Ima li nade za bolje sutra

:sad2:
.................................................. .................................................. ........................................:heart:
2zyld07.jpg
Mogu pisati ,pisati i pisati ali nema onog osecaja za lepotom .Samo tezina u dusi ,bol u srcu ,oci koje su umorne od suza anemogu da stanu .Lice mi mokro usne slane .....
Slusam pesmu i pozelim isto to NEKA ME NEBUDE VISE KAD TI NISI OVDE KRAJ MENE
 
....neznam , ali imam blagi utisak da svi , bez razlike na pol , kad prevrnu i ostave , veći deo svog života za sobom , otkriju veličinu refrena ove pesme - neznam zašto , ali ne mogu da se otrgnem tom utisku.....možda je to , ustvari , žal za prošlim vremenima - strah od starenja ili je sve to bežanje pred eretom svakog životnog izazova ; tek , svakom se čini da je njegova sudbina najtužnija na ovom svetu :

 
Svjetlanaa;bt294797:
DA , MENI JE MOJA bas tuzna ,ostati bez supruga i sebicno je da samo ja tugujem kao da nevidim i druge kako prolaze kroz teske noci i dane .....Ali ..........
Možda "sebično" i nije prava reč, možda i jeste, ali mi se čini da ti imaš svoju sreću koju možeš da prigrliš, a to su tvoja dečica...u isto vreme si i ti njihova sreća... oni su i deo tvog supruga, pa kroz dečicu, grliš i njega.. i nemoj da plašiš dečicu suzama..oni to ne razumeju, kao što ne razumeju ni tvoju tugu dok imaš njih....Moj predlog ti je da biraš muziku, možda vesele, dečije pesme treba da se ore tvojom kućom. U svakom slučaju te grlim velikim, toplim, prijateljskim zagrljajem... Cmokić za tebe i dečicu :zag:
 
....teško je analizirati i objasniti tugu racionalnim jezikom.....mislim da naš pojmovnik nema adekvatne reči sa kojima bi opisao to duhovno stanje kod čoveka , koje u dužem vremenskom periodu tako strašno utiče i na telo , bližu okolinu - rekao bih da sve kopni neobjašnjivo.....zato protiv tuge treba koristiti sva sredstva a u svakom trenutku biti okružen pesmom - i kako Soradze reče , dečijom pesmom.....deca naprosto čoveka vuku u smeh , radost , bezbrižnost u život......konačno , mi smo rođeni da živimo - zato i nismo dugovečni , predpostavljam.....
...ma ima nade za život......pre neki dan čitam da su ovakvi sunčani dani potstrekači zdravlja , radosti - samom života ; te da treba bivati po ceo dan izložen sunčanoj svetlosti !.....pa kad malo bolje razmislim , sve se svodi na moju odluku i moj izbor - pa tako biva i sa raspoloženjem......!
....kažu da će oktobar biti poprilično sunčan mesec - oće reći : životan !

Pozdrav - i pozivam sve na sunce , baš je lep i sunčan dan !
 
Soradzei 123loncar ,hvala , potpuno ste upravu
Samo da nema te duge crne noci ,ali znam zivot ide dalje .......teze , ali
...mozda se pitam sad zasto sam to napisal,mislim na ovaj Blog ? .........verovatno da izbacim tugu bar na papir ........
hvala u svakom slucaju na pozitivnim mislima i suncane ,zivotne dane:zag:
 
...sve treba da ugleda svetlost dana , naročito tuga i njena bol.....nju treba svakodnevno iznositi na svetlost dana....a kad postane svakodnevna stvar , lagano postaje podstreh za život i životne radosti.....ako tako ne bude , ona čoveka vuče u ponor i nestajanje....isključuje ga iz života.....
.....mislim da je lako o tome govoriti , no ipak treba uočiti da racionalan život teži lakoći , a ona radosti i dobrom raspoloženju - a sve je to životba svetlost ......verovatno otud i volimo sunčane dane !
 

Back
Top