Monoteizam
Aktivan član
- Poruka
- 1.159
Interview sa Bernard Lewisom
Džemat - Bernard Lewis, je emeritirani profesor na univerzitetu Princeton, i smatra se jednim od najboljih historičara islamskog svijeta. Interview sa njim vodio je njemački magazin 'Die Zeit'
Zeit: Profesore Lewis, samoubilački napadi, vjerski fanatizam, poziv na džihad - mnogima na Zapadu nakon 11.09. Islam se čini kao agresivna vjera, nekima kao sinonim za terorizam...
Bernard Lewis: To je potpuno pogrešna predstava. Naprotiv, ako pogledamo glavne struje unutar Islama vidimo da je teror izričito zabranjen - i to važi za samoubistvo. Naravno da postoji učenje o džihadu. Iz razloga jer je on muslimanima naređen, on je islamskim zakonom tačno definisan. Na koji način se započinje rat, kako se on vodi i kako okončava, kako se zarobljavaju neprijatelji i kako se sa njima ophodi - sve je to precizirano. Čak je regulisana upotreba mogućeg hemijskog oružja ( kao otrovnih strijela ) i balističkih hitaca ( katapult ) - skoro kao u jednoj prednjači Ženevske Konvencije. Samoubistvo je u Islamu nezamislivo. Ono je najgori grijeh. Ko se ubije biće na taj način kažnjen, da će vječno morati prolaziti kroz patnje koje je doživio u trenutku samoubistva.
Zeit: Ekonomski, politički, ali i kulturno arapski svijet sve više zaostaje za Zapadom. Godišnje na arapski se prevede samo oko 300 knjiga. A nacionalni dohodak svih arapskih zemalja je manji nego dohodak Španije....
Lewis: Najgore je ovo neizmjerno nezadovoljstvo iznutra. Nedavno je jedan iranski pisac rekao, da je Bliski Istok crna rupa između naprednog Zapada i napredujućeg Istoka. Muslimanima svaki dan postaje sve jasnije kako je njihovo stanje jadno. U arapskim zemljama postoje 250 univerziteta, iz kojih svake godine izlaze mnogi stručni inžinjeri. Ali kada se hoće graditi jedan aerodrom, onda se je dovodio jedan Amerikanac, sada se dovode Koreanci. Prije 50 godina Koreanci su bili svjetlosne godine unazađeni u odnosu na Bliski Istok.
Zeit: Kakve lekcije možemo naučiti iz rata u Iraku?
Lewis: Mnogi ljudi u Evropi i neki u Americi su izgubili nadu da će biti demokratije u Iraku. Oni vjeruju da naša demokratija i naše slobode su čisto zapadnjačke ustanove koje se ne mogu izvoziti. Oni tvrde: Arapi su takvi kakvi jesu. Ali Arapi nisu takvi. Uzmite primjer Saddama Husseina i njegove Baath stranke. Ova diktatura nema presedana u arapskom svijetu. Ona je izvozni proizvod Evrope. Vladavina jedne stranke je evropski model - najbolji izvozni proizvod zapada u islamskom svijetu. Ideološka podloga Baath stranke potiče od njemačkih nacista. Oni su za vrijeme Vichy-režima imali uticaja na francuske protektorate Siriju i Libanon i preveli su dosta članaka na arapski. Baath stranka je klon NSDAP. Njihov vođa Rašid Ali, je pred kraj rata bio lični gost Adofa Hitlera u Berlinu.
Zeit: Vi tvrdite da Islam ne poznaje tradiciju brutalnih diktatura.
Lewis:Islam ima bogatu političku prošlost. Poslanik Muhammed saws je sam bio državnik. Isus je ( prema kršćanskom učenju op.p ) završio na križu, Muhammed kao vladar jedne države. Za razliku od Mojsija Muhammed je dočekao da vidi svoju Obećanu Zemlju. On ju je osvojio, njome vladao i radio ono što vladari rade: vodio ratove, sklapao mirovne sporazume, ubirao poreze. Od samog početka u Islamu je postojala usaglašenost između države i vjere. Iz toga razloga islamski učenjaci već duže razmišljaju o ovoj stvari. Kuran i drugi islamski izvori odbacuju vladavinu diktature. Vladavina se doduše mora poštovati, ali ona je također podležna kontroli. Vladavina se bazira na savjetovanju i učešću podanika. Obadvije strane imaju obaveze.
Zeit: Kakva prava imaju muslimani?
Lewis: Pojam prava je jedan pojam koji je uveden sa Zapada. U Islamu samo Allah ima prava, ljudi imaju obaveze, kako prema Njemu, tako i međusobno. U halifatu vladar ima obaveza prema podanicima kao i oni prema njemu. Ali poslušnost nije neograničena. Ne postoji poslušnost u grijehu. Na Zapadu ovo zvuči kao poziv na revoluciju.
Zeit: Podnaslov vaše knjige zvuči fatalistično: "zbog čega vjekovni sukob kršćanstva i islama se produbljuje". Da li je ovo neminovno? Šta se može učiniti protiv širenja ovog sukoba, kao i njegovog ponovnog oživljavanja?
Lewis:Zapad je podržavao tiranske vlade sa rasističkom arogancijom pri čemu su Arapima podmetali da nisu u stanju da oforme civilnu vladu. Do sada smo podržavali tiranine iz našeg egoizma, jer je Zapadu bila važna stabilnost. Baš onako kako je Roosevelt izjavio: Tamo će uvjek vladati 'sons of bitches', ali se mi moramo pobrinuti da budu naši 'sons of bitches'.
Zeit: Vidite li znakove nade za demokratiju i slobodu u arapskim zemljama?
Lewis:Ja sam optimista. U islamskoj tradiciji postoje elementi koji vode ka oformljivanju otvorenog i humanog društva, u kojem ljudi imaju prava i u kojima su vlade podložne kontroli. U arapskoj kulturi postoji pojam "ugovorne vlade", vlade koja se bazira na konzensusu, u kojoj su kako vladar tako i rob podložnu zakonu. To je islamska tradicija i to je jedan elemenat koji nosi nadu.
Izvor: die Zeit
http://islam.dzemat.org/modules.php?name=N...rticle&sid=1864
Džemat - Bernard Lewis, je emeritirani profesor na univerzitetu Princeton, i smatra se jednim od najboljih historičara islamskog svijeta. Interview sa njim vodio je njemački magazin 'Die Zeit'
Zeit: Profesore Lewis, samoubilački napadi, vjerski fanatizam, poziv na džihad - mnogima na Zapadu nakon 11.09. Islam se čini kao agresivna vjera, nekima kao sinonim za terorizam...
Bernard Lewis: To je potpuno pogrešna predstava. Naprotiv, ako pogledamo glavne struje unutar Islama vidimo da je teror izričito zabranjen - i to važi za samoubistvo. Naravno da postoji učenje o džihadu. Iz razloga jer je on muslimanima naređen, on je islamskim zakonom tačno definisan. Na koji način se započinje rat, kako se on vodi i kako okončava, kako se zarobljavaju neprijatelji i kako se sa njima ophodi - sve je to precizirano. Čak je regulisana upotreba mogućeg hemijskog oružja ( kao otrovnih strijela ) i balističkih hitaca ( katapult ) - skoro kao u jednoj prednjači Ženevske Konvencije. Samoubistvo je u Islamu nezamislivo. Ono je najgori grijeh. Ko se ubije biće na taj način kažnjen, da će vječno morati prolaziti kroz patnje koje je doživio u trenutku samoubistva.
Zeit: Ekonomski, politički, ali i kulturno arapski svijet sve više zaostaje za Zapadom. Godišnje na arapski se prevede samo oko 300 knjiga. A nacionalni dohodak svih arapskih zemalja je manji nego dohodak Španije....
Lewis: Najgore je ovo neizmjerno nezadovoljstvo iznutra. Nedavno je jedan iranski pisac rekao, da je Bliski Istok crna rupa između naprednog Zapada i napredujućeg Istoka. Muslimanima svaki dan postaje sve jasnije kako je njihovo stanje jadno. U arapskim zemljama postoje 250 univerziteta, iz kojih svake godine izlaze mnogi stručni inžinjeri. Ali kada se hoće graditi jedan aerodrom, onda se je dovodio jedan Amerikanac, sada se dovode Koreanci. Prije 50 godina Koreanci su bili svjetlosne godine unazađeni u odnosu na Bliski Istok.
Zeit: Kakve lekcije možemo naučiti iz rata u Iraku?
Lewis: Mnogi ljudi u Evropi i neki u Americi su izgubili nadu da će biti demokratije u Iraku. Oni vjeruju da naša demokratija i naše slobode su čisto zapadnjačke ustanove koje se ne mogu izvoziti. Oni tvrde: Arapi su takvi kakvi jesu. Ali Arapi nisu takvi. Uzmite primjer Saddama Husseina i njegove Baath stranke. Ova diktatura nema presedana u arapskom svijetu. Ona je izvozni proizvod Evrope. Vladavina jedne stranke je evropski model - najbolji izvozni proizvod zapada u islamskom svijetu. Ideološka podloga Baath stranke potiče od njemačkih nacista. Oni su za vrijeme Vichy-režima imali uticaja na francuske protektorate Siriju i Libanon i preveli su dosta članaka na arapski. Baath stranka je klon NSDAP. Njihov vođa Rašid Ali, je pred kraj rata bio lični gost Adofa Hitlera u Berlinu.
Zeit: Vi tvrdite da Islam ne poznaje tradiciju brutalnih diktatura.
Lewis:Islam ima bogatu političku prošlost. Poslanik Muhammed saws je sam bio državnik. Isus je ( prema kršćanskom učenju op.p ) završio na križu, Muhammed kao vladar jedne države. Za razliku od Mojsija Muhammed je dočekao da vidi svoju Obećanu Zemlju. On ju je osvojio, njome vladao i radio ono što vladari rade: vodio ratove, sklapao mirovne sporazume, ubirao poreze. Od samog početka u Islamu je postojala usaglašenost između države i vjere. Iz toga razloga islamski učenjaci već duže razmišljaju o ovoj stvari. Kuran i drugi islamski izvori odbacuju vladavinu diktature. Vladavina se doduše mora poštovati, ali ona je također podležna kontroli. Vladavina se bazira na savjetovanju i učešću podanika. Obadvije strane imaju obaveze.
Zeit: Kakva prava imaju muslimani?
Lewis: Pojam prava je jedan pojam koji je uveden sa Zapada. U Islamu samo Allah ima prava, ljudi imaju obaveze, kako prema Njemu, tako i međusobno. U halifatu vladar ima obaveza prema podanicima kao i oni prema njemu. Ali poslušnost nije neograničena. Ne postoji poslušnost u grijehu. Na Zapadu ovo zvuči kao poziv na revoluciju.
Zeit: Podnaslov vaše knjige zvuči fatalistično: "zbog čega vjekovni sukob kršćanstva i islama se produbljuje". Da li je ovo neminovno? Šta se može učiniti protiv širenja ovog sukoba, kao i njegovog ponovnog oživljavanja?
Lewis:Zapad je podržavao tiranske vlade sa rasističkom arogancijom pri čemu su Arapima podmetali da nisu u stanju da oforme civilnu vladu. Do sada smo podržavali tiranine iz našeg egoizma, jer je Zapadu bila važna stabilnost. Baš onako kako je Roosevelt izjavio: Tamo će uvjek vladati 'sons of bitches', ali se mi moramo pobrinuti da budu naši 'sons of bitches'.
Zeit: Vidite li znakove nade za demokratiju i slobodu u arapskim zemljama?
Lewis:Ja sam optimista. U islamskoj tradiciji postoje elementi koji vode ka oformljivanju otvorenog i humanog društva, u kojem ljudi imaju prava i u kojima su vlade podložne kontroli. U arapskoj kulturi postoji pojam "ugovorne vlade", vlade koja se bazira na konzensusu, u kojoj su kako vladar tako i rob podložnu zakonu. To je islamska tradicija i to je jedan elemenat koji nosi nadu.
Izvor: die Zeit
http://islam.dzemat.org/modules.php?name=N...rticle&sid=1864
