IN MEMORIAM

Imala sam mačka Mikca, ja sam ga zvala samo Mici. Imao je 8 meseci. Letos ga je sin našao na ulici, bio je malen, tek je progledao. Mali šareni tigrić. Mi smo ga odgajili, moja deca, suprug i ja. Bio je sve vreme u kući jer je bio malen a došla zima. Bio je naša radost, miljenik. Koliko sam ga volela shvatam tek sada kada ga nema. Još sam u šoku. Nikada ga neću prežaliti. Imali smo milion lepih trenutaka, naše male rituale. Obožavao je granulice sa ukusom ribe, šunkaricu, ribu. Od kada je počelo lepše vreme počeo je da izlazi napolje. Pošto živimo u kući na selu puštali smo ga jer je on ipak mačak, a i tražio je. Nismo se ni nadali da će to za njega biti kobno. Na Uskrs uveče ga je neko povredio. Bolela ga je noga. Sutradan je povraćao te smo ga odveli veterinaru. Doktorka ga je pažljivo pregledala, dobio je terapiju. Rekla je da je primio i antibiotik koji deluje 72 sata. Niko nije primetio ugriz kojim mu je ubačen otrov do koske. Kada smo prometili da liže to mesto i da je počelo da gnoji bio je to početak kraja. Gangrena ile nekroza se tako brzo širila da su mu se preko noći otvorile žive rane. Bilo je strašno. Rane su mu očišćene, previjene, uključen logaceph. Na trećem previjanju meso je počelo da crni i prsla je vena. Odlazimo u Beograd na operaciju. Pod anestezijom mora da provede narednih 7 dana zbog bolova. Ali on je sledeće jutro izdahnuo. Na mom krevetu. Morala sam da pratim da li će se probuditi do sledeće anestezije pa sam ga legla pored sebe. Celu noć nisam spavala ali nije mi žao. Ne bih spavala ni sedam noći samo da mogu da ga vratim. Čak i pod anestezijom nije hteo da se uneredi ispod sebe, počeo je da se pomera. Podigla sam ga da ga umirim a o se jadničak popiškio po meni. Onda se umirio. Otišla sam na posao, sin je ostao pored njega. Ćerka je prišla da ga pomazi kada je primetila da ne diše. Samo neko ko je voleo macu i ko je prošao kroz slično iskustvo zna koliko je bolelo. Plakala sam danima, očni kapci su mi bili natečeni kao dve kese. Nisam bila spremna. Tuga mi je razdirala grudi. Ne sećam se da sam toliko plakala ni za jednim ljudskim bićem koje je otišlo, a u porodici ih je bilo mnogo. Od tada je prošlo 11 dana. Moj život više nije isti. Mnogo mi nedostaje, moj Mici, moja ljubav i anđelak.
Doktorka koja ga je operisala kaže da je ugriz bio od drugog mačka, verovatno većeg, snažnijeg i iskusnijeg. Oni se tuku zbog konkurencije. Moj Mici se pojavio na njegovoj teritoriji iako je to naše dvorište. To je mačji svet. A očnjaci su im dugi 1,5 cm i na vrhu imaju otrov koji mu je ovaj ubrizgao do kosti. Kažu da nešto slično odavno nisu videli. Zamislite, bas tako nesto strašno da se desi mom Mikcu. Nepravda je ogromna. Šta je on Bogu skrivio.
Nisam planirala da se toliko vežem za njega. Desilo se spontano. Zato i nisam bila spremna za tako veliku tugu.
 
lilijen;....saosećam s tobom. Meni su takve dogadjaji veoma poznati....ceo svoj život udomljavam , brinem i pomažem životinje, a mačke naročito.
Moraš sama da odboluješ nestanak svog Mikca....ali mirne savesti! Postupila si kao što čovek i treba da postupa sa životinjama.
Tvoj mezimac jednostavno nije imao sreće....ali sreća je što na planeti Zemlji postoje ljudi kao što si ti:worth::worth::worth:
 
Lilien, smatraj se srećnom što si poznavala jedno tako drago stvorenje a i on je bio srećan što je imao tebe i tvoju porodicu, inače ne bi ni dočekao da poraste. Sad ga više ništa ne boli a ti ostavi srce otvoreno za njegove naslednike. Sigurno tu ima još dosta mesta, samo pusti da stvari idu svojim tokom.
 
Hvala vam svima na recima utehe. Malo sam se oporavila jer sam i sama svesna da vreme ne mogu da vratim. Sinoc smo dobili novog malog macka. Drug moga sina nam je doneo dve male mace i mi smo uzeli jednu. Mikac nam je bio prva maca a sada znam da nikada vise necu ziveti bez maca. Ovaj je isto malo sivkasto tigrast kombinovano sa belim. Presladak je. Jos mu nismo dali ime. Hteli smo da bude isti kao moj Mici ali smo uvideli da to nema smisla i da nista i niko na svetu nije isti. Inace imamo i psa bretona. On je slican onom Simi iz serije. Nas Meda je cak i lepsi. Star je 4 godine. On je tek prica za sebe. Obozavamo ga a i on nas. Ranije dok su mi deca bila mala mislila sam da nemam vremena za kucne ljubimce a sada dobro znam da prosto ne mogu da zivim bez njih. Svima srdacan pozdrav.
 
Hvala vam svima na recima utehe. Malo sam se oporavila jer sam i sama svesna da vreme ne mogu da vratim. Sinoc smo dobili novog malog macka. Drug moga sina nam je doneo dve male mace i mi smo uzeli jednu. Mikac nam je bio prva maca a sada znam da nikada vise necu ziveti bez maca. Ovaj je isto malo sivkasto tigrast kombinovano sa belim. Presladak je. Jos mu nismo dali ime. Hteli smo da bude isti kao moj Mici ali smo uvideli da to nema smisla i da nista i niko na svetu nije isti. Inace imamo i psa bretona. On je slican onom Simi iz serije. Nas Meda je cak i lepsi. Star je 4 godine. On je tek prica za sebe. Obozavamo ga a i on nas. Ranije dok su mi deca bila mala mislila sam da nemam vremena za kucne ljubimce a sada dobro znam da prosto ne mogu da zivim bez njih. Svima srdacan pozdrav.

lilijen bas mi je zao..zbog vaseg gubika..:(
Cak sam se i rasplakala dok sam citala :sad2:
Mogu misliti kako vam..ali naravno morate biti jaki...
Eto dobili ste novu macu .. i potrudite se da je volite,mazite i paziti...kao sto ste i sve zivotinje koje ste imali... :D
 
Hoću *Mrvice*. Voleću ih, već ih puno volim. Mnogo mi se dopada ova komunikacija između ljudi koji se ne poznaju a razumeju se. Tek sam od pre neki dan u ovoj priči. Tražeći utehu mnogo mi je lakše što sam izbacila iz sebe onu teskobu. To ne razume svako. A ovde vidim svi imate ogromno srce za ta draga stvorenja. Možete misliti kakve su bile reakcije nekih ljudi na to što smo svaki dan kolima odlazili u grad da vozimo mačku kod veterinara?! Jedna osoba je rekla "što se zamlaćujete s tim?". Dobila je adekvatan odgovor. Prvi moj tekst je bio malo poduži ali koliki god da je bio nije mogao da izrazi ono što sam tada osećala. Ne zamerite mi. :(
 
Hoću *Mrvice*. Voleću ih, već ih puno volim. Mnogo mi se dopada ova komunikacija između ljudi koji se ne poznaju a razumeju se. Tek sam od pre neki dan u ovoj priči. Tražeći utehu mnogo mi je lakše što sam izbacila iz sebe onu teskobu. To ne razume svako. A ovde vidim svi imate ogromno srce za ta draga stvorenja. Možete misliti kakve su bile reakcije nekih ljudi na to što smo svaki dan kolima odlazili u grad da vozimo mačku kod veterinara?! Jedna osoba je rekla "što se zamlaćujete s tim?". Dobila je adekvatan odgovor. Prvi moj tekst je bio malo poduži ali koliki god da je bio nije mogao da izrazi ono što sam tada osećala. Ne zamerite mi. :(

Niko ti ne zamera, budi sigurna. Samo neko ko i sam voli životinje na taj način da mu ljubimac postane član prodice, može da razume tugu kad ljubimac ode a malo je takvih ljudi. Zato je dobro što smo se okupili na ovom forumu gde se razumemo, delimo i lepe i manje lepe trenutke, savetujemo se i čak pomažemo i oko ljubimaca i drugih tema, nevezano za njih.
 
Zao mi je zbog tvog Micija... SIgurna sam da je gubitak koji osecas neizreciv, bol ogroman, tuga duboka... I oni su ravnopravni clanovi nasih porodica, i ti si se u toj situaciji ponela kao COVEK, svaka cast na tome. Vise nisi mogla da uradis, i neka te ne izjeda osecaj krivice, verovatno je tako moralo biti... Uzivajte sada u novim macama, pruzite im ljubav i one ce to umeti itekako da vam vrate.

I da, dobrodosla nam na forum! Tu smo da se nadjemo jedni drugima- i u radosti i u nesreci. Slobodno nam pisi uvek, napravi album sa slikama svojih ljubimaca, ima dosta tema- videces vec. Mi sto imamo mace najvise pisemo na podfrumu "macke"! Pozdrav!
 
Hvala puno nensika na dobrodošlici! Pisaću naravno a i čim budem u mogućnosti i budem se uveštila, napraviću albume. Ima tu dosta materijala. Inače je Mici bio vrlo sličan ovoj tvojoj maci (koliko sam shvatila radi se o Milici) na slici ispod tvog korisničkog imena. A već sam napravila i sličice nove mace. Inače sam na forumu bila pre dve ipo godine ali pod drugim korisničkim imenom. Ali o tome neki drugi put jer je tema bila jako teška, vezana za tešku bolest kroz koju sam izašla kao pobednik. Zato sam tamo pored korisničkog imena napisala da je život lep. Pozdrav i tebi i mimi's mom i svima.;)
 
Juče se ponašao najnormalnije moguće, nikakvih problema niti promena nije bilo. Jurcao je okolo za komšijskim mačkama, dobio batine od onog većeg mačora, istukao ona dva mlađa od sebe, ogrebao se za klopu po celom komšiluku... Nije imao ni novih krpelja za skidanje. A jutros mi je mimi's dad javio da su ga našli ukočenog na livadici između nas i komšija. Ne razumem kome je mogla toliko da smeta mačka samo zato što je naša?! Nikad neću razumeti taj ruralni mentalitet.

attachment.php


Bili 2008.-2010.
 
Poslednja izmena:
Juče se ponašao najnormalnije moguće, nikakvih problema niti promena nije bilo. Jurcao je okolo za komšijskim mačkama, dobio batine od onog većeg mačora, istukao ona dva mlađa od sebe, ogrebao se za klopu po celom komšiluku... Nije imao ni novih krpelja za skidanje. A jutros mi je mimi's dad javio da su ga našli ukočenog na livadici između nas i komšija. Ne razumem kome je mogla toliko da smeta mačka samo zato što je naša?! Nikad neću razumeti taj ruralni mentalitet.

attachment.php
Bili 2008.-2010.


Mimi, nemam reči :sad2::sad2::sad2:

:zag::zag::zag:
 
Mimi, jako mi je zao ... Divan macak, tuzan kraj, opet zbog "prokletih" ljudi... Tako iznanada, iz cista mira... ne verujem, mozda je to jos potresnije i tragicnije nego da je bolovao i da si se vremenom pripremila za najgore. Drzi se, uz tebe smo kao i uvek.
 

Back
Top