- Poruka
- 9.420
Mislim da se sa tobom ne složila nijedna majka deteta sa autizmom ili nekim drugim poremećajem .Kako god, ispada ebada biti zdrav i imati zdravo dijete. Nikakvih prava, hiljadu obaveza.
Mislim da se sa tobom ne složila nijedna majka deteta sa autizmom ili nekim drugim poremećajem .Kako god, ispada ebada biti zdrav i imati zdravo dijete. Nikakvih prava, hiljadu obaveza.
Svako dete ima pravo na obrazovanje u skladu sa svojim potrebama i mogućnostima. Svakom detetu je potrebno obrazovanje koje će mu pomoći da razvije socijalne veze i bude pripremljno za život.
![]()
Potencijal inkluzije je da umanji strahove, izgradi prijateljstvo, poštovanje i razumevanje. Da li je to dovoljno? Naravno da nije!
Inkluzija zahteva i promene u obrazovanju: treba obezbediti stručni kadar, manja odeljenja, plan i program za inkluzivno obrazovanje, edukacija nastavnika, rad sa roditeljima i sa okolinom. A to je SKUPO!
Inkluzija ne može da se sprovodi ako ne postoji podrška:
Malo je redovnih škola u kojima rade defektolozi, a inkluzija je već počela.
- uvođenje saradnika „asistenta“u nastavu koji na času paralelno sa nastavnikom pomaže učenicima sa smetnjama
- povremeno izdvajanje učenika u male grupe sa kojima radi specijalno obučen nastavnik
- individualni rad sa učenikom koji je osmislio stručni tim u koji je uključen defektolog
Unazad tri godine susrećem se i radim sa decom koja imaju smetnje u razvoju, a pohađaju redovnu školu. Problema je mnogo!
Inkluzija treba, ali ne u ovakvim uslovima koje većina škola u Srbiji ima.Većina škola nema specijalno-stručno osoblje, nema manja odeljenja, plan i program delimičan. Detetu sa posebnim potrebama je potrebna pažnja, poseban pristup i metode. Nastavnik je motivisan, ali kako u odeljenju od 28 učenika i jednim detetom sa posebnim potrebama da postigne kvalitet?
Mišljenja roditelja su različita, ali svi su u strahu –dete ne postiže sve po propisanom planu i programu.
U nekim školama roditelji sami plaćaju asistenta za svoju decu, a šta da rade roditelji koji nisu u takvoj mogućnosti?
Pravom inkluzijom postižemo ne samo da pomognemo detetu sa smetnjama u razvoju,već i ostale da naučimo strpljenju i toleranciji.
Link
Ma ovo se odnosilo na zabranjene izraze, mijenjaja dosadašnjih i sl. Nisam protiv inkluzije, dapače.Mislim da se sa tobom ne složila nijedna majka deteta sa autizmom ili nekim drugim poremećajem .
Skontala sam te, nego mlada si, rodićeš, ma nek je živo i zdravo, sve ostalo preživimo i mi roditeljiMa ovo se odnosilo na zabranjene izraze, mijenjaja dosadašnjih i sl. Nisam protiv inkluzije, dapače.
Nije lako roditelju da se pomiri sa time da mu dete ima probleme u intelektualnom razvoju, neki jednostavno odbijaju tu činjenicu. Inkluzija je zamišljena kao ogledni program, rad sa decom sa manjim mentalnim poremećajima. Problem je nastao kada su u redovna odeljenja počeli da ubacuju i decu sa teškim poremećajima za koje nastavnici nikako nisu bili spremni. Snalazili smo se usput, učeći u hodu. Radila sam sa autističnom decom, decom sa Daunovim sindromom i evo priznajem, ne verujem da sam bila uspešna . Inače ogledni programi ne traju 15 godina, kao kod nas, nikakvih zakonskih pokrića, pa su mnoge škole, ovih dana dobile sudska rešenja o isplati nadoknade svim nastavnicima koji su radili sa takvom decom . I onda su se dosetili pa brže bolje promenili zakon.problem je sto se odluka u koju skolu dete ide mora oduzeti od roditelja..mnoge roditelje je sramota da im dete ide u posebnu skolu i forsiraju da ide u redovnu iako nema svrhe i samo steti i tom detetu a i drugarima iz odeljenja..
pri ovome mislim na mentalne poremecaje..fizicki poremecaji su drugo i ta deca nemaju razloga da idu u posebne skole..dovoljno im je obaezbediti licnog asistenta u zavisnoti od tezine invaliditeta i potrebe deteta.
Nismo nagrađeni, al manje bitno, teško je da radiš sa takvom decom a ne znaš pravi način i metode. Postoje defektolozi koji su stručni, koji bi mogli maksimum sa takvom decom da postignu. Na stranu što nekad trpi celo odeljenje jer toj deci moraš baš da se posvetiš .Nesporno da je teško, odgovorno, a usporava rad nastavnika, zaslužuju da budu nagrađeni za rad sa takvom decom.
Menjalo mi se mišljenje po pitanju inkluzije.
Primer: dečko, sad momak, koji je išao u OŠ sa mojim detetom. Bio je usporen, ali lepo vaspitan, dobro dete. Nakon osnovne je upisao zanat, sad radi kao frizer i lepo mu ide. Baš bih mogao da odem kod njega da se pošišam : )