Pitanje je da li postoji takva stvar kao sto je "pravi smisao zivota"?
Licno mislim da ne, zapravo sam pristalica apsurdizma i slazem se Alebertom Camuom s koji je smatrao je da je ljudsko postojanje obiljezeno sukobom izmedju ljudske teznje za smislom i racionalnoscu, i indiferentnog, haoticnog univerzuma bez inherentnog smisla.
Odnosno smisao zivota je koji mu sami damo, a to moze biti tih i povucen zivot, buran zivot, boemski zivot, avanturisticki zivot, rutina ili raznolikost...
Sto god nekome odgovara, slicno je kad ljudi traze neku svoju pasiju- pa ne znaju gde da traze- u principu oni je vec imaju- pasija im je ono gde najvise vole da provode vreme- recimo interakcija na krstarici,
ne moramo se svi baviti padobranstvom ili skuba ronjenjem ili pevanjem...itd...