Inspektorka - od kakvih muškaraca žene treba da beže

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Elita
Poruka
23.191

Nekoliko znakova po kojima se nasilnici prepoznaju​

Muškarci koji će u odnosu na svoju partnerku tokom veze ispoljiti nasilno ponašanje, mogu se prepoznati po određenim karakteristikama koje treba da budu signal da je sa njima bolje izbegavati stupanje u emotivni odnos.​

1738584708715.png
Dragana Žikić, koja je od donošenja Zakona o sprečavanju nasilja u porodici sa svojom grupom u Policijskoj upravi u Nišu radila na nekoliko hiljada ovakvih slučajeva, kaže da postoje signali koji treba da budu upozorenje svakoj ženi da dobro promisli pre nego što odluči da život podeli sa nekim muškarcima.

"U proseku, godišnje smo imali 1.200 postupanja povodom nasilja u porodici, a najveći deo njih se odnosio na partnersko nasilje"

Na osnovu svega što sam tokom rada u ovoj oblasti videla, mogu da kažem da, ako ne želi da zažmuri pred istinom, žena može da prepozna potencijalnog nasilnika. Ističem da postojanje jednog indikatora ne mora da bude siguran pokazatelj, ali ako ih ima više, onda je verovatno da će takav muškarac biti nasilan i prema svojoj partnerki - objašnjava za iskusna policijska inspektorka.

Žikićka ukazuje na to da nasilje prema drugima pa i sebi, predstavlja siguran pokazatelj da će "takav muškarac u nekom trenutku ispoljiti agresiju i prema partnerki".

Kako navodi, ukoliko je muškarac agresivan prema roditeljima, psuje ih, lomi po kući, ukoliko u saobraćaju lako "pukne" i hoće da nasrne na drugog vozača, ako je uživalac alkohola ili narkotika i ako je osoba koja je sklona samopovređivanju ili posesivna, "od takvih žene treba da beže".

- Pretnja samoubistvom kad žena pokuša da ga ostavi, kontrolisanje partnerkinog telefona, ispitivanje gde je i sa kim je bila, sve to ukazuje da se radi o posesivnom tipu od kojeg se nasilje može očekivati. Psihička nestabilnost, koja ne podrazumeva postojanje i zvanične dijagnoze, takođe je upozoravajuć faktor, iz razloga što roditelji takvog muškarca vrlo često pokušavaju da prikriju njegovo stanje, bojeći se da će biti stigmatizovan, te da će takva dijagnoza osramotiti porodicu. Sprečavanje njegovog lečenja u detinjstvu za posledicu ima nestabilnog odraslog čoveka, čije je ponašanje krajnje nepredvidivo i može da eskalira i u najteža krivična dela čije žrtve mogu da postanu i njegovi roditelji i partnerka - objašnjava Dragana Žikić.

Ukazuje da su takve situacije prisutne naročito u porodicama intelektualaca, koji ne žele da prihvate da njihovo dete ima problem.

- Kada se on zaljubi, njegovi roditelji pothranjuju njegovo interesovanje za devojku da bi prikazali da je sa njim sve u redu. Međutim, kada devojka primeti da postoji problem, te pokuša da izađe iz takve veze, onda stvari izmiču kontroli. On je prati, presreće, bije, a može i da je ubije. Tu više ni policija ne može da pomogne jer bez sudske odluke on ne može da bude lečen. Ono što možemo da učinimo je da dok je u tom agresivnom stanju, zovemo Hitnu pomoć, nakon čega se on u ustanovama za mentalno zdravlje zadržava relativno kratak period. Vrlo često, čak i kada su u pitanju ozbiljna oboljenja kao šizofrenija, oni umeju da izbegnu dužu hospitalizaciju, jer su manipulativni, slože priču i budu pušteni, a onda može svašta da se desi - opisuje iskusna inspektorka slučajeve sa kojima se sretala u praksi.

Ovo su najveće zablude

Ukazuje na to da je jedna od najvećih ženskih zabluda da će promeniti muškarca za kog znaju da je već ispoljavao nasilničko ponašanje.

- Neke žene, čak iako pouzdano znaju da je njihov partner tukao bivšu ženu, da za to čak postoje i prijave, ipak uđu sa njim u vezu. Prihvataju njegovo objašnjenje da je u stvari njegova bivša kriva, te da će njegova nova partnerka biti voljena. Ubeđene su da će ga one promeniti i da će veza sa njim biti drugačija od onih prehodnih. Imala sam tako slučaj jedne fakultetki obrazovane žene. Satima smo razgovarale, bila je sva modra od batina. Pokušavala sam da joj "otvorim oči", ali sam samo dobijala odgovor da je lepo to što joj ja pričam, da je ona bila ubeđena da to njoj ne može da se desi i da nije mogla da se odupre nasilniku. Zatim, imali smo ženu iz Vojvodine koja se nebrojeno puta vraćala partneru u Niš iako je bila reč o veoma agresivnom narkomanu. Najdrastičiji slučaj je bila žena koja je posećivala u zatvoru čoveka koji je ubio svoju suprugu. Čim je izašao na slobodu, počela je da živi sa njim, posle par meseci je ubijena, a on se obesio.

Na osnovu svega onoga sa čim se susrela tokom rada u policiji, Žikić kaže da je bitno prepoznati signale i uopšte ne ulaziti u vezu sa takvim muškarcem jer je iz nje veoma teško izaći.

- Najlakše je okriviti policiju i pravosuđe kada se desi tragedija. Tačno je da i na našoj strani ima problema, nedovoljan je broj ljudi, zakonska regulativa takođe ima mana, postupci se odvijaju sporo, što nasilnici koriste da izvrše pritisak na žrtvu bilo direktno, preko dece ili svojih advokata. Zato se dešava da žrtva na sudu promeni iskaz i kaže da ono što je navela u policiji, nije tačno, već da je izmislila. Zato se dešava da imamo informacije u medijima da je u porodici gde se dogodilo ubistvo bilo prijava nasilja. Ali se ne navodi ono što je veoma često, a to je da su žrtve te prijave povlačile. Mislim da je veoma značajno da i mediji rade na promeni svesti o nasilju u porodici, da se ne veličaju ljudi iz nasilnog miljea, da se osnažuju žrtve da progovore o svom problemu i da ga prijave. Takođe, žrtvi je veoma važna i podrška porodice da bi izašla iz takve veze, ali, nažalost, u Srbiji i institucija braka i institucija porodice su se značajno urušile, što sve otežava da se žrtva zaštiti - zaključuje inspektorka.

Informer
***********************
Mnoge žene su naivne kada procjenjuju sa kim bi stupile i ulaze u vezu.
"Ne bih sa njim, nekako je previše miran, rijetko "izlazi", za razliku od.." Medjutim, kad (i ako) stupe u zajednički život, on i dalje izlazi ali, bez nje.
Ili kad kažu; "ne bi on mene udario, ne zna on kakva sam ja.."? Mnogo zabluda i naivnosti, koštalo je dosta žena daa prodju kroz psihičke ali i fizičke torture.
Ni u kom slučaju izgovor za nasilništvo ne može biti; pa, zaslužila je?
Ako je zaslužila, ostavi je. tako će biti najbezbolnije.
 
Na osnovu ovoga se dolazi do zaključka da žene treba da budu psiholozi kako bi na vreme uočile kakav je njihov partner, što je malo verovatno kada nastupi zaljubljenost.

Ako se ikada desi da muškarac bude nasilan prema partnerki, žena prijavi partnera i dođe na red zakon koji ne štiti pripadnice lepšeg pola.

Zatim se vraćamo na prvu stavku gde bi ipak žene trebale da prepoznaju potencijalnog nasilnika...

U suštini, sve je rečeno a konkretno ništa, sem možda pamet u glavu iako si zaljubljena pa ne možeš baš normalno da razmišljaš 🤔

Oko ovih tema se konstantno vrtimo u krug i ništa konkretno se ne predlaže kako bi žene koje prijavljuju nasilnike bile bezbedne, već se lopta prebacuje opet ka ženama - kao da su one krive što preživljavaju nasilje?
 
Na osnovu ovoga se dolazi do zaključka da žene treba da budu psiholozi kako bi na vreme uočile kakav je njihov partner, što je malo verovatno kada nastupi zaljubljenost.

Ako se ikada desi da muškarac bude nasilan prema partnerki, žena prijavi partnera i dođe na red zakon koji ne štiti pripadnice lepšeg pola.

Zatim se vraćamo na prvu stavku gde bi ipak žene trebale da prepoznaju potencijalnog nasilnika...

U suštini, sve je rečeno a konkretno ništa, sem možda pamet u glavu iako si zaljubljena pa ne možeš baš normalno da razmišljaš 🤔

Oko ovih tema se konstantno vrtimo u krug i ništa konkretno se ne predlaže kako bi žene koje prijavljuju nasilnike bile bezbedne, već se lopta prebacuje opet ka ženama - kao da su one krive što preživljavaju nasilje?
Ne moramo biti psiholozi a da ne primjetimo nečije napadno ponašanje.
Cilj je kako pomoći ženama da na vrijeme prepoznaju nasilnike, sagledavajući razna iskustva kroz koje su prošle relevantne službe.
Mislim da to ne treba nekako olako shvatiti i posmatrati.. svakako da žene nisu krive što preživljavaju nasilje ali ovdje se govori o tome kako izbjeći tj prepoznati eventualne nasilnike.
 
Ne moramo biti psiholozi a da ne primjetimo nečije napadno ponašanje.
Cilj je kako pomoći ženama da na vrijeme prepoznaju nasilnike, sagledavajući razna iskustva kroz koje su prošle relevantne službe.
Mislim da to ne treba nekako olako shvatiti i posmatrati.. svakako da žene nisu krive što preživljavaju nasilje ali ovdje se govori o tome kako izbjeći tj prepoznati eventualne nasilnike.
Jasno je sve o čemu se ovde radi, tu nema dileme, mada lično smatram da je stvar daleko kompleksnije prirode od toga kako pomoći ženama da prepoznaju nasilnike kroz iskustva relevantnih službi.
 
Jasno je sve o čemu se ovde radi, tu nema dileme, mada lično smatram da je stvar daleko kompleksnije prirode od toga kako pomoći ženama da prepoznaju nasilnike kroz iskustva relevantnih službi.
Naravno da to nije uopšte tako jednostavno nego upravo tako kako si napisala, vrlo kompleksno, teško.. neke nasilnike je na žalost unapred nemoguće "prepoznati", a kada se pokaže da je nasilan, tada je kasno za neki popravni. :roll:
 

Nekoliko znakova po kojima se nasilnici prepoznaju​

Muškarci koji će u odnosu na svoju partnerku tokom veze ispoljiti nasilno ponašanje, mogu se prepoznati po određenim karakteristikama koje treba da budu signal da je sa njima bolje izbegavati stupanje u emotivni odnos.​

Pogledajte prilog 1680524
Dragana Žikić, koja je od donošenja Zakona o sprečavanju nasilja u porodici sa svojom grupom u Policijskoj upravi u Nišu radila na nekoliko hiljada ovakvih slučajeva, kaže da postoje signali koji treba da budu upozorenje svakoj ženi da dobro promisli pre nego što odluči da život podeli sa nekim muškarcima.

"U proseku, godišnje smo imali 1.200 postupanja povodom nasilja u porodici, a najveći deo njih se odnosio na partnersko nasilje"

Na osnovu svega što sam tokom rada u ovoj oblasti videla, mogu da kažem da, ako ne želi da zažmuri pred istinom, žena može da prepozna potencijalnog nasilnika. Ističem da postojanje jednog indikatora ne mora da bude siguran pokazatelj, ali ako ih ima više, onda je verovatno da će takav muškarac biti nasilan i prema svojoj partnerki - objašnjava za iskusna policijska inspektorka.

Žikićka ukazuje na to da nasilje prema drugima pa i sebi, predstavlja siguran pokazatelj da će "takav muškarac u nekom trenutku ispoljiti agresiju i prema partnerki".

Kako navodi, ukoliko je muškarac agresivan prema roditeljima, psuje ih, lomi po kući, ukoliko u saobraćaju lako "pukne" i hoće da nasrne na drugog vozača, ako je uživalac alkohola ili narkotika i ako je osoba koja je sklona samopovređivanju ili posesivna, "od takvih žene treba da beže".

- Pretnja samoubistvom kad žena pokuša da ga ostavi, kontrolisanje partnerkinog telefona, ispitivanje gde je i sa kim je bila, sve to ukazuje da se radi o posesivnom tipu od kojeg se nasilje može očekivati. Psihička nestabilnost, koja ne podrazumeva postojanje i zvanične dijagnoze, takođe je upozoravajuć faktor, iz razloga što roditelji takvog muškarca vrlo često pokušavaju da prikriju njegovo stanje, bojeći se da će biti stigmatizovan, te da će takva dijagnoza osramotiti porodicu. Sprečavanje njegovog lečenja u detinjstvu za posledicu ima nestabilnog odraslog čoveka, čije je ponašanje krajnje nepredvidivo i može da eskalira i u najteža krivična dela čije žrtve mogu da postanu i njegovi roditelji i partnerka - objašnjava Dragana Žikić.

Ukazuje da su takve situacije prisutne naročito u porodicama intelektualaca, koji ne žele da prihvate da njihovo dete ima problem.

- Kada se on zaljubi, njegovi roditelji pothranjuju njegovo interesovanje za devojku da bi prikazali da je sa njim sve u redu. Međutim, kada devojka primeti da postoji problem, te pokuša da izađe iz takve veze, onda stvari izmiču kontroli. On je prati, presreće, bije, a može i da je ubije. Tu više ni policija ne može da pomogne jer bez sudske odluke on ne može da bude lečen. Ono što možemo da učinimo je da dok je u tom agresivnom stanju, zovemo Hitnu pomoć, nakon čega se on u ustanovama za mentalno zdravlje zadržava relativno kratak period. Vrlo često, čak i kada su u pitanju ozbiljna oboljenja kao šizofrenija, oni umeju da izbegnu dužu hospitalizaciju, jer su manipulativni, slože priču i budu pušteni, a onda može svašta da se desi - opisuje iskusna inspektorka slučajeve sa kojima se sretala u praksi.

Ovo su najveće zablude

Ukazuje na to da je jedna od najvećih ženskih zabluda da će promeniti muškarca za kog znaju da je već ispoljavao nasilničko ponašanje.

- Neke žene, čak iako pouzdano znaju da je njihov partner tukao bivšu ženu, da za to čak postoje i prijave, ipak uđu sa njim u vezu. Prihvataju njegovo objašnjenje da je u stvari njegova bivša kriva, te da će njegova nova partnerka biti voljena. Ubeđene su da će ga one promeniti i da će veza sa njim biti drugačija od onih prehodnih. Imala sam tako slučaj jedne fakultetki obrazovane žene. Satima smo razgovarale, bila je sva modra od batina. Pokušavala sam da joj "otvorim oči", ali sam samo dobijala odgovor da je lepo to što joj ja pričam, da je ona bila ubeđena da to njoj ne može da se desi i da nije mogla da se odupre nasilniku. Zatim, imali smo ženu iz Vojvodine koja se nebrojeno puta vraćala partneru u Niš iako je bila reč o veoma agresivnom narkomanu. Najdrastičiji slučaj je bila žena koja je posećivala u zatvoru čoveka koji je ubio svoju suprugu. Čim je izašao na slobodu, počela je da živi sa njim, posle par meseci je ubijena, a on se obesio.

Na osnovu svega onoga sa čim se susrela tokom rada u policiji, Žikić kaže da je bitno prepoznati signale i uopšte ne ulaziti u vezu sa takvim muškarcem jer je iz nje veoma teško izaći.

- Najlakše je okriviti policiju i pravosuđe kada se desi tragedija. Tačno je da i na našoj strani ima problema, nedovoljan je broj ljudi, zakonska regulativa takođe ima mana, postupci se odvijaju sporo, što nasilnici koriste da izvrše pritisak na žrtvu bilo direktno, preko dece ili svojih advokata. Zato se dešava da žrtva na sudu promeni iskaz i kaže da ono što je navela u policiji, nije tačno, već da je izmislila. Zato se dešava da imamo informacije u medijima da je u porodici gde se dogodilo ubistvo bilo prijava nasilja. Ali se ne navodi ono što je veoma često, a to je da su žrtve te prijave povlačile. Mislim da je veoma značajno da i mediji rade na promeni svesti o nasilju u porodici, da se ne veličaju ljudi iz nasilnog miljea, da se osnažuju žrtve da progovore o svom problemu i da ga prijave. Takođe, žrtvi je veoma važna i podrška porodice da bi izašla iz takve veze, ali, nažalost, u Srbiji i institucija braka i institucija porodice su se značajno urušile, što sve otežava da se žrtva zaštiti - zaključuje inspektorka.

Informer
***********************
Mnoge žene su naivne kada procjenjuju sa kim bi stupile i ulaze u vezu.
"Ne bih sa njim, nekako je previše miran, rijetko "izlazi", za razliku od.." Medjutim, kad (i ako) stupe u zajednički život, on i dalje izlazi ali, bez nje.
Ili kad kažu; "ne bi on mene udario, ne zna on kakva sam ja.."? Mnogo zabluda i naivnosti, koštalo je dosta žena daa prodju kroz psihičke ali i fizičke torture.
Ni u kom slučaju izgovor za nasilništvo ne može biti; pa, zaslužila je?
Ako je zaslužila, ostavi je. tako će biti najbezbolnije.
aj kompresuj u dve rečenice živ ti ja...mrzi me da čitam ovo
 
Naravno da to nije uopšte tako jednostavno nego upravo tako kako si napisala, vrlo kompleksno, teško.. neke nasilnike je na žalost unapred nemoguće "prepoznati", a kada se pokaže da je nasilan, tada je kasno za neki popravni. :roll:
Upravo ovo. Ukoliko želimo da naše žene imaju samopouzdanje, budu samosvesne, imaju samopoštovanje, e onda treba krenuti od malih nogu da im se neke stvari objašnjavaju.

Ovde je izložen slučaj sa problemima u partnerski odnosima. Šta je sa ćerkama, sinovima, majkama koje isti ti muškarci fizički zlostavljaju.

Zato i jeste vrlo kompleksna stvar jer pitanje je zapravo odakle se vuku ti negativni obrasci.

Možda je nasilnik i sam bio zlostavljan kao dete, pa na neki način kompenzuje svoje ponašanje. Možda je devojčica gledala kako njenu majku bije njen otac i shvatila je da to "normalno" ponašanje, pa se u zrelom dobu i ona tako ponaša prema istom problemu,itd.
 
Na osnovu ovoga se dolazi do zaključka da žene treba da budu psiholozi kako bi na vreme uočile kakav je njihov partner, što je malo verovatno kada nastupi zaljubljenost.

Ako se ikada desi da muškarac bude nasilan prema partnerki, žena prijavi partnera i dođe na red zakon koji ne štiti pripadnice lepšeg pola.

Zatim se vraćamo na prvu stavku gde bi ipak žene trebale da prepoznaju potencijalnog nasilnika...

U suštini, sve je rečeno a konkretno ništa, sem možda pamet u glavu iako si zaljubljena pa ne možeš baš normalno da razmišljaš 🤔

Oko ovih tema se konstantno vrtimo u krug i ništa konkretno se ne predlaže kako bi žene koje prijavljuju nasilnike bile bezbedne, već se lopta prebacuje opet ka ženama - kao da su one krive što preživljavaju nasilje?

Ne mislim da se vrtimo.
Jednostavno na prve znake da je osoba neuračunljiva treba se udaljiti

To se oseti, ali žena koja je zaljubljena to namerno stavlja u stranu jer želi njegovu naklonost. Želi biti sa njim. Postane posle zavisnik.
Zato je koliko god se loše priča o curama koje su imale više partnera važno to iskustvo kad vidiš kako se neko transformiše posle nekog vremena i kako te bari kao žabu. Neće svi ubiti ali dovoljno je da zagorča život.

Ima takvih manipulativnih žena takođe
Ali ti ljudi su par, taj ko to radi i žrtva, njoj isto treba psihološka podrška jer je ptivlače te osobe. Zrela žena/muškarac će se udaljiti. A oni kao da ne mogu da budu sami.

Dogod čovek stavlja u prvi plan to da ne želi biti sam u odnosu na kvalitet odnosa, dešavaće joj se kojekakve veze.
 
Ne mislim da se vrtimo.
Jednostavno na prve znake da je osoba neuračunljiva treba se udaljiti

To se oseti, ali žena koja je zaljubljena to namerno stavlja u stranu jer želi njegovu naklonost. Želi biti sa njim. Postane posle zavisnik.
Zato je koliko god se loše priča o curama koje su imale više partnera važno to iskustvo kad vidiš kako se neko transformiše posle nekog vremena i kako te bari kao žabu. Neće svi ubiti ali dovoljno je da zagorča život.

Ima takvih manipulativnih žena takođe
Ali ti ljudi su par, taj ko to radi i žrtva, njoj isto treba psihološka podrška jer je ptivlače te osobe. Zrela žena/muškarac će se udaljiti. A oni kao da ne mogu da budu sami.

Dogod čovek stavlja u prvi plan to da ne želi biti sam u odnosu na kvalitet odnosa, dešavaće joj se kojekakve veze.
Da, vidiš nije loša zamisao da devojka promeni više partnera u cilju ispitivanja da li je sklon fizičkom zlostavljaju ili ne.
Takve devojke će svakako imati više iskustva, mada ne mora nužno da znači da će izvući neku mudrost iz toga.

Mislim da svakom od nas treba psihološka podrška, svi smo mi "pokvarena roba", samo što neko to iskazuje kroz agresiju nad drugim ljudima, a neko to trpi u sebi. Ima i ona treća strana, koja na konstruktivan način rešava probleme - rekla bih da je retkost.
 
Pa mnoge žene se "pale" na bad buyeve, dok dobre i mirne momke ignoriraju. Pričala mi je čak i jedna psihijatrica da je imala slučaj žene koja je bila u vezi sa nasilnikom koji ju je tukao i kad je prekinula s njim opet je nesvjesno nalazila nasilnike.

Mislim da je za ženu najsigurnija opcija biti sa submisivnim muškarcem koji se "pali" na žensku dominaciju. Takvima je nezamisliva i sama pomisao da makar i povise glas na ženu a kamo li da je udare.
 
Pa mnoge žene se "pale" na bad buyeve, dok dobre i mirne momke ignoriraju. Pričala mi je čak i jedna psihijatrica da je imala slučaj žene koja je bila u vezi sa nasilnikom koji ju je tukao i kad je prekinula s njim opet je nesvjesno nalazila nasilnike.
"Bad boy" i nasilnik nisu jedno isto :) Ima tzv loših momaka, u smislu tetovirani, imaju možda neku vrstu žestine, ali kada si sa njima potpuno si bezbedna. Jer nikog ne maltretiraju. Naprotiv, među tzv mirnim ljudima najviše je onih koji su pasivno agresivni. To ne mora biti otvorena agresija, ali pasivna koja koči i manipuliše tvojim emocijama vrlo suptilno. A kasnije sve manje suptilno. Biti "miran" i ne biti nasilnik nisu sinonimi. Na kraju, za najveći broj osoba koje su bile nasilne komšije će da kažu miran čovek, fin, uvek se javlja, pristojan itd.. Tako da je to površno gledanje na stvari.

Mislim da je za ženu najsigurnija opcija biti sa submisivnim muškarcem koji se "pali" na žensku dominaciju. Takvima je nezamisliva i sama pomisao da makar i povise glas na ženu a kamo li da je udare.
Ode ti u drugu krajnost ;)
Taman posla, pa šta će sa takvim. (osim one koje vole da su domine)
 
Pa ta druga krajnost je mnogo sigurnija za žene nego prva.

Mislim da bi u škole trebalo uvesti poučavanje o međuljudskim odnosima i učiti djecu kako odabrati partnere i kako treba izgledati normalan partnerski odnos. Nasilnike bi trebali učitelji/profesori u školi na vrijeme prepoznati i uputiti stručnoj osobi koja im može pomoći. Mišljenja sam da svi ti nasilnici postanu nasilni još u ranoj dječjoj dobi. Ne pada im to s neba nego je to proces koji se polako razvija. Zato je vrlo važno da se sklonost nasilju kod djece što ranije otkrije kako bi se takvom djetetu moglo što bolje pomoći.
 

Nekoliko znakova po kojima se nasilnici prepoznaju​

Muškarci koji će u odnosu na svoju partnerku tokom veze ispoljiti nasilno ponašanje, mogu se prepoznati po određenim karakteristikama koje treba da budu signal da je sa njima bolje izbegavati stupanje u emotivni odnos.​

Pogledajte prilog 1680524
Dragana Žikić, koja je od donošenja Zakona o sprečavanju nasilja u porodici sa svojom grupom u Policijskoj upravi u Nišu radila na nekoliko hiljada ovakvih slučajeva, kaže da postoje signali koji treba da budu upozorenje svakoj ženi da dobro promisli pre nego što odluči da život podeli sa nekim muškarcima.

"U proseku, godišnje smo imali 1.200 postupanja povodom nasilja u porodici, a najveći deo njih se odnosio na partnersko nasilje"

Na osnovu svega što sam tokom rada u ovoj oblasti videla, mogu da kažem da, ako ne želi da zažmuri pred istinom, žena može da prepozna potencijalnog nasilnika. Ističem da postojanje jednog indikatora ne mora da bude siguran pokazatelj, ali ako ih ima više, onda je verovatno da će takav muškarac biti nasilan i prema svojoj partnerki - objašnjava za iskusna policijska inspektorka.

Žikićka ukazuje na to da nasilje prema drugima pa i sebi, predstavlja siguran pokazatelj da će "takav muškarac u nekom trenutku ispoljiti agresiju i prema partnerki".

Kako navodi, ukoliko je muškarac agresivan prema roditeljima, psuje ih, lomi po kući, ukoliko u saobraćaju lako "pukne" i hoće da nasrne na drugog vozača, ako je uživalac alkohola ili narkotika i ako je osoba koja je sklona samopovređivanju ili posesivna, "od takvih žene treba da beže".

- Pretnja samoubistvom kad žena pokuša da ga ostavi, kontrolisanje partnerkinog telefona, ispitivanje gde je i sa kim je bila, sve to ukazuje da se radi o posesivnom tipu od kojeg se nasilje može očekivati. Psihička nestabilnost, koja ne podrazumeva postojanje i zvanične dijagnoze, takođe je upozoravajuć faktor, iz razloga što roditelji takvog muškarca vrlo često pokušavaju da prikriju njegovo stanje, bojeći se da će biti stigmatizovan, te da će takva dijagnoza osramotiti porodicu. Sprečavanje njegovog lečenja u detinjstvu za posledicu ima nestabilnog odraslog čoveka, čije je ponašanje krajnje nepredvidivo i može da eskalira i u najteža krivična dela čije žrtve mogu da postanu i njegovi roditelji i partnerka - objašnjava Dragana Žikić.

Ukazuje da su takve situacije prisutne naročito u porodicama intelektualaca, koji ne žele da prihvate da njihovo dete ima problem.

- Kada se on zaljubi, njegovi roditelji pothranjuju njegovo interesovanje za devojku da bi prikazali da je sa njim sve u redu. Međutim, kada devojka primeti da postoji problem, te pokuša da izađe iz takve veze, onda stvari izmiču kontroli. On je prati, presreće, bije, a može i da je ubije. Tu više ni policija ne može da pomogne jer bez sudske odluke on ne može da bude lečen. Ono što možemo da učinimo je da dok je u tom agresivnom stanju, zovemo Hitnu pomoć, nakon čega se on u ustanovama za mentalno zdravlje zadržava relativno kratak period. Vrlo često, čak i kada su u pitanju ozbiljna oboljenja kao šizofrenija, oni umeju da izbegnu dužu hospitalizaciju, jer su manipulativni, slože priču i budu pušteni, a onda može svašta da se desi - opisuje iskusna inspektorka slučajeve sa kojima se sretala u praksi.

Ovo su najveće zablude

Ukazuje na to da je jedna od najvećih ženskih zabluda da će promeniti muškarca za kog znaju da je već ispoljavao nasilničko ponašanje.

- Neke žene, čak iako pouzdano znaju da je njihov partner tukao bivšu ženu, da za to čak postoje i prijave, ipak uđu sa njim u vezu. Prihvataju njegovo objašnjenje da je u stvari njegova bivša kriva, te da će njegova nova partnerka biti voljena. Ubeđene su da će ga one promeniti i da će veza sa njim biti drugačija od onih prehodnih. Imala sam tako slučaj jedne fakultetki obrazovane žene. Satima smo razgovarale, bila je sva modra od batina. Pokušavala sam da joj "otvorim oči", ali sam samo dobijala odgovor da je lepo to što joj ja pričam, da je ona bila ubeđena da to njoj ne može da se desi i da nije mogla da se odupre nasilniku. Zatim, imali smo ženu iz Vojvodine koja se nebrojeno puta vraćala partneru u Niš iako je bila reč o veoma agresivnom narkomanu. Najdrastičiji slučaj je bila žena koja je posećivala u zatvoru čoveka koji je ubio svoju suprugu. Čim je izašao na slobodu, počela je da živi sa njim, posle par meseci je ubijena, a on se obesio.

Na osnovu svega onoga sa čim se susrela tokom rada u policiji, Žikić kaže da je bitno prepoznati signale i uopšte ne ulaziti u vezu sa takvim muškarcem jer je iz nje veoma teško izaći.

- Najlakše je okriviti policiju i pravosuđe kada se desi tragedija. Tačno je da i na našoj strani ima problema, nedovoljan je broj ljudi, zakonska regulativa takođe ima mana, postupci se odvijaju sporo, što nasilnici koriste da izvrše pritisak na žrtvu bilo direktno, preko dece ili svojih advokata. Zato se dešava da žrtva na sudu promeni iskaz i kaže da ono što je navela u policiji, nije tačno, već da je izmislila. Zato se dešava da imamo informacije u medijima da je u porodici gde se dogodilo ubistvo bilo prijava nasilja. Ali se ne navodi ono što je veoma često, a to je da su žrtve te prijave povlačile. Mislim da je veoma značajno da i mediji rade na promeni svesti o nasilju u porodici, da se ne veličaju ljudi iz nasilnog miljea, da se osnažuju žrtve da progovore o svom problemu i da ga prijave. Takođe, žrtvi je veoma važna i podrška porodice da bi izašla iz takve veze, ali, nažalost, u Srbiji i institucija braka i institucija porodice su se značajno urušile, što sve otežava da se žrtva zaštiti - zaključuje inspektorka.

Informer
***********************
Mnoge žene su naivne kada procjenjuju sa kim bi stupile i ulaze u vezu.
"Ne bih sa njim, nekako je previše miran, rijetko "izlazi", za razliku od.." Medjutim, kad (i ako) stupe u zajednički život, on i dalje izlazi ali, bez nje.
Ili kad kažu; "ne bi on mene udario, ne zna on kakva sam ja.."? Mnogo zabluda i naivnosti, koštalo je dosta žena daa prodju kroz psihičke ali i fizičke torture.
Ni u kom slučaju izgovor za nasilništvo ne može biti; pa, zaslužila je?
Ako je zaslužila, ostavi je. tako će biti najbezbolnije.

Skoro sam gledala onaj film It ends with us...a potom sam procitala i knjigu za koju sam se vala zrtvovala, ali okej, pohvatala sam vazno za zapamtiti.

Majka ne valja da trpi jer time stvara model detetu. Cak i nesvesno.
Ne samo fizicko nasilje vec bilo koji porok i bilo kakve uvrede.
Iako deluje da se ona zrtvuje za dete, dete zapravo skuplja atmosferu u kuci i kasnije lakse obnavlja tu atmosferu sa bliskim ljudima. Kao leptir ka nocnoj lampi.

Nasilnici su nekada zrtve i svog odgoja. Verujem da ko ih voli iskreno, moze da im pomogne terapijama. Nisam sigurna da bih licno bila u toj prici.

Svakoj devojci bih preporucila da dobro upozna i da se duze zabavlja sa momkom pre nego sto udje sa njim u brak. Idealno je da zive skupa i da se izlazu blagim frustracijama, da prave planove i da posmatraju jedno drugo. I da ne udju premladi u brak. Ima vremena da se sazri, promisli pa polako...
 

Back
Top