Mnogo emocija u glasu, nesavršena tehnika sad u poznim godinama života (rođen 1960ih), sa smanjenim kapacitetom pluća. Još uvek mogu da držim ton i po duže od minut, ali ne ni blizu onako lako kao nekad.
Nema hrapavosti i minimalna je nazalnost. Boja glasa kad snimim pa pustim je objektivno za 9-12% višeg tonaliteta nego što mi zvuči unutar glave. Znači mogu da izvedem od nekog kontraalta do baritona, normalno mi je tenor. Nije se spustila s godinama. Uostalom i Adamova jabučica mi je i dalje relativno visoko u grlu, tamo gde je bila od 16 godina života (kod velike većine se blago spusti posle 35 godina, svakako posle 55).