IN MEMORIAM

;-(
foto730.jpg


Duša mila, pa šta bi? :sad2::sad2::sad2:
 
Ove priče su me vratile skoro tri godine u nazad.Tada mi je pred ulazom zgrade u kojoj živim otrvan irski seter.Imao je devet godina,spavao u krevetu,bio prepametan i predobar.:( Posle svega,ostala je prevelika tuga i bol.Njegov pogled i patnju neću nikada zaboraviti.Sada imam tri pudlice i persijsku macu.Naravno sve ih obožavam... ali DINO je bio DINO.:sad2:
 
POSLEDNJI POZDRAV ZA HRVOJA BIDNOG:(:(:(

Hrvoje je macic kojeg sam upoznala na moru...na Hvaru. Jedan mali zuti mrsavi, smrcav i slinav macic...bio je najslabiji u leglu i bolesnjikav, ali tako mio i umiljat. Trudila sam se oko njega, mackala ga antibiotskim mastima po krmeljavim ocima punim slinavog sekreta, kupovala maciju hranu, i nekako, dok smo bili tamo delovalo je kao da se oporavlja. Vratili smo se 30.8. Danas, 15.9. on je kako su nam javili domacini "otisao Bogu na istinu". Malac nije ziveo ni punih 4 meseca. Uzasno sam tuzna :sad2: Narocito jer znam da bi ostao ziv da sam ga mogla negovati. Ne znam da li postoji zivot posle smrti...zelela bih da Hrvoje sada trckara nekim drugim dimenzijama. Ovim sam zelela da ostavim makar nekakav trag o postojanju njegovog majusnog bica na ovoj planeti....

Ovo je Hrvoje na mami - uvek je mucenik trazio neko toplo mesto da legne...ali ga je slabo ko primao :sad2:

4oolg.jpg


A ovo sa bratom...onas sto se krije iza...stalno se izdvajao i bezao od jacih u leglu.



Iako sam negde shvatala da kao najslabije mace ima vrlo male sanse da prezivi u uslovima gde niko ne obraca posebnu paznju na njega, bez veterinarske ili prosto ljudske nege, bas me je pogodilo. Ne mogu da zaustavim suze...umro je strasno mali...zuta grudvica...bem ti zivot...
 
Poslednja izmena od moderatora:
POSLEDNJI POZDRAV ZA HRVOJA BIDNOG:(:(:(

Hrvoje je macic kojeg sam upoznala na moru...na Hvaru. Jedan mali zuti mrsavi, smrcav i slinav macic...bio je najslabiji u leglu i bolesnjikav, ali tako mio i umiljat. Trudila sam se oko njega, mackala ga antibiotskim mastima po krmeljavim ocima punim slinavog sekreta, kupovala maciju hranu, i nekako, dok smo bili tamo delovalo je kao da se oporavlja. Vratili smo se 30.8. Danas, 15.9. on je kako su nam javili domacini "otisao Bogu na istinu". Malac nije ziveo ni punih 4 meseca. Uzasno sam tuzna :sad2: Narocito jer znam da bi ostao ziv da sam ga mogla negovati. Ne znam da li postoji zivot posle smrti...zelela bih da Hrvoje sada trckara nekim drugim dimenzijama. Ovim sam zelela da ostavim makar nekakav trag o postojanju njegovog majusnog bica na ovoj planeti....

Ovo je Hrvoje na mami - uvek je mucenik trazio neko toplo mesto da legne...ali ga je slabo ko primao :sad2:

4oolg.jpg


A ovo sa bratom...onas sto se krije iza...stalno se izdvajao i bezao od jacih u leglu.



Iako sam negde shvatala da kao najslabije mace ima vrlo male sanse da prezivi u uslovima gde niko ne obraca posebnu paznju na njega, bez veterinarske ili prosto ljudske nege, bas me je pogodilo. Ne mogu da zaustavim suze...umro je strasno mali...zuta grudvica...bem ti zivot...

Jaooooo :sad2: :sad2: :sad2:
Jadan malisa :( :(
Bas je bio sladak,prava mala zuta loptica :(
Evo ja pocela da placem koliko mi ga je,a bas je bio meden :sad2: :sad2:
 
Ne okrivljavaj se, ne možeš vratiti prošlost.
Ima još toliko mačića kojima je potrebna tvoja pažnja! Misli na njih i biće ti lakše.

Mele 1 - vozio sam ga do devojke. Istraumirao se od voznje i uginuo posle dva dana :sad2:

Seven - isto od voznje se istraumirao, nije hteo da jede i nestao je, verovatno uginuo :sad2:

Dzljut - njega sam hranio onom hranom koju sam ja koristio. Cak, secam se, a ima i na slici, davao sam mu neku skupocenu chajnu iz Austrije. Ja je nisam mogao jesti :)

Timbe - slomio nogicu. Nisam imao 70eura za operaciju. Zato sam ga drzao kod sebe i jedva spavao ko zna koliko dok se nije oporavio. Kad mu je bilo stvarno lose, dao sam par stotina dinara za injekciju protiv bolova. Davao mu skriveno malo vise da jede, posto mi je bio omiljeni :)
 
Tek sad sam ugledao ovaj pdf...Zanimljiv je...Ali ja ovde moram da kazem nesto sto mi ni tad,a ni sad uopšte nije zanimljivo...

Sve je počelo 18.decembra 2008.Neka prijateljica i ja smo nešto radili na kompu,kad je ona primetila da sa mojom kornjačom,Stelijem,nešto nije uredu.Nije se ni micao,oči su mu bile zatvorene i tek uveče bi se pomalo pomerio.Bilo je jasno da nešto nije uredu,te sam se sutra odvezao do pet shopa.Išao sam negde van grada tih dana i potpuno sam zaboravio na pet shop.26.sam se vratio kući i video njegov da kažemo akvarijum(posuda gde je voda i gde on ponekad "čuči" i mlatara nogama).Setio sam se,izvadio telefon i našao prodavca.Javio mi je da je dva dana ranije,24.decembra,Stenli preminuo.

Stoga...IN MEMORIAM:Stenli(2003-2008)

Nisam siguran da je rođen 2003.,ali tad sam ga kupio...Jednog letnjeg dana 2003.godine...
 

Back
Top