Inicijativa za novi vid sahrana

Umri_muski

Legenda
Poruka
70.753
Ovo je u smislu demokratije bitno pitanje iako je u svetu ostavljeno na volju pokojnicima..

Sistem je sledeci...

Drzava odredi deo groblja u koji se sahranjuju pokojnici i nemaju troskove prvih 10 godina , ali je povezano koriscenje sanduka koji se pravi od zamene za drvo , to su gljive, i na dnu postavljeni buseni trave kao na fudbalskom igralistu...

Sanduk je iste tvrdoce kao i drvo samo sto se za 2 meseca raspadne , a moze da bude sa nekim semenom maline, ananasa i slicno ili bez..
Kao rezultat vreme da od svega ostane samo kostur je mnogo manje od 12 godina, vec je i za 5 godina to kostur.

Ono sto je dovelo do velike potraznje ovakvog upokojenja je u pocetku bilo zelja lekara, biologa i ekologa da imaju sto vise prirodnu smrt kao sto su zeleli i za zivota..
Medjutim, u vreme Kovida i danas, cena grobnog mesta od preko 10 000e , postaje ogromna za veliki broj radnika i pokojnika, koji smatraju da je korisnije da njihovi naslednici nemaju taj trosak ili sami naslednici to smatraju...

Nekada , po staroj srpskoj tradiciji koje se naravno Srbi i ne secaju , na seoskim grobljima su koriscena grobna mesta porodicnog stabla ako je pokojnik upokojen vise od 10 godina...a u vlaskom kraju su sahranjivani u delu svoje okucnice , naravno postujuci orjentaciju ka suncu...

Za sada samo jedno pogrebno drustvo nudi sanduk poreklom od gljiva opisan u tekstu , u upotrebi u Danskoj Holandiji i USA...
 
U priobalnim krajevima USA prosle godine je 26 000 sahrana vojnih veterana i pokojnika sahranjeno u programu vestackih koralnih ostrva...

Tu se kao osnova napravi ekoloski pozeljna struktura sa rupama kroz koje ce prolaziti ribe a pogodna su za naseljavanje korala...
Zatim porodica pokojnika donosi urmu sa pepelom pa se po zelji porodice ili pepeo nanosi na taj oblik ekoloskog nosioca i stavlja nadgrobni spomenik, ploca ili se ostavlja unutra unutar strukture i stavlja nadgrobni spomenik ploca..

Troskovi ovakve sahrane ipak postoje, i nisu mali , ali i pored toga 26000 pokojnika je tako sahranjeno samo prosle godine...u USA.
Trenutno je u proceduri u EU pomorskim zemljama gde je interesovanje mnogo vece nego u USA, ali parlament EU to jos nije usvojio kao mogucnost...
 
Једна колегиница умре, била подстанар, годинама у тешкој материјалној ситуацији. На опелу и неко скромно цвеће или венац је преко 2 хиљаде динара. Колико људи је било, само на цвеће је бачено бар 200 хиљада динара.
Када је требало за живота да јој се скупи нека помоћ за лекове нису могли ни четвртину од тог износа.

Прича један колега који живи на селу, каже он је морао у приколици да покупи све те венце и цвеће када је имао неку сахрану... и да их баци. Ја сада као поборник екологије, питам ''па где си бацио ?'', а он ми одговара ''па у реку, као и сви други, где ћу''.
 
Kad je u pitanju sahrana bližnjih, uzmeš kredit i daš bankarima i pogrebnicima ono što ti je bilo žao da daš bliskim pokojnicima dok su bili živi.
Kad je u pitanju vlastita sahrana, s tim nemaš ništa. Nema tebe pa za tebe nema ni tvoje sahrane.
Kad je u pitanju moja sahrana, slobodno mogu da me bace na đubre. Šta ću ja imati sa tim?
 

Back
Top