Ljudski zivot, zivot uopste, moze da se posmatra ( ako se za to ima Volje ) i kao kretanje inteziteta . Sebi slicni idu jedni drugim da bi se oslanjali jedan na drugi I upoznali sebe kroz sebi slicne. Postoji I vrsta privlacenja u kojoj inteziteti teze nadogradnji, poboljsanju , prateci bolje od sebe. Tako : nizi su privuceni visim ; visi su privuceni najvisim a najvisi su privuceni nicim. U kretanju I susretima desava se da visoki inteziteti oslabe one malene – cesto nenamerno pupoljci inteziteta bivaju rasplinuti u kosmickoj difuziji tako sto su se zadubili u nekog nehajnog ultranarcisa koji je prolazio, samo prolazio tuda…