IN MEMORIAM

Valeria draga, meni je tesko citajuci te i gledajuci slike tvog ljubimca.
Nemoj da tugujes, ne valja da se neguje tuga, dogovorile smo se!
Zivot je ko na stradunu...sreces radost, sreces tugu.....

Da, znam Mari, hvala ti :heart: ..
Ali teško mi je da ga pustim od sebe..pa makar i u vidu sećanja :( .
No svesna sam, život ide dalje, nižu se novi momenti... no jedan kutak u mom srcu će uvek zauzimati on (što ne znači da neće biti mesta za sve ostale koje volim :heart: )
 
Za ovu temu odabrala sam ovu pesmu, za sve nase otisle ljubimce!
Inace, Jesenjin ju je posvetio svojoj sestri Shuri 1925.

Ah, a sta je macaka na svetu,
Nikada se nezna njima broj.
Srce sneva o mirisnom cvetu
I odzvanja plave zvezde poj.

Dal na javi, u snu...al sve jace
Uspomene naviru iz tame...
Na lezaju maukalo mace
Gledajuci ravnodusno na me.

Pamtim, tada bejah ja jos dete,
Uz bakine pesmice bezube,
Ko mlad tigric mace cilo leti,
Kad pred njega ispusti se klube.

Sad sve prodje. Ja izgubih baku.
A od macka, saznadoh uz jed,
Sasili su kapu dobru, jaku,
I tu kapu iznosio ded.
 
Ja sam mog Takija izgubila letos. Imao je 5 godina. Najgore je sada ga ima sutra ga nema. Prevrnuo mu se zeludac i nije mu bilo spasa.
Ta ljubav koju sam dobijala od njega je nezamenljiva. Jos uvek placem za njim i mnogo mi je tesko. Bio je "moj muzjak" tako sam ga zvala a on se topio. Moj veliki pas koji me je uvek radosno docekivao na kapiji, moja Brazilska fila, moja bebica. I sada se u mislima mazim sa njim. Nista i niko nece zameniti njega u mom srcu.
Ostala mi je Anita, njegova majka, koju takodje mnogo volim. Ona ima 8 godina i strah me je i da pomislim da se i njoj blizi kraj. Na kraju cu da ostanem bez mojih filica.
Mnogo je tesko.
 
Ja sam mog Takija izgubila letos. Imao je 5 godina. Najgore je sada ga ima sutra ga nema. Prevrnuo mu se zeludac i nije mu bilo spasa.
Ta ljubav koju sam dobijala od njega je nezamenljiva. Jos uvek placem za njim i mnogo mi je tesko. Bio je "moj muzjak" tako sam ga zvala a on se topio. Moj veliki pas koji me je uvek radosno docekivao na kapiji, moja Brazilska fila, moja bebica. I sada se u mislima mazim sa njim. Nista i niko nece zameniti njega u mom srcu.
Ostala mi je Anita, njegova majka, koju takodje mnogo volim. Ona ima 8 godina i strah me je i da pomislim da se i njoj blizi kraj. Na kraju cu da ostanem bez mojih filica.
Mnogo je tesko.

Bas mi je zao :sad2:
Sigurno si jako tuzna :(
I meni su krenule suze na oci dok sam citala :sad2:
 
Branka draga, potpuno te razumem !Ali te molim da na pdf Psi procitas tekst jednog dragog forumasa koji je to preneo sa nekog drugog foruma....na temu kojoj sam ja kumovala +Pas, covekov prijatelj+...a procitaces divnu Molbu jednog psa......I bice ti lakse. Zelim da ti bude lakse i zalim sto si ostala bez Takija!
 
Ja sam mog Takija izgubila letos. Imao je 5 godina. Najgore je sada ga ima sutra ga nema. Prevrnuo mu se zeludac i nije mu bilo spasa.
Ta ljubav koju sam dobijala od njega je nezamenljiva. Jos uvek placem za njim i mnogo mi je tesko. Bio je "moj muzjak" tako sam ga zvala a on se topio. Moj veliki pas koji me je uvek radosno docekivao na kapiji, moja Brazilska fila, moja bebica. I sada se u mislima mazim sa njim. Nista i niko nece zameniti njega u mom srcu.
Ostala mi je Anita, njegova majka, koju takodje mnogo volim. Ona ima 8 godina i strah me je i da pomislim da se i njoj blizi kraj. Na kraju cu da ostanem bez mojih filica.
Mnogo je tesko.

:sad2:

Veoma mi je žao. Potpuno te razumem.
 
Evo, cisto da kazem da je moja baba, i sada pokojni deda (1925 - 2009), imala psa Grofa, pekinezera, kog je krajem 90tih našla u Herceg Novom i uspela da prokrijumčari do Beograda, gde je živeo s nama do 2008., kada ga je moja baba ostavila svom sinu, koji ga je odveo na jednu farmu, da ne živi pas u Larisi, u Grčkoj, u urbanom društvu, a i imali smo previše obaveza. Kasnije su nam javili da je pas u međuvremenu umro, ali nisam siguran kad, verovatno početkom ove godine...

Grof (1990te - 2008/2009)
 
Genijalno! Talenat si za imena... Možeš li meni da smisliš nešto, al da bude povezano sa Martinom Luterom Kingom Jr. - om... Mislim baš je glupo da mu dam to kilometarsko ime, pa možda bolje samo "Martin" ili samo "King."

Zovi ga "Mare" skraćeno... šalim se :).
Nego, da ne bi spamovali ovu temu, pošto je ovo ipak kutak za naše nekadašnje drage ljubimce, možemo razgovor nastaviti na temi "Sve o macama":

http://forum.krstarica.com/threads/188115&page=143

I da...žao mi je zbog Grofa :(
 
imala sam dobermana DONA se zvala.Bila je prava dusica,mica,obozavala sem je.a onda su mi je otrovali jednu noc,nisam mogla da nadjem veterinara ,uginula je u roku od pola sata.Ne znam koji bi joj zlotvor magao nauditi jer je bila prava dobrica, i sta su joj dali kad je tako brzo uginula.inace uginula je na moje oci,bila sam pored nje ,nikad se gore nisam osecala nego tad,gledala me je tuznim okama,trazila pomoc,a ja sam bila bespomocna.i sada mi se place kad se setim tok trenutka.:sad2::sad2:
A onda sam dobila aju ,drzim je u kuci, i vodim racuna vise nego ikada da joj neki kreten nenaudi.I jako sam se vezala za nju.dusa moja mala
 
Ovu temu nekako preskacem, znam sta se pise....rastuzujem se dodatno,
onda opet pogledam...svaka me prica dotakne, razumem i saosecam.
I ja sam ovde pisala o mojoj Lori a bilo bi jos...kolike sam zivotinjice imala i sahranila.
I ne samo svoje...sklonih nekoliko stradalih na ulici, moj suprug i ja...nece niko, obilaze
ih a meni muka.
Bas neki dan, lep pas, vidi se da je, nakon sto je porastao i prestao biti nekome igracka...
stradao na ulici ispred skole. I njega sahranismo..pored reke...
Zato, neka je ovo In memoriam za sve one koji skoncase svoje zivote na ulicama,
nepoznatog porekla i pripadnosti. I bez imena!
 
Ovu temu nekako preskacem, znam sta se pise....rastuzujem se dodatno,
onda opet pogledam...svaka me prica dotakne, razumem i saosecam.
I ja sam ovde pisala o mojoj Lori a bilo bi jos...kolike sam zivotinjice imala i sahranila.
I ne samo svoje...sklonih nekoliko stradalih na ulici, moj suprug i ja...nece niko, obilaze
ih a meni muka.
Bas neki dan, lep pas, vidi se da je, nakon sto je porastao i prestao biti nekome igracka...
stradao na ulici ispred skole. I njega sahranismo..pored reke...
Zato, neka je ovo In memoriam za sve one koji skoncase svoje zivote na ulicama,
nepoznatog porekla i pripadnosti. I bez imena!

Slažem se! I oni zaslužuju svoj pomen...
Konačno su pronašli svoj mir....
Žuti pas koji je udaren ispred moje zgade... kada je moj muž stigao do njega, već je bilo kasno.. A udaren je, jer je trčkarao sa svojim dragim (pitomim) čoporom, no imao je nekako slabije zadnje noge, pa je uvek zaostajao i to ga je koštalo glave... Jer u ulici gde sam živela je zgaziti na gas pitanje ega.. :rida:

Sada gde su, ništa ih ne boli, a nadam se ni u sledećem životu.
Neka ostanu večno u našim mislima te ničije, malo voljene životinje.
 
imala sam dobermana DONA se zvala.Bila je prava dusica,mica,obozavala sem je.a onda su mi je otrovali jednu noc,nisam mogla da nadjem veterinara ,uginula je u roku od pola sata.Ne znam koji bi joj zlotvor magao nauditi jer je bila prava dobrica, i sta su joj dali kad je tako brzo uginula.inace uginula je na moje oci,bila sam pored nje ,nikad se gore nisam osecala nego tad,gledala me je tuznim okama,trazila pomoc,a ja sam bila bespomocna.i sada mi se place kad se setim tok trenutka.:sad2::sad2:
A onda sam dobila aju ,drzim je u kuci, i vodim racuna vise nego ikada da joj neki kreten nenaudi.I jako sam se vezala za nju.dusa moja mala

Jako mi je žao zbog Done :sad2::sad2::sad2::sad2:.
Ipak, sve se to negde odozgore zapisuje, pa i dela tog nečoveka koji ju je otrovao.
Ona je sada otišla u bolje sutra. :heart:
 
Hvala Valerija!
Nadan se da ce zlotvor ispastati zbog svog nedela!nisam neko ko mrzi ali tako nesto uraditi,pa to moze samo neko ko nema dusu!
Sanajla sam moju Donu kada se to desilo kako srecna trci po nekoj poljani.I sutradan su mi doneli Aju,kao da mi ju je ona poslala da mi ublazi tugukoju sam tad osecala!Od tad se nerazdvajam od aje ,volim je vise od svega,postala je ravnopravni clan nase porodice.Malo je bolesna ali bice bolje!I dok ja ove pisem ,ona spava u mom krevetu,moja mala mica!
 
vekana..dok sam citala tvoj post...veruj da nisi bila sam uz tvoju Donu dok ste se rastajale...i ja imam osecaj da sam bila uz vas!
To sto opisujes...prezivela sam ...vise puta!
to sto sad imas aju..to i jeste molba umiruceg psa..ne tuguj..nadji drugog kojeg ces
voleti ..i on tebe!
 
Danas mi je od starosti umro pas. Ženka je, Cejka se zove. Ona nije rasna, ali je jako pametan pas. Uz nju sam odrasla. Ima 15 godina, stara je. Ne mogu vam opisati tugu. Negovana je do poslednjeg izdisaja.

phpqFydM0AM.jpg
 
Draga imagination...ne tuguj ! Ja sve koji izgube svoje drage kucne ljubimce..upucujem
da procitaju Molbu jednog psa...tu na Krstarici !
Ima jos pasa kojima si potrebna bas ti...
 

Back
Top