IN MEMORIAM

Ovu temu sam zaobilazila u sirokom krugu stedeci se tuge.Kako sam sebicna! Stidim se!
Ali cu o Lori, mojoj kuci nadjenoj u skolskom dvoristu, jos je bila stene. Pametna, lepa, umiljata ali skitacica. Svaki dan pratila djake do skole u Niskoj Banji. Deca se vrate, ona koji puta zakasni. Onda mi javljaju> eno ti Lore pred kaficem, burekdzinicom, cevabdzinicom.... A mene sramota, hranila sam je, nije bila gladna.
Ovog raspusta zavrsila je pod tockovima kola nekog ludaka.
Hvala Lori sto mi je ostavila svoju kcerku Lisu. E, ta je u boksu...ta mi nece skitati po Banji, kaficima....
 
:sad2: Kako tužno, Mari...
I mne ova tema uvek podseti na moje gubitke. O nekima se još uvek ne usuđujem da pišem.

Ali tvoja priča me je podsetila na mog Švrleta. U moje tadašnje dvorište ga je doneo čovek sa rečima da nema ko da ga uzme, da su hteli da ga bace... malo, žuto, čupavo, umiljato štene mešanca.. I naravno, ostao je kod mene. Nazvala sam ga Švrća.
Skoro dve godine smo se družili. Čak je kao veoma mali bio bolestan od početne faze štenećaka, tik pre vakcinacije, ali smo ga izvukli bez posledica, reagovali smo odmah .. Bio je baš druželjubiv, voleo je decu.. I onda se jednom provukao kroz ogradu dvorišta, počeo da laje na traktor koji je prolazio. Dok je lajao na prednji točak, zadnji ga je zgazio :sad2: . To se sve na brzinu desilo, maltene na moje oči ...
Umro mi je na rukama. Nisam stigla ni veterinara da pozovem.
To me je sve danima proganjalo, što ga nisam bolje zaštitila. Po hiljaditi put sam sebi obećavala da neću uzimati životinje dok ne budem imala svoju kuću, svoje dvorište i mogućnosti da ga uređujem kako hoću, da ga prilagodim mojim ljubimcima. I naravno, svaki put kad mi donesu neku ubogu životinjicu, to pravilo bih kršila..
Nemam Švrletovu sliku. Tada sam bila u raspoloženju da je "baksuz" slikati životinje, da to nije prirodno... Poput Indijanaca koji veruju da će im fotoaparat uzeti dušu. U takvoj fazi sam bila.
 
Ovu temu sam zaobilazila u sirokom krugu stedeci se tuge.Kako sam sebicna! Stidim se!

I ja sam to radila u početku...
Ali i sada, uvek imam na umu da je smrt sastavni deo života, i da je samo jedna stanica, a ne kraj našeg putovanja. Ipak je ovaj materijalni svet pun jada i tegoba - takva mu je priroda, pa se nemili događaji često ne mogu izbeći.

Švrle mi je nakon njegove smrti dolazio u san i tako mi pomogao da se pomirim sa tim događajem i sa samom sobom, jer me je izjedala griža savesti što ga nisam bolje čuvala.
Zapravo, i dan danas sanjam sve moje nekadašnje životinjice s vremena na vreme...
 
Tek sad sam ugledao ovaj pdf...Zanimljiv je...Ali ja ovde moram da kazem nesto sto mi ni tad,a ni sad uopšte nije zanimljivo...

Sve je počelo 18.decembra 2008.Neka prijateljica i ja smo nešto radili na kompu,kad je ona primetila da sa mojom kornjačom,Stelijem,nešto nije uredu.Nije se ni micao,oči su mu bile zatvorene i tek uveče bi se pomalo pomerio.Bilo je jasno da nešto nije uredu,te sam se sutra odvezao do pet shopa.Išao sam negde van grada tih dana i potpuno sam zaboravio na pet shop.26.sam se vratio kući i video njegov da kažemo akvarijum(posuda gde je voda i gde on ponekad "čuči" i mlatara nogama).Setio sam se,izvadio telefon i našao prodavca.Javio mi je da je dva dana ranije,24.decembra,Stenli preminuo.

Stoga...IN MEMORIAM:Stenli(2003-2008)

Nisam siguran da je rođen 2003.,ali tad sam ga kupio...Jednog letnjeg dana 2003.godine...

Bas mi je zao :sad2: :sad2: :sad2:
 
znam kako ti je...
prije nekoliko dana sam izgubila psa od 2mjeseca....
zvao se Willy njegovo ime cu pamtiti do kraja zivota...
jos cuvam njegovu ogrlicu i peskir...
bio je mjesanac skotskog ovcara i lutalice......:rida::rida::rida::rida::rida:
 


Gandi.. moj plišani mačak...
Poživeo je tek nešto više od godinu dana...
I tih godinu dana je često bilo ispunjeno patnjom - imao je epilepsiju i oštećenu jetru..
Ali, zato su dani sreće sa njim bili neizmerni.. kada je bio u dobrim fazama, igrao se, radovao se životu, družio se sa mnom... moj verni pratlac..
Kad sam bila tužna, tešio me je bolje nego ikoji prijatelj..

A sad te više nema, Gandi..
 
Poslednja izmena:


Gandi.. moj plišani mačak...
Poživeo je tek nešto više od godinu dana...
I tih godinu dana je često bilo ispunjeno patnjom - imao je epilepsiju i oštećenu jetru..
Ali, zato su dani sreće sa njim bili neizmerni.. kada je bio u dobrim fazama, igrao se, radovao se životu, družio se sa mnom... moj verni pratlac..
Kad sam bila tužna, tešio me je bolje nego ikoji prijatelj..

A sad te više nema, Gandi..

:sad2: :sad2: :sad2: :sad2:
Neces mi verovati ali ja placem :rida: :rida:
 
:(
I razmišljam, valjda mu je sada lakše, jer tamo gde je, nema bola, nema lekova, nema epi napada...
Zaslužio je da u sledećoj inkarnaciji ne oboli nikad ni od jedne bolesti, toliko je bio dobar mačak.
 
:(
I razmišljam, valjda mu je sada lakše, jer tamo gde je, nema bola, nema lekova, nema epi napada...
Zaslužio je da u sledećoj inkarnaciji ne oboli nikad ni od jedne bolesti, toliko je bio dobar mačak.

:sad2: :sad2:
Mozes kupiti drugu macu to ce ti ublaziti bol :)
Ali on ce ti uvek ostati u secanjima kao i svima kojima su ljubimci uginuli :(
Nova maca ce uciniti da ne mislis vise toliko na njega i nece biti bola :)
Ja sam npr imala vec 5,6 hrckova u zivotu :)
I svi su na moju zalost uginuli :(
Sad sam dobila novog i ublazio mi je bol igram se sa njim i sve :)
Ali zauvek ce mi ostati u pamcenju i svi ostali :)
Tako da ne treba da tugujes vec da budes srecna sto je njemu sad bolje :)
Nadam se da si bila sa njim kad je uginuo?? :confused:
 
Jesam, sve vreme sam bila sa njim, do zadnjeg časa, nije otišao sam..
Pričala sam mu sve vreme.. dozivala ga njegovim nadimcima..
spremala ga za prelazak...na više načina..
I samo je zaspao na kraju.. otišao.
Inače, imam još dve mace.. ali za svakom tugujem kao da mi je poslednja, jer svaka je dušica za sebe, karakter za sebe. Ne verujem da ću u skorije vreme uzimati još neku macu.
 
Jesam, sve vreme sam bila sa njim, do zadnjeg časa, nije otišao sam..
Pričala sam mu sve vreme.. dozivala ga njegovim nadimcima..
spremala ga za prelazak...na više načina..
I samo je zaspao na kraju.. otišao.
Inače, imam još dve mace.. ali za svakom tugujem kao da mi je poslednja, jer svaka je dušica za sebe, karakter za sebe. Ne verujem da ću u skorije vreme uzimati još neku macu.

Gandi je bio srećan što te je imao.
Zaista mi je žao Valeria. :(
 
Jesam, sve vreme sam bila sa njim, do zadnjeg časa, nije otišao sam..
Pričala sam mu sve vreme.. dozivala ga njegovim nadimcima..
spremala ga za prelazak...na više načina..
I samo je zaspao na kraju.. otišao.
Inače, imam još dve mace.. ali za svakom tugujem kao da mi je poslednja, jer svaka je dušica za sebe, karakter za sebe. Ne verujem da ću u skorije vreme uzimati još neku macu.

Pa u redu je :)
Imas jos dve mace i bol treba tako valjda brze da ti prodje :)
Dobro je sto si bila sa njim zato sto svaki ljubimac zeli da kad ugne neko bude pored njeg a dok mu je tako tesko i sve to :) Do zadnjeg casa ne mozes reci ne mogu ja to da gledam ili nesto tvoj ljubimac zeli da te vidi dok ne ode i zato ga moras ispostovati a ti si tako i uradila svaka cast na tome :)
 
Jao, Valeria, ja tek sad procitala..
Delim tvoju tugu kao i svi mi koje nas je ljubav
prema zivotinjama zblizila.......Svog malog macorcica, jedinog prezivelog iz zadnjeg legla, nazvacu Gandi.
 
Jesam, sve vreme sam bila sa njim, do zadnjeg časa, nije otišao sam..
Pričala sam mu sve vreme.. dozivala ga njegovim nadimcima..
spremala ga za prelazak...na više načina..
I samo je zaspao na kraju.. otišao.
Inače, imam još dve mace.. ali za svakom tugujem kao da mi je poslednja, jer svaka je dušica za sebe, karakter za sebe. Ne verujem da ću u skorije vreme uzimati još neku macu.

Valeria, saosećam sa tobom i rasplakala sam se :(! Neka ti je uteha to što si bila pored njega, što si ga mazila i što je on osećao tvoju ljubav, i da je otišao lepo, kao da je zaspao.:sad2:
 
Gandi je bio prelep, pametan, na neki način možda čak i duhovan...

:(

Upravo to, voleo je da sluša drevnu indijsku muziku, razgovore o misterijama i ezoteriji (onako, namesti se i PAŽLJIVO sluša).... Sve mu se to vidi u pogledu.

Hvala na toplim rečima, a takođe hvala i Magdaleni i Krofnici..
 

Prilozi

  • Pogled.jpg
    Pogled.jpg
    38,7 KB · Pregleda: 19
Poslednja izmena:
Valeria draga, meni je tesko citajuci te i gledajuci slike tvog ljubimca.
Nemoj da tugujes, ne valja da se neguje tuga, dogovorile smo se!
Zivot je ko na stradunu...sreces radost, sreces tugu.....
 

Back
Top