ONU iskrenost sa početka neću ponoviti.
Da li je doslo da iskrenost kao i hranu, pice, i ostala zadovoljstva u zivotu zapravo treba dozirati, sta mislite?
Nekako, iskrenost ispade da je jedna od onih outlet aktivnosti kojima pribegavamo ponekad, a onda napravimo restrikcije i neko vreme apstiniramo da ne bi zastranili (da li u apstinenciji od iskrenosti vise lazemo, ili samo uopste ne otkrivamo sta mislimo?).
Mada, got your point, biti iskren je jedno, a drugo se otvarati suvise i bez razloga, narocito u internet druzenjima.
Nisam sigurna koliko sagovornike ovde ili negde tamo mogu smatrati prijateljima, ali nekad objektivni sagovornici kojima ne znamo ni ime ni lice zasluzuju i vise postovanja nego prijatelji...
Bas sam danas nesto razmisljala na ovu temu u pauzama na poslu...
Licno, sto napisem, stojim iza toga, sto znaci da je to neki najvisi nivo iskrenosti, ali onda... izabracu teme na koje mi nije problem da budem iskrena. Pa, i to je neki vid hipokrizije, realno...
Da umem da muljam, verovatno ne bih ni bila na forumu...
