Niče je najviše doprineo verovanju da intelektualna superiornost vodi nerazumevanju i osamljenosti. Mada se mišljenja koja idu ispred vremena posmatraju s nevericom, omalovažavanjem i ismejavanjem ne mora se stvoriti tragična izolovanost od društva.
Ukoliko se neko na vrh planine oseća usamljen i ima želju za kontaktom s ljudima u dolini treba sići do njih. Inače, postaje detinjasto sedeti na vrhu i jadikovati nad svojom sudbinom. To nije odraz mudrosti, već nerazumevanja. Mudrost pronadje izlaz i rešenje. Otuda i narodna izreka: “Ako neće breg Muji mora Mujo bregu.”
Krutoj, jednostranoj intelektualizaciji nedostaje duhovni uvid. Bez duhovnosti čovek sebe, i sve oko sebe, shvata preozbiljno i fatalno pošto nije svestan dubljeg, suštinskog smisla života. Zato nije u stanju da nadraste okolnosti i osmisli pojavni besmisao, već se nadje u depresivnom, pesimističkom krugu intelektualizacije.
Svestan je otudjenosti i jaza s drugima, ali ne pronalazi rešenje da to prevazidje, niti vidi izlaz iz takve situacije. Razlog tome je što distanca, u isto vreme, služi i kao potvrda vlastite superiornosti. Zato nije spreman da se odrekne te udaljenosti. To bi ga izjednačilo s ostalima. Porekao bi vlastitu izuzetnost i superiornost ili sve ono čime se dugo identifikovao; što je postalo sastavni deo njegove ličnosti.
Napredni mislioci ne kukaju ukoliko dodje do nerazumevanja, već pokušavaju da ga premoste. Ne procenjuju svoju vrednost, niti vrednost drugih samo kroz intelektualnu sposobnost, već naziru dublji smisao i suštinu koja se krije iza pojavne ograničenosti. Tako pronalaze sponu koja ih spaja; koja omogući da se uspostavi blizak odnos. Takvim misliocima kreativna osamljenost postaje izvor radosti i zadovoljstva, a ne patnje.
Ukoliko se neko na vrh planine oseća usamljen i ima želju za kontaktom s ljudima u dolini treba sići do njih. Inače, postaje detinjasto sedeti na vrhu i jadikovati nad svojom sudbinom. To nije odraz mudrosti, već nerazumevanja. Mudrost pronadje izlaz i rešenje. Otuda i narodna izreka: “Ako neće breg Muji mora Mujo bregu.”
Krutoj, jednostranoj intelektualizaciji nedostaje duhovni uvid. Bez duhovnosti čovek sebe, i sve oko sebe, shvata preozbiljno i fatalno pošto nije svestan dubljeg, suštinskog smisla života. Zato nije u stanju da nadraste okolnosti i osmisli pojavni besmisao, već se nadje u depresivnom, pesimističkom krugu intelektualizacije.
Svestan je otudjenosti i jaza s drugima, ali ne pronalazi rešenje da to prevazidje, niti vidi izlaz iz takve situacije. Razlog tome je što distanca, u isto vreme, služi i kao potvrda vlastite superiornosti. Zato nije spreman da se odrekne te udaljenosti. To bi ga izjednačilo s ostalima. Porekao bi vlastitu izuzetnost i superiornost ili sve ono čime se dugo identifikovao; što je postalo sastavni deo njegove ličnosti.
Napredni mislioci ne kukaju ukoliko dodje do nerazumevanja, već pokušavaju da ga premoste. Ne procenjuju svoju vrednost, niti vrednost drugih samo kroz intelektualnu sposobnost, već naziru dublji smisao i suštinu koja se krije iza pojavne ograničenosti. Tako pronalaze sponu koja ih spaja; koja omogući da se uspostavi blizak odnos. Takvim misliocima kreativna osamljenost postaje izvor radosti i zadovoljstva, a ne patnje.
Poslednja izmena: