Isabelle Caro

gost 224104

Elita
Poruka
20.630
Preminula je Isabelle Caro nekadasnji model! Postala je poznata slikama u borbi anorexie

1985121630-model.9.jpg



Nazalost izgubila je borbu i preminula negde u novembru "mala devojcica koja nije htela da se ugoji"


http://4.***************/_Y-loCIaGGRo/TRyKKrUzUVI/AAAAAAAAAn4/OBML_ejKgf8/s1600/6a00d8341bf94953ef00e5507db9698834-800wi.jpg


Imate li vishka kilograma!?

jeli vam smetaju!?

da li se bacate na balkansku dijetalnu ishranu gde npr. za sedam dana vise jaja pojedesh no sto tri koke mogu snijeti!?


A?
 
Preminula je Isabelle Caro nekadasnji model! Postala je poznata slikama u borbi anorexie

1985121630-model.9.jpg



Nazalost izgubila je borbu i preminula negde u novembru "mala devojcica koja nije htela da se ugoji"


http://4.***************/_Y-loCIaGGRo/TRyKKrUzUVI/AAAAAAAAAn4/OBML_ejKgf8/s1600/6a00d8341bf94953ef00e5507db9698834-800wi.jpg


Imate li vishka kilograma!?

jeli vam smetaju!?

da li se bacate na balkansku dijetalnu ishranu gde npr. za sedam dana vise jaja pojedesh no sto tri koke mogu snijeti!?


A?
Vise nego strasno...gledala sam je u jednoj emisiji na nemackoj tv i bila zaista dirnuta...ne znam sta bih rekla...nisam nikad imala problem sa viskom kg a jela sam zaista dobro...nisu mi smetali ni slatkisi u stvari nisam mnogo ni pazila...imala sam srece...sad vec imam mali stomak ide to sa godinama...treba paziti na zdravlje prvenstveno...model sigurno biti necu pa tako jedem i uzivam...zao mi je Izabele..
 
Hm?


u njemackoj je postojala jedna web stranica gde su mlade devojke dobijale instrukcije kako da sto vise smrshaju filozofija te stranice je bila "pro anorexie" u medjuvremenu je blokirana

tamo se mogle strashne stvari procitati
 
strasno..
do koje mere se poremeti slika o onom sto je lepo u mozgu..
uzivam u hrani i da imam oscilacije u kilazi..
ima ih i moje dete..
i obe smo vrlo svesne ako sebi priustimo uzivanje u onome sto ne spada u hranu koja nasem telu prija, tu ce biti visak..
kod obe je svakodnevno prisutna i velika potrosnja kroz fizike aktivnosti.. ne pomaze `ubaci trening` jer je vec tu, pa htele to ili ne, jedini nacin da skinemo visak je promenjen rezim ishrane..
nismo na jajima, ali jesmo na proteinima i zelenom povrcu,nemasnom siru, niskoprocentnom masnom jogurtu, vocu, kalijumovoj soli i maslinovom ulju..i sve sav visak ode za desetak dana..
nisam za robovanje necemu ukoliko to ne moze da ti obezbedi zivotnu egzistenciju..
samo iz ovog primera se vidi da je tanka granica izmedju `ja necu` i `organizam vise ne moze da izdrzi`
 
postoje citave studije psiholoskih profila osoba koje boluju od bilo kod poremecaja ishrane; ali cini mi se i premalo malo interesovanja da se individualno analizira srz problema. Uopstalom, i ovde imate onu temu sa dijetama, ali i tamo je malo paznje posveceno psiholoskim aspektima, sto je siguran preduslov za hod po zacaranim krugovima
 
Vest o ovoj manekenki sam pročitala pre nekoliko dana na nekom sajtu i baš lepo što je ovde postavljena kao tema.Pročitala sam da se ona godinama borila sa anoreksijom, da je pre nekoliko godina bila teška samo 25 kg i tada je bila u komi, ali izvukla se i ostala živa.Strašno, tako mlada devojka da završi ovako...

Što se mene tiče, nemam nekih problema sa kilogramima, godinama imam istu težinu i uopšte se ne opterećujem sa tim.Jedem skoro sve, u suštini kad sam gladna jedem i to je to.Ne volim baš meso, grickalice kao što su čips, kikiriki i sl. isto tako ne volim, slatkiše obožavam, ali uglavnom domaće, ne jedem fabričke slatkiše i čokoladu.

Kad sam počela da studiram, naglo sam se ugojila kad sam počela da stanujem u studentskom domu i svi su se čudili, pošto je hrana u studentskoj menzi jako loša.Mada, meni je to bilo sasvim logično, hrana je bila uglavnom skrob i sl. krompir svaki dan za ručak, pa onda sedenje na predavanjima ceo dan, umor, ponekad sam spavala više od 12 sati i to je bilo dovoljno.Mislim da sam jedino tada držala neku dijetu, pošto su mi kilogrami baš smetali, počela sam brzo da se umaram, bila sam troma i skinula sam taj višak za nekih 2 meseca.
 
Žene preteruju s tim...Muče se...Bzvz.

dobro pitanje je kolko tu utice i "okolina"

sjecam se davno kad sam imala jedno vreme na 165cm 63 kilograma i kad mi neki tip reko da sam debela

onda sam prilikom stresa smrsala na 48 kilograma i zavrsila u hitnoj plavo svetlo me pokupilo jer sam se srusila, doturi galamili na mene kad su culi "da zaboravljam da jedem" a stvarno sam u to vreme zaboravila na dorucak rucak i veceru nekad mi dan prosao sa jednom jabukom i nikako nisam mogla skapirati gde mi je otisla snaga i zasto ja vikend prespavam po 14 sati spavam i dalje mrtva umorna

tjah

i kad je stari profa poceo da divlja jer mi je stigla krvna slika stvari su znatno krenuli na bolje

i bilo mi bas svedno sto nisam vise goozicu mogla da spakujem u XSz:lol:
 
To je jasno ali što si im pridala važnost?

e pa iebiga sad

bila sam mlada i looda i verujem da sam se uzrazumila iskljucivo zbog toga jer su me tada mnoge osobe sokirato pitale "sta se to samnom desava i gde su kukovi a gde siKe"

sad ovako matora i moodra ja ni 50 grama ne bih smrsala zbog tipa, muza, ljubavnika, ljubavnice, modne industrije ili dijetalnih proizvoda

vec iskljucivo zbog mene same u koliko se krenem osecati neugodno

:lol:
 
Kapiram da si tog lika gotivila pa si zato gutala sve što on kaže...Žene često u svemu idu na osnovu lične simpatije,pa kad ima neko koga gotive kaže bilo šta one će se povinuju a kad im neko koga ne gotive kaže čak i najveću istinu one će često da teraju po svome.:lol:
 
strasno..
do koje mere se poremeti slika o onom sto je lepo u mozgu..
uzivam u hrani i da imam oscilacije u kilazi..
ima ih i moje dete..
i obe smo vrlo svesne ako sebi priustimo uzivanje u onome sto ne spada u hranu koja nasem telu prija, tu ce biti visak..
kod obe je svakodnevno prisutna i velika potrosnja kroz fizike aktivnosti.. ne pomaze `ubaci trening` jer je vec tu, pa htele to ili ne, jedini nacin da skinemo visak je promenjen rezim ishrane..
nismo na jajima, ali jesmo na proteinima i zelenom povrcu,nemasnom siru, niskoprocentnom masnom jogurtu, vocu, kalijumovoj soli i maslinovom ulju..i sve sav visak ode za desetak dana..
nisam za robovanje necemu ukoliko to ne moze da ti obezbedi zivotnu egzistenciju..
samo iz ovog primera se vidi da je tanka granica izmedju `ja necu` i `organizam vise ne moze da izdrzi`

dive objasni mi molim te ovo za kalijumovu so.
inace ovo je i moja svakodnevna ishrana,mada znam da ne unosim dovoljno proteina.
 
da, takodje prva asocojacija na debele ljede mi je nedostatak kontrole, nemogucnost upravljanja elementarnim stvarima, a po pravilu zaista su lenji i za ostvarenje zivotnih promena

Nikada, ali nikada mi "nedostatak kontrole" ne bi pao na pamet. Nekoliko puta sam napisala; moj brat ima viška, i to baš mnogo, i to ceo život, i pokušavao je da smrša i na njegovu težinu on dva meseca izdrži režim ishrane koji ja sigurno ne bih :neutral: skine 20 kila..... što je nedovoljno, treba još toliko, najmanje. Zato i nastojim da, kad se gojim, ne preteram, jer kad bih se pretovarila znam da to nikada ne bih skinula. Posle dva meseca on pukne i ne može više. I sad, ko tu nema kontrolu, on ili ja? Čovek koji 2 meseca drži dijetu pa pukne, ili ja koja ne jedem jedan dan pa kad se motivišem krenem ponovo da žderem :mrgreen: i tako to "kontrolišem" ekstremnom ishranom, bilo ekstremno slabom ili ekstremno jakom.

Takođe, on u drugim aspektima života ima svoju rutinu i ume da kontroliše stvari. Jednostavno je predebeo i kad pokuša da smrša to ide strašno polako i slabo se vide rezultati, i veoma je demotivišuće.

Eo sad sam se ugojila, imam preko 50, ali to je je l te boranija koju ne smem da pređem jer mi mnogo teško da skinem posle toga. Tako klackam ceo život. Imala sam u srednjoj 43 i baš sam bila onako, XS :/ , to je bilo pre trenda mršavosti koji je zavladao u razredu i sve curice su mi zavidele što 12 sati ništa ne jedem u školi i onda dođem kući i stučem 300 grama keksa i čokoladu za 20 minuta. To je bila rutina, nije baš da sam razmišljala o tome zašto imam gorušicu ujutru i da li sam debela ili mršava.
Pa kad su one počele, meni se smučio život od sve te priče o zelenim jabukama i kad sam se pogledala u ogledalu i videla na čemu mi zavide naježila sam se.
Onda sam nabacila silnih 5 kila i to mi je bilo okej.
Ako se, dakle, nečega sećam iz srednje, to je količina vremena i pažnje koju su devojčice posvećivale svojoj težini. To utiče i na one koje nikada nisu razmišljaje o tome, i one počinju da se ubacuju u mašinu, da od pola kilograma viška prave tragediju, bacaju se na dijete, odjednom počinju da poste, i kad ih pitaš kad su postale toliki vernici one odgovore: pa daa mislim, gotivim ja sve to, crkva i post, i pričestiću se :eek: ali uglavnom mi se sviđa da mama i tata ne moraju da me teraju da jedem.
Godine i godine su im prošle u razmišljanju koliko kilograma imaju i u zavisti naspram onih koje su premršave.

Dakle aspekt fizičkog zdravlja i nije tako kritičan, jer je stvarno potrebno telu jako mnogo (npr. 10 godina strogog izgladnjivanja da bi počelo da otkazuje), koliko je kritično psihičko zdravlje i koliko zapravo društveni i bilo koji drugi život narušava takva vrsta opsesije.
 
A zanimljivo je što i ovde ima dosta elemenata opsesije.

Jedna osoba za koju znam da je uvek imala sarvšeno izbalansiranu ishranu i težinu i da se nikada nije opterećivala time, je moja majka. Žena sa sela koja je odrasla na čvarcima i slanini. Potpuno neopterećena težinom i hranom, kad joj se jede - jede, kad joj se ne jede - ne jede. E sad, možda je to zbog cigareta, tj. dok ostali misle na hranu ona misli na cigarete. Svakom čoveku treba neka zanimacija, na žalost.
 

Back
Top