"Dve stvari ispunjavaju um sve novim i sve većim divljenjem i strahopoštovanjem, što češće i postojanije razmišljam o njima: zvezdano nebo iznad i moralni zakon iznutra.
Ne moram da ih tražim i nagađam kao da su prekriveni mrakom ili su u transcendentnom području iza mog horizonta; Vidim ih ispred sebe i direktno ih povezujem sa svešću o svom postojanju.
Prvi počinje od mesta koje zauzimam u spoljašnjem čulnom svetu i širi moju vezu u njemu u neograničenoj meri sa svetovima nad svetovima i sistemima sistema, i štaviše u neograničena vremena njihovog periodičnog kretanja, nastanka i kontinuiteta.
Drugi počinje od mog nevidljivog ja, moje ličnosti, i pokazuje me u svetu koji ima istinsku beskonačnost, ali koji se može pratiti samo razumevanjem, i sa kojim uviđam da nisam samo u kontingentu, već u univerzalnoj i neophodnoj vezi, kao što sam i sa vidljivim svetovima.
Predjašnji pogled na nebrojeno mnoštvo svetova takoreći poništava moj značaj kao životinjskog bića, koje nakon što mu je za kratko vreme, ne zna se kako, data vitalna moć, ponovo mora da vrati materiju od koje je nastalo planeti koju naseljava (pukoj mrlji u univerzumu).
Drugi, naprotiv, beskrajno uzdiže moju vrednost inteligencijom moje ličnosti, u kojoj mi moralni zakon otkriva život nezavisan od životinjskog, pa čak i od čitavog čulnog sveta, bar koliko se može zaključiti iz odredišta dodeljenog mom postojanju sa tim zakonom, odredišta koje nije sputano uslovima i granicama ovog života, već seže u beskonačnost."
Imanuel Kant
- Kant je bio zadivljen vidljivim, fizičkim univerzumom s mnoštvom različitih materijalnih oblika, kao i misterijom njihovog nastanka i funkcionisanja. Ali još više ga je fascinirao unutrašnji, nevidljivi život ili svest.
U njoj posebno izdvaja moralni zakon. Znanje dobra i zla je najkompleksnije razumevanje kroz koje se stupa u kontakt sa suštinom bića i dolazi do realizacije da iza svega deluje neuništivi, univerzalni red i smisao.
Ne moram da ih tražim i nagađam kao da su prekriveni mrakom ili su u transcendentnom području iza mog horizonta; Vidim ih ispred sebe i direktno ih povezujem sa svešću o svom postojanju.
Prvi počinje od mesta koje zauzimam u spoljašnjem čulnom svetu i širi moju vezu u njemu u neograničenoj meri sa svetovima nad svetovima i sistemima sistema, i štaviše u neograničena vremena njihovog periodičnog kretanja, nastanka i kontinuiteta.
Drugi počinje od mog nevidljivog ja, moje ličnosti, i pokazuje me u svetu koji ima istinsku beskonačnost, ali koji se može pratiti samo razumevanjem, i sa kojim uviđam da nisam samo u kontingentu, već u univerzalnoj i neophodnoj vezi, kao što sam i sa vidljivim svetovima.
Predjašnji pogled na nebrojeno mnoštvo svetova takoreći poništava moj značaj kao životinjskog bića, koje nakon što mu je za kratko vreme, ne zna se kako, data vitalna moć, ponovo mora da vrati materiju od koje je nastalo planeti koju naseljava (pukoj mrlji u univerzumu).
Drugi, naprotiv, beskrajno uzdiže moju vrednost inteligencijom moje ličnosti, u kojoj mi moralni zakon otkriva život nezavisan od životinjskog, pa čak i od čitavog čulnog sveta, bar koliko se može zaključiti iz odredišta dodeljenog mom postojanju sa tim zakonom, odredišta koje nije sputano uslovima i granicama ovog života, već seže u beskonačnost."
Imanuel Kant
- Kant je bio zadivljen vidljivim, fizičkim univerzumom s mnoštvom različitih materijalnih oblika, kao i misterijom njihovog nastanka i funkcionisanja. Ali još više ga je fascinirao unutrašnji, nevidljivi život ili svest.
U njoj posebno izdvaja moralni zakon. Znanje dobra i zla je najkompleksnije razumevanje kroz koje se stupa u kontakt sa suštinom bića i dolazi do realizacije da iza svega deluje neuništivi, univerzalni red i smisao.