Dobio sam predlog da se otvori tema In memoriam gde bi se postavljale vesti o smrti nekog književnika.
Ali pošto već postoji ova rešio sam da je podignem.
16. marta napustila nas je Grozdana Olujić.
Grozdana Oluijić rođena je 1934. u Erdeviku, gimnaziju je završila u Bečeju, a diplomirala je i magistrirala engleski jezik i književnost na
Filološkom fakultetu u Beogradu. Prvi roman, "Izlet u nebo", objavila je 1958, a usledili su "Glasam za ljubav" (1963), "Ne budi zaspale pse"
(1964), "Divlje seme" (1967), "Glasovi u vetru" i "Preživeti do sutra" (2017). Objavila je i zbirke bajki "Sedefna ruža i druge bajke", "Nebeska
reka i druge bajke", "Kamen koji je leteo", "Snežni cvet", "Jastuk koji je pamtio snove" i roman bajku "Zvezdane lutalice".
Olujićeva je decenijama zastupljena u domaćoj lektiri za osnovce, ali i u lektiri za studente komparativne književnosti na nekoliko američkih
univerziteta. Zbog visokih umetničkih dometa proglašena je počasnim građaninom Osla i nosilac je danskog Viteškog ordena Daneborg.
Bezmalo sve njene kratke priče iz zbirke "Afrička ljubičica" uvrštene su u antologije širom sveta (u Nemačkoj, Izraelu, Rusiji, Indiji, Engleskoj,
Americi, Francuskoj), a priča "Igra" nagrađena je na Konkursu za najbolju svetsku kratku priču u Nemačkoj. Pored svih najvažnijih domaćih
nagrada - tri nagrade Zmajevih dečjih igara, priznanja "Politikinog zabavnika", "Mlado pokolenje", "Zlatni leptir", "Stara maslina", NIN-ova
nagrada, "Bora Stanković" za celokupno delo, Grozdana Olujić dobila je i nagradu Svetske akademije za umetnost i kulturu (World Academy
for Art and Culture, USA). Knjige su joj prevedene na 36 jezika.