Tokom vise od trecine zivota nemamo svest, pre svega deo koji se provede u spavanju ali i najranije godine. Znaci covek navodno ima dusu koja istovremeno moze potpuno bez svesti? Da li zapravo pretpostavka o bujanju iste nakon smrti proizilazi iz tih prethodnih desavanja koja su ogranicavajuca i suprotna? Da li je zivot magla i san a smrt budjenje, ili budjenja i nema nego ostaje samo magla
Takodje malo toga sto u stanju zivota znamo se moze smatrati pouzdanim, sto hipotezu o svesnosti istog cini dodatno upitnom.