Tuzni_patak
Elita
- Poruka
- 18.247
Ne znam gde ovu temu.
Po kvalitetu percepcije i mentalnih sposobnosti ,u drzavi u kojoj se sa smeskom konstatuje totalni psiholoski raspad i cak i perverzno zadovoljstvo u apsurdima, cini mi se da tema nije sa psihologiju (koja je uvek naklonjena mediokritetnom)
Po sastavu i kvalitetu tema ovde na filozofiji,nije ni za ovde...mozda je za politiku, jer gde cete vecu slicnost izmedju stanja u Srbiji i na Kosovu, nego u cinjenici da organi vlasti na oba mesta traze apsolutne dokaze da bi se nesto odradilo.
Insinuacije i apsolutni dokazi su dve krajnosti u funkcionisanju drustva , a odnose se na proces otkrivanja i ustanovljavanja istine, a preko istine i na vrednosti i na iskustva i okolnosti.
Da pojasnim , preko istine ide i validitet, strucnost, autoritet, mozda nije direktno vidljivo.
Da bi bilo prostije, nek se insinuacije i apsolutni dokazi odnose samo na pravni sistem i funkcionisanje pravnog sistema jedne drzave..
Odnose se i na ekonomski sistem i na kreative kao sto su reference (izraz nemoci strucne kvalifikacije kao kvalifikatora znanja) ali rekoh necemo o tome..
Da vidimo samo u pravnom sistemu kako to funkcionise.
Izaberu se oblasti i nivoi sta je insinuacija , i koliko treba da bude nivo izmedju insinuacije i apsolutnog dokaza da bi se reagovalo ili obratila paznja..
Npr u Srbiji drzavni tuzilac i pravobranilastvo ili prvobranilastvo zahtevaju apsolutne dokaze, gde se postavlja pitanje ko treba da obavlja funkciju tuzioca, pravobranilastva , policije.Da li odgovoran gradjanin mora da bude i detektiv prve klase da bi uopste imao smislenost reakcije?
Tako se ustvari pravi prostor za nereagovanje i pravi nepravna drzava.
Sa druge strane se javlja potreba za insinuacijama , a srbi su posebno lucidan narod, sto znaci da su skloni insinuacijama i zadovoljstvu koje mogu da dobiju iz insinuacija, naravno i korist...
Koristi ili zloupotrebe su prisutne i kod apsolutnih dokaza i kod insinuacija..
Trazenje apsolutnih dokaza je odlican demagoski argument svakome , cak i u nauci , da se blokira i stopira nesto.
Tako da je kreativni proces prekinut, jer nista ne nastaje gotovo, sve je u dinamici stvaranja , pa i isterivanje istine, lazi, proizvodnja, otkrivanje teorije...
Takodje insinuacije su izuzetni alat za tracare, ogovaranja, podmetanja i slicne zloupotrebe , zutilo...
Drzava u svako vreme funkcionise izmedju ovih margina, a zacudo ove margine ne usmeravaju razvoj drzave samo preko pravnog funkcionisanja ili preko politickog uticaja , vec i preko svakog dejstva, ukljucujuci i nauku i tehniku i ekonomiju...
Platonova drzava i silni drugi pokusaji definisanja i proucavanja drzave, su takoreci pokusaji u izgradjivanju znanja o relacijama koje drustvo zahteva i koje uticu na drustvene odnose a drustvo ih treba....
Da se vratim na insinuacije i apsolutne dokaze, koje sam mogao da nazovem put ka istini u jednom drustvu , ili put ka javnoj istini , posto se danas istina razlikuje od public javne istine.....
Obicno su nivoi sta je prihvatljivo kao izjava izabrani izmedju insinuacija i nivoa apsolutnih dokaza....ali su shvaceni kao moral jednog drustva.
Ovo je mozda dobar ili los pokusaj da se odvoje od moralnosti , koja je uglavnom nemoralnost....Da se priblize Etici koja je rigidnija i striktnija, ako se shvata ozbiljnije.
Po kvalitetu percepcije i mentalnih sposobnosti ,u drzavi u kojoj se sa smeskom konstatuje totalni psiholoski raspad i cak i perverzno zadovoljstvo u apsurdima, cini mi se da tema nije sa psihologiju (koja je uvek naklonjena mediokritetnom)
Po sastavu i kvalitetu tema ovde na filozofiji,nije ni za ovde...mozda je za politiku, jer gde cete vecu slicnost izmedju stanja u Srbiji i na Kosovu, nego u cinjenici da organi vlasti na oba mesta traze apsolutne dokaze da bi se nesto odradilo.
Insinuacije i apsolutni dokazi su dve krajnosti u funkcionisanju drustva , a odnose se na proces otkrivanja i ustanovljavanja istine, a preko istine i na vrednosti i na iskustva i okolnosti.
Da pojasnim , preko istine ide i validitet, strucnost, autoritet, mozda nije direktno vidljivo.
Da bi bilo prostije, nek se insinuacije i apsolutni dokazi odnose samo na pravni sistem i funkcionisanje pravnog sistema jedne drzave..
Odnose se i na ekonomski sistem i na kreative kao sto su reference (izraz nemoci strucne kvalifikacije kao kvalifikatora znanja) ali rekoh necemo o tome..
Da vidimo samo u pravnom sistemu kako to funkcionise.
Izaberu se oblasti i nivoi sta je insinuacija , i koliko treba da bude nivo izmedju insinuacije i apsolutnog dokaza da bi se reagovalo ili obratila paznja..
Npr u Srbiji drzavni tuzilac i pravobranilastvo ili prvobranilastvo zahtevaju apsolutne dokaze, gde se postavlja pitanje ko treba da obavlja funkciju tuzioca, pravobranilastva , policije.Da li odgovoran gradjanin mora da bude i detektiv prve klase da bi uopste imao smislenost reakcije?
Tako se ustvari pravi prostor za nereagovanje i pravi nepravna drzava.
Sa druge strane se javlja potreba za insinuacijama , a srbi su posebno lucidan narod, sto znaci da su skloni insinuacijama i zadovoljstvu koje mogu da dobiju iz insinuacija, naravno i korist...
Koristi ili zloupotrebe su prisutne i kod apsolutnih dokaza i kod insinuacija..
Trazenje apsolutnih dokaza je odlican demagoski argument svakome , cak i u nauci , da se blokira i stopira nesto.
Tako da je kreativni proces prekinut, jer nista ne nastaje gotovo, sve je u dinamici stvaranja , pa i isterivanje istine, lazi, proizvodnja, otkrivanje teorije...
Takodje insinuacije su izuzetni alat za tracare, ogovaranja, podmetanja i slicne zloupotrebe , zutilo...
Drzava u svako vreme funkcionise izmedju ovih margina, a zacudo ove margine ne usmeravaju razvoj drzave samo preko pravnog funkcionisanja ili preko politickog uticaja , vec i preko svakog dejstva, ukljucujuci i nauku i tehniku i ekonomiju...
Platonova drzava i silni drugi pokusaji definisanja i proucavanja drzave, su takoreci pokusaji u izgradjivanju znanja o relacijama koje drustvo zahteva i koje uticu na drustvene odnose a drustvo ih treba....
Da se vratim na insinuacije i apsolutne dokaze, koje sam mogao da nazovem put ka istini u jednom drustvu , ili put ka javnoj istini , posto se danas istina razlikuje od public javne istine.....
Obicno su nivoi sta je prihvatljivo kao izjava izabrani izmedju insinuacija i nivoa apsolutnih dokaza....ali su shvaceni kao moral jednog drustva.
Ovo je mozda dobar ili los pokusaj da se odvoje od moralnosti , koja je uglavnom nemoralnost....Da se priblize Etici koja je rigidnija i striktnija, ako se shvata ozbiljnije.