosti i činioce koji čovjeka dovode do istinskih vjerovanja i fundamentalnih postavki vjerovanja.

Naime, mi ne možemo smatrati vrijednim nekog čovjeka koji ima karakteristiku blagosti, ali je ogrezao u seksualnim porocima, krade, pronevjerava data mu povjerenja i u svojim poslovanjima je prijevarne duše. Takoder, mi ne možemo priznati darežljivom neku osobu koja prekomjerno voli imetak, skuplja ga i gomila, sprečava druge da u pogledu imetka ostvare svoja prava i škrtari prema njima. Isto tako, mi ne možemo smatrati nekog čovjeka vjernikom u Allaha dž.š. i u Sudnji dan ako on ne vjeruje Allaha i ako ga ne spominje u danima i noćima. Dakle, hvale vrijedno moralno i ćudoredno ponašanje u čovjeku je živo samo onda ako je popraćeno djelima koja odgovaraju moralu.

Ovaj odnos koji postoji izmedu morala i djelovanja također postoji i izmedu morala i vjerovanja. Ma koji čovjek koji je uronuo u nadmenost, oholost, egoizam, ne može vjerovati u Allaha dž.š. i pokoriti se Njegovoj Veličini. Ko ne poznaje tokom cijelog svoga života značenje pravednosti, čojstva i viteštva, te sažaljenja prema nemoćnima i slabima, takvome vjerovanje u Sudnji Dan i u polaganje računa ne ulazi u srce.

Allah dž.š. kaže, povezujući istinsko vjerovanje sa ćudorednošću sa kojom je On zadovoljan, sljedeće:

" Njemu se dižu lijepe riječi i dobro djelo On prima"

Allah dž.š. kaže, povezujući vjerovanje i djelo, sljedeće:

"Oni koji su zlo činili završiće najužasnijom patnjom zato što su Allahove Riječi poricali i što su ih ruglu izvrgavali"

Zaključak ovoga izlaganja jeste sljedeći: Kur'an Časni sadržava tri izvora, osnova islama, a to su:

A-Osnovi vjerovanja. Oni se dijele na tri osnova same vjere (vjera u Jednoj Boga, vjera u poslanstvo, i vjera u budući svijet), te na različita druga vjerovanja kao što su vjerovanje u ploču, u pero, u predodređenost i sudbinu, u meleke, u Allahovo prijestolje, u stvaranje nebesa i zemalja i tome sl.

B - Moral (ćudorede) sa kojim je Allah zadovoljan;

C-Šerijatske propise i praktičnc zakone čije je osnove Kur'an objasnio i opunomoćio poslanika da objasni njihove detalje, a Božiji Poslanik je učinio sam da objašnjenje tih propisa od strane njegove porodice bude kao i njegovo objašnjenje, kao što je to poznato iz Hadisa Sekalejn* koji su vjerodostojno prenešeni kako od strane Ehli-sunneta tako i Šiija.



KUR'AN - POTPORA POSLANSTVA

Kur'an Časni na nekoliko mjesta izjavljuje da je on Allahov govor uzvišeni, to jest da je to govor objavljen od Allaha baš is-tim ovakvim riječima koje mi čitamo. Poslanik a.s. je te riječi dobio posredstvom Objave koju je primio od Allaha dž.š.

Da bi potvrdio da je Allahov govor i da nije ljudska tvorevina, sam Kur'an izaziva u svojim ajetima cijelo čovječanstvo da donese makar ajet poput Kur'ana. To ukazuje da je Kur'an nadnaravan (Mu'džiza) i da niko ne može tako nešto dati od ljudi.

Allah dž.š. kaže:

"Zar oni da govore: "Izmišlja ga!" - Ne, nego oni neće da vjeruju; zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore"

"Reci: ,,Kad bi se svi ljudi i džini udružili da sačine jedan ovakav Kur'an, oni, kao što je on, ne bi sačinili, pa makar jednidrugima pomagali."

"Zar oni da govore: ,,On ga izmišlja!" Reci: "Pa sačinite vi deset sura, sličnih, izmišljenih...!"

"A oni govore: "On ga izmišlja!" Reci: "Pa dajte vi suru sličnu njemu !”

"A ako sumnjate u ono što objavljujemo slugi našem načinite vi jednu suru sličnu objavljenim Njemu..!"

Allah dž.š. ih također izaziva govoreći da u Kur'anu ne postoji nesuglasje:

"A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge protivrječnosti"

Kur'an Časni koji, upućujući ove izazove, tvrdi da je Allahov govor, na mnogo mjesta izjavljuje da je Muhamed a.s. Poslanik od Allaha poslan i da je vjerovjesnik. Otuda je Kur'an potpora poslanstva i osnažuje poslanstvo u njegovim tvrdnjama.

Stoga se Poslaniku a.s. nareduje u nekim ajetima da potvrdi svoje poslanstvo svjedočanstvom Allahovim dž.š. o tome. To znači, da navede kur'ansku potporu za svoje poslanstvo. Kur'an kaže:

"Reci: ,,Meni i vama dovoljan će biti Allah kao svjedok!"

Na drugom mjestu svjedočanstvu Allahovu dodaje se i svjedočanstvo meleka Poslaniku o tome. Allah dž.š. kaže:

,,Allah svjedoči da je istina ono što ti objavljuje, objavljuje ono što jedini On zna, a i meleki svjcdoče; a dovoljan je Allah kao svjedok!



KUR'AN JE UNIVERZALNA KNJIGA

Kur'an se u svojim temama ne posvećuje jednom od naroda kao što je, na primjer, arapski narod. Također, Kur'an posebno ne izdvaja ni neku grupu kao što su muslimani. Kur'an, naime, upravlja svoj diskurs i prema nemuslimanima kao što govori i o muslimanima. Argument za ovu tvrdnju jesu mnoga obraćanja upravljena u Kur'anu prema idolopoklonicima, paganima, politeistima, Sljedbenicima Knjiget Jevrejima, sinovima Isra'ilovim, kršćanima... Navodi dokaze za svaku od ovih grupa i poziva ih svojim istinitim spoznanjima i razmišljanju o njegovim plemenitim navodima i ajetima. Kur'an raspravlja sa svakom od tih grupa i poziva ih u vjeru, bez toga da svoj diskurs upravlja i uposebljuje na Arape same.

Tako Kur'an kaže idolopoklonicima: Ali ako se oni (idolopoklonici) budu pokajali i namaz obavljali i zekat davali, braća su vam po vjeri.

Isto tako, Kur'an kaže i Sljedbenicima Knjige: "O Sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jed-ne rijeći i nama i vama zajedničke: da se nikome osim Bogu ne klanjamo, da nikoga Njcmu ravnim ne smatramo i da jedni druge, pored Boga, božanstvima ne držimo!" Zapažamo da Uzvišeni Allah nije svoj govor usmjerio u ovom i sličnim časnim ajetima, niti ga je posebno iskazao riječima: ,,Ako se politeisti Arapa budu pokajali..."i niti je kazao: ,,O Sljedbenici Knjige između Arapa" niti je rekao nešto drugo tome slično a što bi se odnosilo posebno na neku odredenu skupinu. Dakako, u samom početku islama - dok se on nakon islamskog poziva nije bio proširio i dok nije izašao iz okvira Arabijskog poluotoka - bilo je obraćanja upućenih Arapima. Međutim, od šeste godine po Hidžri, kada se islamski poziv proširio i prešao granice Arabijskog poluotoka, nije bilo niti ostalo mjesta za upućivanje Kur'anskog govora nekoj posebnoj zajednici. Uz časne ajete koji su naprijed navedeni ima i drugih ajeta koji upućuju na općenitost tog islamskog poziva, kao što su Allahove riječi:

"A meni se ovaj Kur'an objavljuje da njima opomenem i vas i one do kojih Kur'an dopre!"

"A Kur'an je svijetu cijelom opomena!"

"Kur'an je, doista, svijetu cijelom opomena!"

"Kur'an je ljudima opomena!"

Sa historijskog stanovništa gledano, zapažamo da su se mnogi idolopoklonici Jevreji i kršćani odazvali pozivu islama kao i to da je jedna grupa ljudi iz nearapskih nacionalnosti primila islam, kao što su Selman Farisi, Suhejb Rumi, Bilal Habeši i njima slični pojedinci.



KUR' AN JE SAVRŠENA KNJIGA

Kur'an sadržava najviši cilj kome teži čovječanstvo i on upućuje tome cilju najpotpunijim dokazima i najljepšim svjedočanstvima. A do tog cilja se može stići samo sa realnim nazorima o Univerzumu i sa radom i postupanjem u skladu sa moralnim principima i praktičnim normama. Objašnjenje za to Kur'an nudi u jednoj potpunoj formi rekavši:

,,Kur'an vodi ka Istini i na Pravi put upućuje!

Na drugom mjestu Kur' an kaže, nakon što je spomenuo Tevrat i Indžil, sljedeće:

"A tebi objavljujemo Knjigu (Kur'an), samu istinu da potvrdi knjige prije objavljene i da nad njima bdi!"

Objašnjavajući to da obuhvata bit vjerozakona Božjih poslanika Kur'an kaže:

,,On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisao Nuhu i ono što je objavljeno tebi, Muhammede, i ono što smo naredili Ibrahimu, Musau i Isau!"

O tome da Kur'an obuhvata i ostale stvari, kaže se sljedeće: ,,Mi tebi objavljujemo Kur'an kao objašnjenje za sve". Ukratko rekavši, siže prethodnih ajeta glasi: Kur'an obuhvata istine objavljene u nebeskim knjigama, a i više od toga. U Kur'anu postoji sve što je potrebno ljudima za njihov savršeni put ka željenoj sreći, bilo to da su temelji vjerovanja ili da su praktični principi.



KUR' AN JE VJEČNA KNJIGA

Prethodna cjelina potvrđuje nam da je Kur'an Plemeniti vječna i trajna knjiga, unatoč prolaženju stoljeća i vremena. Tako, ma koji drugi govor, pa bio on sasvim tačan u apsolutnom smislu, ne može biti usmjeren na sveukupnost vremenskog tra-janja.

Kur'an navodi ovu potpunost svoga govora i cjelovitosti i kaže:

"Kur'an je doista govor koji rastavlja istinu od neistine,

lakrdija nikakva on nije!"

Tako su istinske spoznaje apsolutno istinite i čista stvamost. Moralni principi i praktični zakoni koje Kur'an objašnjava su rezultat ovih čvrstih, stalnih istina. Do njih ne dospijeva nikakva neistinitost i one se ne troše niti prolaze prolaženjem godina i stoljeća. Allah dž.š. kaže:

,,Zar poslije istine ima išta osim zablude?" Allah dž.š. još kaže:

"A Kur'an je zaista knjiga zaštićena. Laž joj je strana bilo s koje strane."

Nije nepoznato da su mnoge studije napisane o kur'anskim propisima, te da su ti propisi stalni i vječni i ne odnose se na jedno određeno vrijeme. Međutim, tema kur'anskih propisa izlazi iz okvira teme ove naše studije u kojoj pokušavamo objasniti mjesto Kur'ana kod muslimana i to onako kako to sam Kur'an na to ukazuje.



KUR'AN JE AUTONOMAN PO SVOM SMISLU

Plemeniti Kur'an je govor kao i ostali govori kojim ljudi govore. On jasnim smislom ukazuje na namjeravana značenja i na ono što se traži iz objašnjenja smisla i podataka, i nema u Kur'anu ničega skrivenog od slušatelja u njegovim ajetima.

Ne nalazimo nikakva dokaza da Kur'an svojim riječima ukazuje na neka druga značenja sem onih do kojih dolazimo i koja nam se nadaju iz njegovih riječi i rečenica.

Što se jasnoće Kur'ana u njegovom smislu i značenju tiče, ma koji čovjek koji razumije arapski jezik u mogućnosti je da dosegne do značenja plemenitih ajeta na isti način kao što doseže i do značenja svakog govora na arapskom.

Uz to, mi u mnogim ajetima nalazimo govor i diskurs upravljen ka posebnim grupama kao što su sinovi Israilovi, ili vjernici, ili nevjemici. A ima i ajeta Kur'ana koji se obraćaju cjelokupnom čovječanstvu.

Sa njima Kur'an raspravlja, izaziva ih da donesu govor sličan Kur'anu, ako sumnjaju u to da je Kur'an od Uzvišenoga Allaha. Sasvim je jasno da ne bi bilo ni od kakve koristi govoriti sa ljudima terminima koji njima nisu jasni, kao što ne bi koristio ni izazov da donesu suru sličnu Kur'anu ako se ne razumiju riječi kojima je izazov upućen.

Povrh svega toga, Kur'an kaže:

"Pa zašto oni ne razmisle o Kur'anu ili su im na srcima katanci!"

Takođe, Kur'an kaže: ,,Pa zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti!"

Ova dva ajeta ukazuju na nužnost razmišljanja o Kur'anu u smislu razumijevanja. Razmišljanje o Kur'anu uklanja ono što se na prvi pogled očituje kao razlika i nekonzistentnost među ajetima. Sasvim je jasno to da ukoliko ajeti ne bi imali vanjski, jasni smisao svojih značenja, tada ne bi bilo smisla razmišljati i dublje pronicati u njih, kao što ne bi ostalo nikakva mjesta za rješavanje formalnih razlika među ajetima posredstvom razmišljanja i pronicanja u njih.

Tvrdimo da ne postoji neki vanjski dokaz kojim bi se zanijekala autoritativnost, vanjska jasnoća Kur'ana, jer mi nismo našli nigdje dokaza za tako nešto, osim tvrdnje nekih ljudi da mi - u razumijevanju značenja i intencija Kur'ana - moramo da se vraćamo onom što je preneseno od Poslanika s.a.v.s. ili što je preneseno od njegove čiste porodice a.s..

Ali, ova njihova tvrdnja je manjkava i ne može se prihvatiti jer se jasnoća i autoritativnost Riječi Allahova Poslanika a.s. mora da izvodi i razumijeva iz Kur'ana, a ne obratno - da se jasnoća Kur'ana izvodi iz Riječi Allahova Poslanika a.s.. Kako, naime, shvatiti to da se solidnost vanjskih značenja Kur'ana temelji na njegovim (Poslanikovim) izričajima?!

Naprotiv, mi povrh toga tvrdimo: Dokazivanje samog temelja poslanstva mora da se vezuje za nit Kur'ana koji je temelj poslanstva, kako smo to prije rekli. Ovo što navodimo nije oprečno tome da je dužnost Poslanika da objašnjava neke pojedinačne propise i detalje šerijatskih propisa koje ne nalazimo u vanjskom značenju Kur'ana; niti je oprečno da bude vodič ka spoznajama Kur'ana Časnoga, kako se to i vidi iz slijedećih ajeta:

,,A tebi objavljujemo Kur'an da bi objasnio ljudima ono što im se objavljuje."

,,Što vam Poslanik naređuje to uzmite, što vam zabranjuje toga se klonite!"

,,A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali."

,,On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči!"

Ono što se razumije iz ovih ajeta jeste da je Poslanik a.s. taj koji objašnjava pojedinačne stvari i detalje šerijata i on je Božanski učitelj (od Boga dat učitelj) za Uzvišeni Kur'an. Također se razumije iz tzv. hadisa es-sekalejn* da su Imami a.s. nasljednici Božjih pošlanika u tome. A to sve nije oprečno tome da se dolazi do nakane i značenja Kur'ana posredstvom vanjskog znaćenja ajeta ko je to naučio od istinskih učitelja i ko ima ispravan osjećaj i čulo u razumijevanju.
 
КУРАН ЈЕ - СОТОНСКА КЊИГА.

Да је то тако, довољно је знати да се у курану налазе "алахове кћери", за које је сам Мухамед лично признао да је направио компромис са Сатаном, и укључио их у своје мухамеданско учење. 8)
 
Ma sta je bre sa tobom kakve Allahove kceri,o cemu pricas!!!???Valjda znas osnovno da Allah nije rodjen,niti je rodio, i molim te prestani vise sa tim izmisljotinama i lazima.Ne znam od kud ti to
 
Није ништа ново да мухамеданци немају појма о тим интересантним детаљима из историјата секте чији су чланови. Погледај суре (53, 19-20), па се врати да наставимо ову интересантну тему...

То је уједно и пример како је та књига касније мењана како би се очигледан сатански уплив ублажио и постао не тако очигледан.

Те три кћери арапског паганског бога алаха, су у оригиналном тексту курана, навођене као заступници пред "новим богом" алахом. 8)
 
Pa ti izgleda nisi pismen ili ne zelis ovo da vidis onako kako jeste.Ovde se uopste ne govori o Allahovim kcerima.Ja ne znam sta ti uopste citas. "Oni koji ne vjeruju u onaj svijet nazivaju meleke imenima zenskim,a o tome nista ne znaju,slijede samo predpostavke,A PREDPOSTAVKA ISTINI BAS NI MALO NE KORISTI..." Ako vec citas Kur`an citaj sve po redu. Jel ti knjigu kad citas pocinjes sa sredine,pa onda preskocis po neki red,pa predjes na pocetak i tako redom.Ili citaj kako se cita ili nemoj ni citat, jer tako samo siris neistinu odn. laz(sto cini mi se ni hriscanstvo ne dozvoljava).I samo jos jednom da te napomenem da ALLAH dz.s. NIJE RODIO NITI JE RODJEN i da u nasoj vjeri nema Bozijih sinova i kceri
 
Писмен или не, поменуте суре говоре о три кћери паганског бога алаха. А онда долази тренутак истине...

Најсрамнији догађај у Мухамедовом животу се десио када је направио компромис са Сатаном и говорио његове речи, потурајући их као божје речи. Овај догађај је документован од стране неколико раних учитеља мухамеданства и споменут и у хадисима и у курану. Касније, мухамданци посрамљени да је њихов самозвани пророк говорио Сатанине речи, поричу да се догађај уопште десио. Ипак, остаје чињеница да је цела епизода описана у раним мухамеданским записима.

Позадина догађаја се налази у чињеници да су Мухаед и његови следбеници били прогоњени због напада на паганске симболе Меке, и у жељи да становнике Меке задобије за своје следбенике, компромис је постигнут. Он се састојао у томе да се три кћери паганског бога Арапа поставе као посредници пред богом. После је признао грешку, и повукао своје речи, али авај... то је само доказ да је у ствари - ЛАЖНИ ПРОРОК.

Овај догађај је документован од стране 4 рана Мухамедова биографа: Ибн Ишак, Вакиди, Ибн Сад и Ал Табари.

Табари у својој књизи, том 6, страна 107 пише:

"Када је божји посланик видео како је племе окренуло леђа од њега, није могао да гледа како одбацише поруку коју им је донео од бога, он пожели да нешто дође од бога што би га помирило са тим плеленом... Тада бог откри: Да ли си размислио о Ал-Лат, Ал-Узза и Манат, трећој (кећри паганског бога) ?

Сатана стави на његов језик, због његове унутрашње борбе и онога шта је желео да постигне са тим народом речи: 'Оне су птице које високо лете; њихово посредништво (пред богом) је прихваћено и дозвољено'

Када је Кураиш племе то чуло, развеселише се и узбудише због начина на који је он говорио о њиховим боговима, и слушаше га, док мухамеданци, имајући потпуно поверење у њиховог пророка и поруке које им он доносаше од бога, не сумњаше да је погрешио..."

Реч је дакле о догађају који су описали сами мухамеданци... Уживај у свом пророку, ако можеш. 8)
 
ŠEST(5+1) ČULA - FENOMENA



Allah s.v.t. stvorio čovjeka i dobio potvrdan odovor o prihvatanju namjesništva zemaljskog.Čovjek je istodobno preuzeo ogroman teret na sebeo.Opteretivši tako djelove tijela kojim se djela zbivaju i radnje čine počelo je sticanje i rad u svijetu ovom i priprema za obračun u svijetu onom.Djelovi kojim se djela zbivaju zadobili su tako svoje funkcije i prava a čovjek dužnosti prema njima.I jedno i drugo, i prava dijelova tijela i dužnosti čovjeka prema njima, jesu izvedeni iz osnove i svrhe stvaranja čovjeka.Tako se čovjek sastoji iz tih djelova.Koristi ih davajući im prava njihova a uzimajući koristi pouke preko njih.Čovjek je zatvoren u okvire djelova tijela svojih i širine vidokruga njihova pa se uzdiže samo onoliko koliko sam preko ovih djelova svojih proizvede i privredi.

Allah s.v.t. stvarajuči zamlju stvorio je i razasuo mnoga stvorenja po njoj i život udahnuo u njih.Postavio je poredak u kom se svo stvorenja, živa i neživa, nalaze.Spojio je kraj lanca s početkom njegovim da bi se sve okretalo po volji Njegovoj.Upotpunio je krug zbivanja i potčinio ih Sebi.Čovjeku je podario namjesništva.Čovjek je namjesnik.Njegov zastupnik na zemlji i upravljač njom.Sve ovo On s.v.t. nije stvorio za Sebe nego radi čovjeka.Podario mu je svrhu i funkciju njegovu te djelove tjela njegovih.

Čovjeka je Stvoritelj s.v.t. njegov potčinio sebi.Dao mu je obaveze i dužnosti prema Njemu.Potčinio ga je Poslanicima svojim i propisao mu obavezu pokornosti uputi i Prenosiocima upute.Potčinio ge je Imamima i vođama njihovim i pokornost njima učinio obavezom.Zatim mu je propisao prava čovjekova u sebe samog i dužnosti izvvedene iz prava čovjekovih tj. djelova tijela njegova.Zatim mu je propisao ostala prava drugih kojima je obavezan i za koja če račun polagati.

Djelova kojim se djela zbivaju jest sedam.Svi su spojeni i povezani.Nihovo djelovanje jeste mogučnast naša i odgovornost naša.To su oči naše, uši naše, jezici naši, trbusi naši, noge i ruke naše i stidna mjesta naša.Svi oni imaju prava svoja u nas, vramena svoja u Stvoritelja s.v.t., zadatke svoje u svijetu ovom, rokove svoje da bi bili pozvani na odgovornost svoju u svijetu onom.

U djelovima i oko djelova kojim se djela zbivaju razasuta su razna čula i povezana zajedno sa njima.Oni tako čine jedan spoj i međusobnu zavist.Funkcija djelovanja oboga ne završava se na njima i u djelovanju njihovu nego se pretvaraju u jezik razumljiv srcu našem.Funkcije djelova kojim se djela zbivaju i funkcije čula usavršavaju se i dopunjuju dok se ne postigne potpunost upute.Ova potpunost upravljanja djelovima tjela svojih karakteristika je odabranika Allahovih s.v.t., tj karakteristika Poslanika njihovih i imama Ehlulbejta a.s.- nasljednika Posljednjeg Poslanika Božijeg s.a.v.Kad je uputa potpuna i slijeđenja je potpuno.Njihova potpunost upute Uputitelja vodi ih čestitosti i bezgriješnosti.

Čula nam služe kako bi iz svijeta ovog izvukli pouku i da bi poučavanjem pouke svijeta ovog iskoristili vremena naša u svijetu ovom i njima otkupili svijet onaj.Čovjek, ustvari, čuje čulom srca a ne spoljašnjim čulima.Što je oko srca više otvoreno, čovjek visi sve dalje.Srce je poput pećine a čovjek poput brda.Pečina uvijek krije tajne brda a srce tajene čovjeka.Niko ih ne zna sem Uzišeni i Veličanstveni s.v.t. Otopine srca se slijevaju u pregrade duše.Srce ne vidi spoljašnjost i svjetlo vanjsko ali ga ono uzima preko čula spoljašnjih i izražava preko djelova kojim se djela čine pretvarajući ga tako u govor srca.To je, dakle, spoznaja.Govor čula razumljiv srcu i sluh srca razumljiv duši te svijesno i korisno pretvoren u trajno djelo.To je spoznaja čulima i svrha njena.

Čovjek svojim umom doseže daleko ali ga čula sputavaju u brzini i daljini putovanja umnog.Um je isprepleten i povezan čulima.Spoznaja čulima nije samo čulna nego i intelektualna, razumljiva, pretvorena u nama razumljiv jezik.Svrha čula nije samo čulna spoznaja nego je duboko urezana u svrhu i smisao postojanja čovjeka.Čulo djeluje u kombinaciji sa svješću i razumom te govorom uputom Uputitelj s.v.t. Zavisno od količine zastupljenih elemenata korisnosti spoznaje čulima imaćemo i ishod shodan tome.

Čovjek po svojoj konstrukciji posjeduje šest (5+1) čula od kojih je svako po svom obliku i funkciji fenomen.Pomoću čula čovjek razotkriva, između ostalog, i dio istine o sebi i oko samog sebe a ostatak spoznaje Objavom koju prenose Poslanici.Čula, sama po sebi, tako su konstruisana da se njihova čujnost prenosi direktno na čovjeka i njegovu dušu i direktno utiču na karakter i raspoloženje čovjeka.Sva čula su usko povezana jednim lancem, odnosno, određenim sistemom "MREŽA" pomoću kojih se preko centara za upravljanje i pokretanje čovjeka, srčanog i moždanog sistema, prenose ti podaci-informacije direktno i na dušu čovjeka poput oblaka koji zemlji donose obilnu kišu.Da nije tih zadobijenih čula čovjek bi bio na veoma velikom gubitku i bio bi nesposoban da razotkrije određene pojmove i stvari u prirodi, te bio veoma nespretan u svom kretanju i radu. Sposobnost da čovjek razotkrije stvarnost oko sebe povlači sa sobom i odgovornost za ponašanje njegovo, jer s obzirom da je osposobljen za život odgovoran je i kako će ga provesti.Dakle, čovjek je dobio pravo da koristi sebe ali i dužnosti prema pravima u okviru područja svoje odgovornosti.

S druge strane, čovjek, svakako, posjeduje i organe kojim se djela zbivaju i radnje otpočinju.Njima čovjek pretvara zamisao svoju u djelo.Djela ima samo dvije vrste: dobra i loša.Pa, tako čovjek živi i radi koristeći prava svoja u izvršavanju dužnosti svojih i tako kreće smjernicama Upute ka željenom cilju.Radi u svijetu ovom za svijet onaj, vječni i neprolazni.Danas se radi bez obračuna a sutra je bračun za urađeno.

Čula se zasnivaju na različitim osjetilnim bazama pa tako imamo i različite vrste čula, a sva su nam od veoma velike koristi. Pomoću čula mi možemo okarakterisati nekakvu materiju te spoznati njen smisao i funkciju, bila ta funkcija aktivna ili pasivna a preko postojećih organa izvesti odgovarajuću radnju ili reakciju. Medutim, kod svakog čovjeka, pojadinačno, razlikuju se i sistemi ovih čula po svojoj čujnosti.Tako imamo i više kategorizacija i pojmova za istu stvar, iako je ta stvar, pri tom, samo jedna i ne razlikuje se sama od sebe, nego se razlikuju opisi i viđenja ljudi koji je opisuju.Pa tako imamo više opisa za istu osobu od strane različitih posmatrača iz tzv. različitih im uglova, pri čemu je data osoba uvijek onakva kakva je, a razlikuju se, dakle, opisi i karakterizacije posmatrača koji tu istu osobu (ili drugo) vide dovoljno ili nedovoljno, na različite načine i u različitim situacijama, odnosno, razlikuju se čula kojim ljudi daju mjeru stvarima.Ako je čulo korišteno pravilno pravilna je i mjera stvari koje je čulo sposobno spoznati. Dakle, ljudska čula se razlikuju kod svake jedinke, ponaosob, po svom kvalitetu i svom kvantitetu.

Ako bi smo pokušali, stvarno, opisati način na koji mi doživljavamo čulne osjećaje, vidjeli bi smo samo sisteme pojedinih čula i približan način na koji oni djeluju.Međutim, to je samo mehaničko djelovanje a prava bit je u našoj spoznaji i radu poslije nje tj. u načinu našeg doživljavanja tih pojedinih čula u duši i duhovnom sistemu čovjeka, koje smo mi i uz sve rječi i pokrete, te sva pomagala, nesposobni da opišemo ( dužinu vida, način na koji čujemo, kako osjećamo dodir, bol,...itd.).Ako uzmemo u obzir da je naše mehaničko djelovanje rezultat naše volje i misli a ovo rezultat Allahove s.v.t. volje i ako vidimo da se naši čulni osjećaji direktno prenose na našu dušu a kasnije, i kako smo rekli, na našu volju koja je i pokretač našeg mehaničkog djelovanja, vidjet ćemo veoma veliku ulogu i važnost samih čula, bez kojih bi bili na veoma velikom gubitku, pa nek je Slavljen i Uzvišen Onaj koji je sve to stvorio, koji je stvorio čovjeka kao svjesno biće, koje mora i svjesno koristiti i upotrebljavati sva svoja čula zavisno od njihovih funkcija a u skladu njihovih namjena a sa tendencijom maksimalnog iskorištenja i pravilne upotrebe samih tih čula-fenomna, da bi na kraju postigao željene rezultate i sopstvenu dobrobit neizbježne vječnosti.

Cilj čula je oplemenjivanje čovjeka u jednom određenom smislu.Oplemenjivanje u pravcu spoznaje, u pravcu spoznavanja i realizovanja iste na putu ka Jednom Jedinom.Ono je sretstvo kojim se ispituje pamet (intelekt).Pamet je svojstvo ljudi, razumnih i razboritih.Vrijednost već od sveg stvorenog.Ova blagodat, nama podarena, ali uz apsolutnu odgovornost mora služiti čovjeku, kao što drveću služi kiša pa daje plodove, kao što pticama služe krila pa lete, kao što cvijeću služi sunce pa raste i miriše,....“Kišu“ čulne spoznaje čovjek treba iskoristiti da bi dao plodove, da bi dobavio koristi za sebe, da bi na zdravim „krilima“ mogao doputovati na željeno i prostrano, prelijepo mjesto, uz ugodno, sunčano putovanje bez oluje i vjetrova, da bi na kraju osjetio miris cvijeća koje je sam posadio pomoću svoje spoznaje, a koje če na kraju mirisati koliko bude htio.To je njegov miris vječnosti, miris koji se proteže onoliko koliko dalekose čovjekova spoznaja protezala i djelovanje po njoj uporedo sa uputom Stvoritelja s.v.t..

Spoznajom, tj. čulima čovjek spoznaje dio sebe, a kad spozna sebe spoznao je i svog Uzvišenog Stvoritelja s.v.t. jer su znaci stvaranja sasvim vidljivi.Spoznatljivi u treptaju oka.Čulna spoznaa, potpomognuta razumom, predstavlj most na kojem se životinje zaustavljaju a čovjek ga prelazi što mu daje mogučnosti da upravlja stvarima i bićima koja su ostala na tom mostu ili prije njega.Taj most, tj. prag spoznaje razdvaja, dakle, ljude od životinja, izvodi ljude iz ovog nižeg stanja u jedno više, ljepše, ugodnije stanje, stanje svjesti, odnosno, svjesnosti sebe sama i svjesnosti svoje svrhe i postojanja svjesnosti svoje stvorenosti.Spoznaja uporedo sa uputom vodi čovjeka Putem Pravim, utrtim.Putem blagostanja i milosti, zadovoljstva i sreće.Zato je nezamislivo da se čovjek uputi putem krivim, zapostavi spoznaju uoprkos njenim jasnim i blistavim znakovima, pa krene za čulima i strasču njihovom, da zaluta i skrena sa Puta Pravog, da zaslijepi i uslijed gledanja i prikaza jasnog, da se ogluši i uslijed jasnog i razumljivog poziva, da se okrene od jasne Istine i da zanemari bogatstvo koje nosi sa sobom, da sam sebe zaboravi?Zar da bude poput drveta koje raste u pijesku a priželjkuje kišu, pa kad mu kiša dođe „osjeti“ samo njen dolazak i prolazak vode kroz pijesak ne uspijevajući pribaviti za sebe skoro nikakve koristi?

Čovjek je stvoren za nešto veliko, lijepo, dostojastveno.Prvo govorenje o čovjeku, o tajnovitim silama kojim čovjek uspijeva nadvladati sile prirode u onolikoj mjeri koliko je to njemu potrebno, o tajnovitim silama koje poznaje samo Uzvišeni Stvoritelj s.v.t.Ogroman zemaljski prostor, vode i šume i sve drugo stvoreni su radi čovjeka, dati mu na upravljanje, kako kaže Uzvišeni Stvoritelj:

„A KAD GOSPODAR TVOJ REČE MELEKIMA:>>JA ĆU NA ZEMLJI NAMJESNIKA POSTAVITI !<< (Al-Baqara 30)

Čovjeku su, dakle, podarene tajne sile koje su podudarne silama u prirodi, pomoću kojih čovjek realizuje Allahovu dž.š. volju.Čovjek upravlja, na jedan određeni način prirodom, a ne priroda njime, jer su priroda i ostalo mnoštvo stvari stvoreni radi čovjeka a ne čovjek radi njih, pa je neshvatljivo i nedopustivo da čovjek podvrgava sebe ovim stvarima i daje im imunitet nad sobom, da zaboravlja svoje nemjesništvo na zemlji i da ge predaje, uključujići i sebe, nekom drugom na upravljanje.To padanje u ropstvo stvarima i prirodi, odnosno podvrgavanjem čovjeka stvarima koje su u vlsti njegova namjesništva, značilo bi izvođenje čovjeka iz ravnoteže života, iz ravnoteže sa prirodom i skupom mehanizma stvari oko sebe, iz ravnoteže sa kosmosom, iz ravnoteže sveg što je djelo Jednog Jedinog Stvoritelja s.v.t.......Time čovjek, svjesno ili nesvjesno, predaje sebe stvorenjima, prelazi u ropstvo stvorenjima a zanemarujući ropstvo Stvoritelju s.v.t. koji je jedini dostojan i vrijedan da mu se robuje.On kaže:

“HVALI IME GOSPODARA SVOGA SVEVIŠNJEG, KOJI SVE STVARA I ČINI SKLADNIM,

I KOJI SVE S MJEROM ODREĐUJE I NADAHNJUJE....(Al-A’la 1-3)“

i ne remeti sklad koji je u prirodi uspostavljen i koji je jedino moguć čovječanstvu primjenom Stvoriteljeva Zakona, savršene upute i programa življenja, Kur’an a.š.

„... A ON JE,ZAISTA, KNIGA ZAŠTIĆENA, LAŽ JOJ JE STRANA, BILO S KOJE STRANE,

ONA JE OBJAVA OD MUDROGA I HVALE DOSTOJNOGA.“ Fussilat 41-42

čije mudrosti čovjek uz pomoć čulnih osječaja, koji su svakako neizmjerno bogatstvo, i vremena koje je čovjeku podareno od strane Stvoritelja spoznaje i uočava život oko sebe uz pomoć jasnih dokaza a

„MI ĆEMO IM PRUŽATI DOKAZE NAŠE U PROSTRANSTVIMA SVEMIRSKIM, A I U NJIMA SAMIM,

DOK IM NE BUDE SASVIM JASNO DA JE KUR’AN ISTINA.A ZAR NIJE DOVOLJNO TO ŠTO JE

GOSPODAR TVOJ O SVEMU OBAVIJEŠT EN?“ Fussilat 53

a zar nije dovoljna naša čulna spoznaja, naše življenje i postaojanje, djelovanje i ponašanje, pa da spoznamo ovu istinu i krenemo ka njoj.Zar nam nisu jasni znakovi nebesa i zemlje, znakovi vjetra i kiše, znakovi primjernih robava Allahovih s.v.t., znakovi žrtvenika za Njega, znakovi Musaovi i Harunovi a.s. znakovi Muhammedovi s.a.v., znakovi Kerbale i .......znakovi mučeništva hazreti imama Huseina ibn Ali a.s.

Da bi čovjek ostvario svoje namjesništvo na zemlji, s obzirom da nije samac, potrebno je ljudske postupke i težnje usmjeriti ka ispravnom cilju kako bi se stvarima upravljalo pravedno.To se može postići samo preko zajednice (Džem’at) koja je sposobna da so odupre zlu.Način odupiranja od zla postavljen je od strane Stvoritelja s.v.t. a dužnost je zajednice da ga provodi.S obzirom da zajednicu ne čine predmeti ne može se ni govoriti sa aspekta namjesništva, nego isključivo sa stanovišta vodstva, tj, imamata.Allah s.v.t. je definisao pokornost.On s.v.t. je naredio pokornost prema Sebi, pokornost prema Vjerovjesnicima, i pokornost prema onim koji su zaduženi za vodstvo zajednice-imama (ulul emr).Ovim definisanjem vlasti pravi se ljestvica vlasti kaja se odražavala u vlasti odabranih vjerovjesnika a.s. od prvog do Pečata Vjerovjesnika s.a.v. i prenosi se dalje na imame Ahlulbejta a.s., jer je objava usavršena i upotpunjena pa dalje nije ni potrebno slati poslanike poslije posljednjeg Muhammeda s.a.v.Oni su odabrani i očiščeni od grijeha kako bi poslužili kao prmjer zajednici.Oni su na čelu zajednice i vode je.Allah s.v.t. je Tvorac svjtla a oni su oni koji drže svjetiljku da bi i ostali svjetlo vidjeli.Oni su srce zajednice a a zajednica sretstvo kojim se djela zbivaju.Tako postaju jedan tim i imaju pravedno djelovanje u pogledu namjesništva na zemlji.Njihova čula su čula Kur’ana a finalni proizvod tog čula Islamska Republika.

„O vjernici, pokoravajte se Allahu i pokoravajte se Poslaniku i predstavnicima vašim..“ An-Nisa’ 59

Čovjek je, dakle, dobio nešto veliko!Namjesništvo na zemlji i zajednicu sa vođom (imam).Allah dž.š. ga je uzdiga na visok polažaj, viši od položaja bića koja rade apsolutno dobro, meleka, jer su meleci determinirani u svom ponašanju jer nemaju mogučnost izbora nego rade po narađenju Allaha dž.š. i sprovode ta naređenja da krajnjosti.Čovjek je, zaista, stvoren za nešto veliko.Čovjek sa mogučnošču spoznaje čulima i intelektom odvaja se i razlikuje od meleka i ostalih bića, što vidimo iz njihove nemogučnosti da razumiju i spoznaju Allahovu dž.š. odluku o stvaranju čovjeka i stvari za njega, predavanje prirode na upravljanje čovjeku, tj nemogučnosti kazivanja imena stvari,....

“ A KAD IM (MELECIMA) GOSPODAR TVOJ REČE: <<JA ĆU NA ZEMLJI NAMJESNIKA POSTAVITI!<<- ONI REKOŠE:

>>ZAR ĆE TI NAMJESNIK BITI ONAJ KOJI ĆE NA NJOJ NERED ČINITI I KRV PROLIJEVATI?A MI TEBE VELIČAMO I KAKO TEBI DOLIKUJE ŠTUJEMO.ON REČE.&lt;&lt; JA ZNAM ONO ŠTO VI NE ZNATE.&lt;&lt;I POUČI ON ADEMA NAZIVIMA SVIH STVARI; A ONDA IH PREDOČI MELEKIMA I REČE.&lt;&lt;KAŽITE MI NAZIVE NJIHOVE AKO ISTINU GOVORITE!&lt;&lt;>>HVALJEN NEK SI&lt;&lt;-REKOŠE ONI->>MI ZNAMO SAMO ONO ČEMU SI NAS TI PODUČIO; TI SI SVEZNAJUĆI I MUDRI&lt;&lt;.>>O ADEME&lt;&lt;,-REČE ON->>KAŽI MI TI NAZIVE NJIHOVE!&lt;<I KAD IM ON KAZA NAZIVE NJIHOVE, ALLAH REČE (MELEKIMA:>>ZAR VAM JA NISAM REKAO DA SAMO JA ZNAM TAJNE NEBESA I ZEMLJE I DA SAMO JA ZNAM ONO ŠTO JAVNO ČINITE I ONO ŠTO KRIJETE!&lt;&lt; Al-Baqara 30-33

Čovjek je po samom činu stvaranja zadobio visoko mjesto kod Uzvišenog Stvoritelja s.v.t.Mjesto iznad meleka. Bogatstvom spoznaje čovjek pretiče meleke u svom položaju, s obzirom da je ta spoznaja u skladu sa Allahovim dž.š zakonom odnosno samo djelovanje poslije te spoznaje, te rezultati tog djelovanja.Izgovorom imena stvari na zemlji dokazan je položaj čovjeka u odnosu na sva ostala bića, i u odnosu na meleke, koji su iskazali poštovanje prema čovjeku:

“A KAD REKOSMO MELEKIMA:>>POKLONITE SE ADEMU!&lt;&lt;-ONI SE POKLONIŠE

A IBLIS NE HDJEDE, ON SE UZOHOLI I POSTADE NEVJERNIK.“(Al-Baqara 34).

Klanjanjem meleka čovjeku, meleci su priznali svoje neznanje stvari na zemlji, tj. nemogučnost spoznaje, priznali su i potvrdili istini i postupili po njoj nakon naredbe Allaha dž.š da se poklone čovjeku, jer čovjek zaslužuje kod Allaha dž.š. takvo, ugledno, lijepo i visoko mjesto pa i da mu se meleci, naravno sa dozvolom Stvoritelja s.v.t., klanjaju.To je jedna strana, strana vječnog dobra, strana Allahova s.v.t.(V:56).S druge strane vidimo poricanje istine, poricanje položaja i visine čovjeka u odnosu na druga stvorenja, poricanje Iblisa l.a. da prizna istinu i da postupi po njoj, da učini sedždu čovjeku i tako izvrši naradbu Gospodara s.v.t.On se uzoholi i postade nevjernik koji sputava od istine, koji je lažljivac, lažljivac jer ne priznaje istinu.Pa zar i pored ovog ljudi ne cijene svoj položaj i svoju ulogu pa se tako prepuštaju stranci šejtanovoj l.a. i idu ka stranputici jer:

„Propao je čovjek koji ne zna vrijednost svoju.“ Staza Rječitosti, Ali ibn ebi Talib, govor 149.

Čovjeku je data moć spoznaje, uputa i oslonac na Stvoritelja i Upravitelja svega, te mogučnost izbora da kad spozna istinu da je prihvati i tako obezbijedi sebi mjesto, visoko, lijepo, čisto koje mu je Stvoritelj s.v.t. obećao i pripremio.Čovjek je moguć spoznati prirodu, zakone,........Poslije te spoznaje slijedi neminovno dijelo, jer je samo življenje i dolazak čovjeka na svijet pretstavlja dijelo i neku vrstu radnje, a zatim samostalna odluka čivjeka ili da, kad spozna istinu krene za njenim tragom, prizna je i tako postupi u izvršenju svojih zadaća i skladnosti sa svojom namjenom, prirodom i kosmosom, ili da poslije spoznaje istine ne prizna istini ko što je ni Iblis nije priznao, nego da je odbaci i negira i na taj način se uzoholi i postane nevjernik koji prihvata laž a odbacuje istinu, postane biće koje odudara od sebe, koje ne sliči sebi po svom položaju jer ga negira odbacivanjem istine, biće koje ne sliči, dakle, sebi nego Iblisu l.a. zbog njegovog poricanja istine, biće koje odudara od svega u prirodi i u kosmosu....., biće koje je izgubljeno, jer Allah dž.š. kaže:

„>>...OD MENE ĆE VAM UPUTA DOLAZITI, I ONI KOJI UPUTSTVO MOJE BUDU SLIJEDILI-NIČEG SE NEĆE BOJATI

I NI ZA ČIM NEĆE TUGOVATI.A ONIMA KOJI NE BUDU VJEROVALI I KNJIGE NAŠE BUDU PORICALI-

BIĆE STANOVNICI DŽEHENNEMA; U NJEMU ĆE VJEČNO OSTATI&lt;&lt;.“ Al-Baqara 38-39



Pomoću čula mi spoznajemo, odnosno spoznaja i signali spoznaje koji smo mi mogući spoznati odvijaju se preku čula, da bi se kasnije prenijeli dalje na svijest čovjeka, koja treba da reaguje, da odluči da prizna istinu ili da je ne daj Bože negira, u najgorem slučaju. Svi oni koji odluče i krenu za istinom, za uputom odlučili su živjeti u funkciji sticanja svog položaja kod Stvoritelja s.v.t..Oni su na pravom putu i postićiće ono što žele.

“I NEKE MEĐU VAMA BUDE ONIH KOJI ĆE NA DOBRO POZIVATI I TRAŽITI DA SE

ČINI DOBRO, A OD ZLA ODVRAĆATI, - ONI ĆE ŠTA ŽELE POSTIĆI.“ Ali-Imran 104

„...A KO JE ČVRST UZ ALLAHA, TAJ JE VEĆ UPUĆEN NA PRAVI PUT.“ Ali-Imran 101

Oni su poput pješćanog sata koji broji vrijeme života njihovih i koji sadrži svaku česticu vremena njihova u blagodati rada i sticanja za svijet onaj.Oni čija se ni najmanja čestica vremena ne propušta nego se u dobro ubraja i oni koji svaki momenat, spremni, očekuju isticanje vremena svojih.

Oni koji i uprkos spoznaje istine ili nehtjenja spoznavanja istine, nastave djelovati u tom (pogrešnom) pravcu, pravcu ka stranputici i negiranju istine, osuđeni su na strahovit gubitak jer istinu svi oni koji je negiraju, nepriznaju i nepoštuju, te ne žive po njoj, ne mogu uništiti niti poredak koji su donijeli poslanici a preuzeli imami.Istina postoji i uprkos njihovom negiranju i nehtjenju da priznaju stvarnost oko sebe iz čega je lako zaključiti da su svi oni na strahovitom gubitku jer su nemoćni da išta promjenu a kamoli da ignorišu u pogledu istine:

“A DIJELA NEVJERNIKA SU KAO VARKA U RAVNICI U KOJOJ ŽEDAN VIDI VODU, ALI KAD DO TOG

MIJESTA DOĐE, NIŠTA NE NAĐE,-A ZATEČIĆE DA GA ČEKA KRAJ NJEGA ALLAHOVA KAZNA I ON ĆE MU

POTPUNO ISPLATITI RAČUN NJEGOV JER ALLAH VEOMA BRZO OBRAČUNAVA,-“ An-Nur 39

“ALI NEVJERNICI LAHKOMISLENO SLIJEDE STRASTI SVOJE,...“ Ar-Ruma 29

„..... NJIMA NEĆE NIKO U POMOĆ PRITEĆI“ Er-Rum 29

“...NE ČINI NJIMA ALLAH NEPRAVDU ONI JE SAMI SEBI ČINE“ Ali-Imran 117

“TO SU, ETO, ALLAHOVI DOKAZI; MI IH TEBI ISTINITO KAZUJEMO! A ALLAH NE ŽELI DA IKOME NEPRAVDU UČINI.“

Ali-Imran 108

Pa tako čovjek zapane u poteškoće, u probleme jer odudara od stvarnosti jer su problemi u svojoj suštini nesklad. Njihov nesklad u življenju prema uputi Stvoritelja s.v.t. i svjesno odbacivanje istine i odavanje čulnim uživanjima, njhovo nepravilno korištenje te blagodati, odveli su ih je u tamu iz koje se ne vidi izlaz, na stranputicu čiji su putevi strani i nepoznati i čiji cilj ne postoji, čiji se cilj gubi a put se prekida smrću, odnosno preseljenjem svakog takvog pojedinca u svijet budući.Tim odavanjem i prepuštanjem čovjeka da ga njegova čula vode u nemoralna i besmislena uživanja čovjek je pronevjerio svoj zadatak, zanemario svoju ulogu i ponizio i spustio sebe daleko ispod svog nivoa pa i ispod nivoa životinja:

“KAŽI TI MENI, HOĆEŠ LI TI BITI ČUVAR ONOME KOJI JE STRAST SVOJU ZA BOGA SVOG UZEO?

MISLIŠ LI TI DA VEĆINA NJH HOĆE DA ČUJE ILI DA NASTOJI DA SHVATI? KAO STOKA SU ONI,

ČAK SU JOŠ DALJE S PUTA PRAVOG SKRENULI.“ AL-Furkan 43-4

Ma koliko bila fascinantna naša čula i sam način na koji se osjećanje odvija, naša čula su ograničana na jedan krug ili skup stvari i uslova pod kojim se ti procesi čujnosti, a kasnije i same spoznaje, odvijaju.Mi vidimo i spoznajemo ali i uprkos našem vidu vid orla i sokola nas zadivljuje ali daljina i orlov vid sputava.Mi, također, čujemo ali nas sluh psa zadivljuje.Radom stižemo i u svemir a intelektom se protežemo mnogo brže i dalje od zakona mežaterijalnoti, itd., dok ne spoznamo preko tih svojih čula da smo ograničeni, da postoje drugi koji su sposobnije nešto od toga osjetiti (zavisno od njihove svrhe i potrebe), i da znamo samo onoliko koliko su naša čula sposobna registrovati a naš um spoznati jer:

“ ....OD ONOGA ŠTO ON ZNA - DRUGI ZNAJU SAMO ONOLIKO KOLIKO ON ŽELI....“ Al-Baqara 255

“...PRAVI PUT SE JASNO RAZLIKUJE OD ZABLUDE !ONAJ KO NEVJERUJE U ŠEJTANA A VJERUJE U ALLAHA -

DRŽI SE ZA NAJČVRŠČU VEZU, KOJA SE NEĆE PREKINUTI...“ Al-Baqara 256

Kolika treba da bude ta naša veza sa Stvoriteljem s.v.t., koliki obim zalaganja i opterećenja ne zavisi ni od čega, sem od Mudrosti i Pravde Stvoritelja s.v.t., koji nas je stvorio i rekao da :

“ALLAH NE OPTEREĆUJE NIKOG PREKO MOGUČNOSTI NJEGOVIH: U NJEGOVU

JE KORIST DOBRO KOJE UČINI, A NA NJEGOVU ŠTETU ZLO KOJE URADI...“ Al-Baqara 286

Pa neka čovjek odluči sam, može da bira samo dva puta pravi i krivi, jer treći ne postoji da bi se mogao dvoumiti, može da bira da radi za sebe ili protiv sebe jer je to Volja Stvoritelja Koja je dopustila čovjeku dio slobode da sam odabere dobro ili zlo, istinu ili neistinu, a pripašće mu od dobra ili od zla samo ono što sam uradi i ono na čemu svoje vrijeme potroši.Jer, kako kaže naš imam Džafer a.s.:

„Allah s.v.t. nas ne primorava, ali nam nije dao ni potpunu kontrolu“

Prvo što čovjek treba da uvidi i spozna da bi mogao uspješno i kvalitetno djelovati jeste svrha čovjeka i cilj čovjeka jer se bez tog ne može ni zamasliti a kamoli sprovesti bilo kakav život čovjeka.Zamislite kako bi izgledalo da jedan monter ide na obavljanje zadatka a ne poznaje ni vrstu posla ni mjesto na kom se posao treba obaviti, da jedan poštar nosi poštu ali ne zna adresu, da jedan vozač vozi ali ne zna kud,.......Mnogo je primjera različitih a samo im je jedna zajedničkost:svi oni su osuđeni da lutaju „voze“ i traže adrese koje ne znaju, svi su oni onemogućeni u obavljanju svog posla jer ne zanju svrhu ni način tog obavljanja posla što praktički znači da rezultat tog posla mora izostati jer su zbog svoje nespoznaje ili djelimične spoznaje onemogućeni da obave posao i tako dođu do cilja.Cilj im je nepoznat pa ne mogu ni naći nešto što ne znaju gdje da traže.Međutim, oni obavljaju posao i bit će pitani za njega, tj. preneseno na čovjeka, čovjek živi i bit će pitan za svoj život bez obzira bio on svjestan toga ili ne bio, išao on putem pravim ili krivim, radio on dobro ili loše sve je to u njegovu korist ili štetu:

„ZATIM ĆE TE TOGA DANA ZA SLADAK ŽIVOT BITI PITANI SIGURNO !“ At-Tekatul 8

„ONAJ KOJI BUDE URADIO KOLOKO TRUN DOBRA - VIDJET ĆE GA,

A ONAJ KOJI BUDE URADIO I KOLOKO TRUN ZLA - VIDJET ĆE GA.“ Az-Zilzal 7-8



Svako čulo koje čovjek posjeduje ima određenu funkciju i način djelovanja.Čula su različita i različiti su im domeni djelovanja i dimenzije koje su sposobni da primjete i registruju.Dakle,čula su različita ali im je cilj jedan:spoznaja čovjeka i njegove svrhe, njegovog postojanja i dolaska na svijet, njegovog vremena boravka i djelovanja na njemu (svijetu) te na koncu, čovjekovog preseljenja i odlaska sa svijeta ovog.Ova spoznaja je ujedno i podsticaj i dobrim svojim djelom i spoznaja Stvoritelja ljudi, Gospodara ljudi Koji nam pruža dokaze u svemu pa i u nama samim.On s.v.t. nam preko čula otvara i krči put ka istini.

„NA ZEMLJI SU ZNAKOVI ZA ONE KOJI ČVRSTO VJERUJU A I U VAMA SAMIM-ZAR NE VIDITE?“ Ad-Dariyat 20-21

Dakle, preduslov za življenje, kvalitetno i moralno društvo, svjesnu porodicu, organiziran sistem i zajednicu, ...itd. nije ništa drugo nego naša spoznaja čulima koja se kasnije pretvara u djelo.Nije, dakle, dovoljno samo spoznati nego je neminovno i djelo, odnosno radnja, da bi se nešto dogodilo.Ta sama radnja i djelovanje ćovjeka mora biti u skladu sa namjenom čovjeka i skladu sa spoznajom čovjeka i spoznajom Stvoritelja s.v.t. Koji i jeste odredio namjenu čovjeka i način njegovog djelovanja te put ka cilju, Jednom Jedinom, put ka Jednom Jedinom Stvoritelju i Gospodaru sveg što je stvoreno.Na tom putu, čovjeka je njegov Gospodar i Stvoritelj s.v.t. veoma dobro opskrbio da mu ne bi na putu ništa nedostajalo i falilo te bi uslijed te falinke čovjek bio onemogučen da stigne na cilj.Čovjek je opskrbljen čulima kojim čovjek spoznaje pravi put.Čula su potpomognuta razumom i svješču i bistrinom njhovom te djelovima kojim se izvršavaju radnje tako da čovjek ima sve što mu je potrebno za (ovodunjalučko) putovanje, snagu svjesti i uma, snagu spoznaje kojom uspješno nadvaladava sile oko sebe i iskorištava ih i neprestanu urođenu svijest o svrsi i cilju čovjeka te dokaze u prirodi koji ga navode na stalno razmišljanje i svjesnost odgovornosti i položaja koji mu je podaren na povjerenj uz neprestanu misao o svojoj zadaći i ulozi na zemlji, ali ima i onih:

„ONI ZNAJU SAMO SPOLJAŠNJU STANU ŽIVOTA NA OVOM SVIJETU, A PREMA ONOM SU RAVNODUŠNI.

A ZAŠTO NE RAZMISLE SAMI O SEBI? ALLAH JE STVORIO NEBESA I ZEMLJU

I ONO ŠTO JE IZMEĐU NjIH - SA SVRHOM I DO ROKA ODREĐENOG „ Ar-Rum 7-8

„SVE ŠTO JE NA ZEMLJI MI SMO KAO UKRAS NJOJ STVORILI DA ISKUŠAMO LJUDE KO ĆE SE OD NJIH LJEPŠE VLADATI.“ Al-Kahf 7

„SVAKO ŽIVO BIĆE SMRT ĆE OKUSITI!MI VAS STAVLJAMO NA KUŠNJU U ZLU I DOBRU I NAMA ĆETE SE SVI VRATITI.“ Al-Anbiya 35

Dakle, to je život: razum koji „upućuje" jasan i ispravan put poslije čulne spoznaje, kasnije, pomoću uma i svjesti preko djelova kojim se djela zbivaju, blistavo pretvorene u djelo, istrajno podnošenje kušnji i iskušenja uz svjetlo i neizmjernu snagu Upute Stvoritelja potpuno prenošenje Vjerovjesnikovo s.a.v., te zalaganje i doprinos čovjeka koji gradi sebe, porodicu i društvo, kvalitetno, moralno, i dobrotvorno koje se brine o svakom pojedincu, ukratko:

„RECI: '' KLANJANJE MOJE, I OBREDI MOJI, I ŽIVOT MOJ, I SMRT MOJA

DOISTA SU POSVEĆENI ALLAHU, GOSPODARU SVJETOVA,“ An-An’am 162
 
Јадница је занемела од чињенице да је Мухамед у куран стављао и сатанске стихове, и сад покушава да топик затрпа гомилом бесмисленог текста. А пошто се опет разбацује са линковима, морам и ја да поновим своје:

http://www.geocities.com/pvrosman/BOOKOFDEATH.jpg

http://www.faithfreedom.org/gallery.htm
http://www.faithfreedom.org/Gallery/1.htm
http://www.faithfreedom.org/Gallery/2.htm
http://www.faithfreedom.org/Gallery/3.htm


Мухамеданство у слици - ко је гадљив нека не отвара !!! 8)
 
Питање за потуркињу:

Пошто нам је познато да Мухамед мушкарцима који доспеју у "рај", обећава - сексуалне оргије са девицама, шта исти обећава женама ?

Можда ово: "Bio mi je pokazan pakao, i vecinu onih koji su tamo su bile zene." (1:28 ) (1:301) (2:161) (7:124) ?!? (Букари колекција)

Или ипак нешто друго ? 8)

Хвала унапред на одговору.

ПС: Рефери за оргије са девицама у "рају" су: 78:31; 37:40-48; 44:51-55; 52:17-20; 55:56-57; 55:57-58; 56:7-40; 55:70-77
 
Neka je hvala Allahu Uzvisenom Koji nije Sebi uzeo dijete, neka je selam na posljednjeg Allahova Poslanika Muhammeda sallallahu alejhi we selem, kaoi na njegovu casnu porodicu i na njegove casne drugove, a zatim vas selamim islamskim,dzennetskim vjernickim pozdravom Esselamu alejkum _ Mir sa vama _ ili ko nije musliman_dobar da/vece/jutro.


Mislim da bi na ovoj temi poceli ozbiljno da se pozabavimo pricom o istini i laziMa, i to sa dokazima, jer ne treba da jedni druge vrijedjamo, ako bas ne znamo da se ponasamo bolje je i ostaviti ovaj forum

Musliman svaki vjeruje u Nebeske Knjige koje su objavljene prije Kur'ana a to su Tewrat (tora) objavljena Bozijem Poslaniku Musau allejhi selam-u, Zebur - objavljena Bozijem Poslaniku Davudu a.s, Indzil - biblija objavljena Bozijem Poslaniku Isau a.s , i posljednja Objava od Boga-Allaha je poslata svim narodima bez obzira na nacionalnost, rasu, porijeklo, jezik govora, boju koze itd, a to je Knjiga Sveta Bozija Kur'an - objavljena posljednjem pecetu svim poslanicima Muhammedu sallallahu alejhi we selam. Mi vjerujemo(muslimani) u sve ove Knjige, ali i vjerujemo u ono sto kaze Allah-Bog u Kur'anu da su ljudi izmjenili ove predhodne Knjige tako da danas ne mozemo ih drzati Svetim npr Biblija Toras itd, jer su izmjenjen i zamjenjene Bozije rijeci za ono sto malo vrijedi. Ove prijasnje Objave su poslate odredjenim ljudima, znaci ne svima, i njima je odredjen rok do kojeg su bile upotrebljive jer te Knjige Svete nisu za vrijeme do Sudnjeg dana, medjutim Kur'an je objavljen da bude do Sudnjeg dana i Kur'an potvrdjuje prijasnje objavljene Knjige, i u Kur'anu kaze Allah da su izmjenjene ostale objave. Znaci Islam je vjera za sve ljude bez obzira ...na ono sto sam vec gore naveo. Allah Subhanehu we te'ala kaze u Kur'anu: Innde dine indellahi-l-islam--Kod Allaha je samo vjera Islam priznata, sura Ali Imran, 9 ajet--Kur'an.
Toliko za sad, neka je hvala Allahu Uzvisenom i nekaj e selam-mir na Muhammeda saws, kao i ostale poslanike , Isaa(isusa), Musu(mojsija), Sulejmana(Shalomona), Ibrahima(abrahima) Adema....
Esselamu alejkum- mir sa vama, mir sa onima koji slijede pravi put i do sledeceg pisanja.
 
Питање за све потурчене Србе - мухамеданце:

Пошто нам је познато да Мухамед мушкарцима који доспеју у "рај", обећава - сексуалне оргије са девицама, шта исти обећава женама ?

Можда ово: "Bio mi je pokazan pakao, i vecinu onih koji su tamo su bile zene." (1:28 ) (1:301) (2:161) (7:124) ?!? (Букари колекција)

Или ипак нешто друго ? 8)

Хвала унапред на одговору.

ПС: Рефери за оргије са девицама у "рају" су: 78:31; 37:40-48; 44:51-55; 52:17-20; 55:56-57; 55:57-58; 56:7-40; 55:70-77
 
Na ovo pitanje bih dodala jos po neko.
Zasto u pojedinim islamskim zemljama osudjenicama na smrt, ako su nevine, pre pogubljenja oduzimaju nevinost? Nemaju dovoljan broj zena u paklu? Hoce li biti dovoljan broj devica u raju za tolike "svete ratnike"?
 
Allahu neka je hvala i selam na Muhameda saws.
Obecava Poslanik Muhammed saws isto i zenama nagradu kao i muskarcima, a sto se tice zena sto je rekao Allahov Poslanika da ce njih(zena) najvise biti u Dzehennemu-paklu vatru, to ej zato sto su najviseg jezik i najvise voel da tracaju, najvise i najbrze mogu da uvrijede takve su po prirodi svojoj, neposlusne su i nezadovoljne mnoge muzevima i nece da priznaju mnoge da ih muz hrani i da se on brine o njoj kao glavni clan porodice itd ...Hvala Allahu i selam na Muhammeda saws.
 
Ma vi pojma nemate sta govorite.Ti MarnAta si prava glupaca,samo ti je sex u glavi(izgleda da si ti prisustvovala orgijama)posto stalno nesto potenciras na to,ocito si na pogresnom forumu, idi na forum o sexu jer ti je tamo mesto.Ti i religija ste ocito dva razlicita pojma. A one koje zanima sta kazu nemuslimani o Kur`anu neka procitaju: EDMUND BURKE: "Muhammedov zakon koji podjednako važi za sve, od krunisane glave do najprosječnijeg čovjeka je zakon koji je isprepleten i prožet najmudrijim, najučenijim i najprosvjećenijim pravnim načelima, koji su ikada postali u svijetu."
(Edmund Burke, engleski državnik i orator, u djelu "Impeachment of Warren Hastings")

E. DENISON ROSS: "Ne smije se zaboraviti da je jedoća Božija bila centralna doktrina koju je Muhammed propovijedao i da je jednostavnost njegove vjere bila vjerovatno daleko moćniji faktor u širenju islama od mača njegovih vojskovođa."
(E. Denison Ross: "Introduction to the Kor'an" Georgea Sale, London, str. 5-7)

JOHN NAISH: "U svom arapskom originalu Kur'an posjeduje zavodničku ljepotu i čar samo njemu svojstvenu. Date u konciznom i uznositom stilu njegove prodorne rečenice, često u stihovima, imaju izražajnu snagu i eksplozivnu energiju, što je gotovo nemoguće sačuvati i u prevedenoj riječi."
(John Naish: "The Wisdom of the Quran", Oxford 1937, predgovor, str. 8)

EDWARD MONTET: "Svi koji su se upoznali s Kur'anom u njegovu arapskom originalu, saglasni su u isticanju ljepote ove vjerske knjige; veličanstvenost njegove forme tako je uzvišena, da nam nijedan prijevod na evropske jezike ne dozvoljava da o tome sudimo."
(Edward Montet: "Traduction Francaise du Coran", Paris 1929, Uvod, str. 53)

H. A. R. GIBB: "Tako, dakle, ako bi Kur'an bio njegovo (Muhammedovo) djelo, tada bi drugi ljudi mogli da se takmiče s njim. Neka načine samo desetak stihova koji bi bili slični. Ako to ne bi mogli (a očigledno ja da to nisu u stanju), tada treba da Kur'an prihvate kao izvanredno jasno čudo."
(H. A. R. Gibb: "Mohammedanism", London 1953, str 33)
 
MaranAta:
КУРАН ЈЕ - СОТОНСКА КЊИГА.

Да је то тако, довољно је знати да се у курану налазе "алахове кћери", за које је сам Мухамед лично признао да је направио компромис са Сатаном, и укључио их у своје мухамеданско учење. 8)
Kliknite za proširenje...

:idea: Molim te nemoj lupati neke stvari o kojima ne znas.Pojam "allahove kceri" se spominjao u predislamsko doba kada islam nije bio jos objavljen.Allah je u prevodu na arapski vrhovni,bog,najvisi- tako da se pojam allah spominjao i u predislamsko doba u kontekstu idolatrije i idolopoklonstva.Dolaskom Muhammeda A.S. i njegovog poslanstva islam je pobio tu teoriju idolopoklonstva i paganstva.Dokaz o jednoci bozjoj je sura "Ihlas" gde se kaze da Allah nije rodjen nit je on rodio.On je jedan.
Preporucujem ti knjigu "Istorija Arapa" od knjizevnika Filip Hiti. :idea:
 
Неко резуме-
Имамо нас много - православци, католици, муслимани, будисти и тд., али да ли смо ПРАВИ православци, католици, муслимани, будисти? Ко смо, ако наша вера говори да буди милосердан, буди милостив, воле другог, буди у толеранцији, буди стрпљив...али ништа од тог не радимо. Какав пример својој вере ми показамо другима верама, ако не радимо елементарни прописи!? Није чудно стога да други немају добар појам о нас, о нашеј вери.
 
Алjона:
Неко резуме-
Имамо нас много - православци, католици, муслимани, будисти и тд., али да ли смо ПРАВИ православци, католици, муслимани, будисти? Ко смо, ако наша вера говори да буди милосердан, буди милостив, воле другог, буди у толеранцији, буди стрпљив...али ништа од тог не радимо. Какав пример својој вере ми показамо другима верама, ако не радимо елементарни прописи!? Није чудно стога да други немају добар појам о нас, о нашеј вери.
Kliknite za proširenje...

:idea: RELIGIJA JE NAJBOLJA ALI MI LJUDI, NISMO NAJBOLJI. :idea:
 
MaranAta:
Питање за све потурчене Србе - мухамеданце:

Пошто нам је познато да Мухамед мушкарцима који доспеју у "рај", обећава - сексуалне оргије са девицама, шта исти обећава женама ?

Можда ово: "Bio mi je pokazan pakao, i vecinu onih koji su tamo su bile zene." (1:28 ) (1:301) (2:161) (7:124) ?!? (Букари колекција)

Или ипак нешто друго ? 8)

Хвала унапред на одговору.
ПС: Рефери за оргије са девицама у "рају" су: 78:31; 37:40-48; 44:51-55; 52:17-20; 55:56-57; 55:57-58; 56:7-40; 55:70-77[/quote

Naravno evo odmah odgovora.Seks u islamu nije pokudjena i prljava stvar kao u hriscanstvu.U hriscanskoj religiji seks je na startu osudjen kao necista pojava, pa prema tome u hriscanskoj veri imamo dosta kaludjera i popova koji su ekstra vernici a imamo i one koji kada se nakupe grehova odu kod tih ekstra vernika na iskupljenje grehova.
Prema tome Muhamed A.S. je u toku zivota izjavio da su mu tri ovosvestske stvari najdraze, a to su:Molitva, Mirisi (parfemi) i Zene.
Na osnovu ovoga mozes saznati koliko islam ima savremena gledista o seksu, ljubavi i zenama.
Na kraju to nisu orgije nego ljubav.Da pojasnim seks nije negativna stvar ako se upraznjava sa legalnim izbranicama to jest vencanim zenama.
Orgijanje je ako se radi sa zenama koje nisu tvoje.To se naziva i nemoralom ako nisi znao.Na osnovu ovih fakata muslimanu je dozvoljeno imati vise zena da bi izbegao blud i prostituciju jer su to djavolje stvari.
]
Kliknite za proširenje...
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top