Prije par dana, dok sam pretraživala nešto po internetu, slučajno naiđoh
na članak o čuvenoj Da Vinčijevoj Mona Lizi, koji govori o pravom
razlogu zbog kojeg ona nema obrve i trepavice. Zapravo, u tom trenutku
uhvatih sebe kako nikad ranije nisam ni primijetila da joj one nedostaju,
a nije da nisam često puta viđala njenu sliku, pogotovo jer se njen lik u
savremenoj kulturi često koristi za postizanje humorističnog efekta na način
da se njeni izrazi lica, raspoloženja mijenjaju uz pomoć fotošopa.. Uglavnom,
prvo što sam uradila bilo je da pronađem sliku Mona Lize i uvjerim se
svojim očima. I zaista, obrva nema. Nema ni trepavica, ali mi nije ni čudno
da nisam primijetila njihovo odsustvo jer bi, ionako, i da ih je bilo, bile teže
uočljive na slici.
Ovo otkriće o Mona Lizi navelo me je da razmišljam o tome koliko često
gledamo, a da zapravo ne vidimo. Naš um, vođen očekivanjima, često
propušta suptilnosti koje su ispred nas. Očekujući da Mona Liza, kao i
svako drugo ljudsko biće, ima obrve, nisam ni primijetila da ih nema. I
nisam jedina u tome. Pitala sam nekoliko ljudi oko sebe, par prijatelja, od
kojih je nekolicina rekla da Mona Liza ima obrve.
Slične primjere možemo naći i u svakodnevnom životu. Recimo, u
razgovorima s ljudima koje poznajemo, ponekad ne primjećujemo suptilne
promjene u njihovom ponašanju ili tonu glasa. Na primjer, možda prijatelj
ili kolega djeluje iscrpljeno ili zabrinuto, ali zato što smo navikli na njihovu
energičnost ili optimizam, ne uočavamo da se nešto promijenilo. Tek kasnije,
kad se direktno suočimo s njihovim problemima, shvatamo da su znakovi
bili tu sve vrijeme, samo ih nismo vidjeli.
Poenta je da se čini da naš mozak ponekad voli da funkcioniše na osnovu
očekivanja, prepoznajući stvari onakve kakve očekujemo da bi trebale biti,
a ne uvijek onakve kakve zaista jesu. Ponekad to znači da previdimo važne
detalje ili suptilne promjene jer ih ne očekujemo.
I na kraju, za one koje možda zanima, a ne znaju zbog čega Mona Liza
nema obrve, evo i pojašnjena.
U renesansnoj Firenci, vrhunac mode za žene predstavljalo je brijanje obrva i
čupanje trepavica. Smatralo se da je to razlog zbog kojeg je Mona Liza
naslikana bez obrva i trepavica. Međutim, francuski inženjer Paskal Kot tvrdi
da su se na najčuvenijoj slici na svijetu prvobitno nalazile obrve i trepavice, što
je i dokazao detaljnim skeniranjem slike, ulažući više od 3.000 sati u detaljno
ispitivanje. On kaže da se na njegovim snimcima od 240 megapiksela vide
tragovi „Mona Lizine“ lijeve obrve, izbrisane prilikom davnih restauracija.
p.s. Kad je već riječ o obrvama, nešto se mislim, vezano za ovaj posljednji krik
mode prema kojem neke žene odstranjuju obrve, pa ih onda daju istetovirati
ili ih lično same crtaju, pitam se hoće li napraviti korak dalje i prema uzoru
na renesansni period početi čupati i trepavice? Sve za modu.
na članak o čuvenoj Da Vinčijevoj Mona Lizi, koji govori o pravom
razlogu zbog kojeg ona nema obrve i trepavice. Zapravo, u tom trenutku
uhvatih sebe kako nikad ranije nisam ni primijetila da joj one nedostaju,
a nije da nisam često puta viđala njenu sliku, pogotovo jer se njen lik u
savremenoj kulturi često koristi za postizanje humorističnog efekta na način
da se njeni izrazi lica, raspoloženja mijenjaju uz pomoć fotošopa.. Uglavnom,
prvo što sam uradila bilo je da pronađem sliku Mona Lize i uvjerim se
svojim očima. I zaista, obrva nema. Nema ni trepavica, ali mi nije ni čudno
da nisam primijetila njihovo odsustvo jer bi, ionako, i da ih je bilo, bile teže
uočljive na slici.
Ovo otkriće o Mona Lizi navelo me je da razmišljam o tome koliko često
gledamo, a da zapravo ne vidimo. Naš um, vođen očekivanjima, često
propušta suptilnosti koje su ispred nas. Očekujući da Mona Liza, kao i
svako drugo ljudsko biće, ima obrve, nisam ni primijetila da ih nema. I
nisam jedina u tome. Pitala sam nekoliko ljudi oko sebe, par prijatelja, od
kojih je nekolicina rekla da Mona Liza ima obrve.
Slične primjere možemo naći i u svakodnevnom životu. Recimo, u
razgovorima s ljudima koje poznajemo, ponekad ne primjećujemo suptilne
promjene u njihovom ponašanju ili tonu glasa. Na primjer, možda prijatelj
ili kolega djeluje iscrpljeno ili zabrinuto, ali zato što smo navikli na njihovu
energičnost ili optimizam, ne uočavamo da se nešto promijenilo. Tek kasnije,
kad se direktno suočimo s njihovim problemima, shvatamo da su znakovi
bili tu sve vrijeme, samo ih nismo vidjeli.
Poenta je da se čini da naš mozak ponekad voli da funkcioniše na osnovu
očekivanja, prepoznajući stvari onakve kakve očekujemo da bi trebale biti,
a ne uvijek onakve kakve zaista jesu. Ponekad to znači da previdimo važne
detalje ili suptilne promjene jer ih ne očekujemo.
I na kraju, za one koje možda zanima, a ne znaju zbog čega Mona Liza
nema obrve, evo i pojašnjena.
U renesansnoj Firenci, vrhunac mode za žene predstavljalo je brijanje obrva i
čupanje trepavica. Smatralo se da je to razlog zbog kojeg je Mona Liza
naslikana bez obrva i trepavica. Međutim, francuski inženjer Paskal Kot tvrdi
da su se na najčuvenijoj slici na svijetu prvobitno nalazile obrve i trepavice, što
je i dokazao detaljnim skeniranjem slike, ulažući više od 3.000 sati u detaljno
ispitivanje. On kaže da se na njegovim snimcima od 240 megapiksela vide
tragovi „Mona Lizine“ lijeve obrve, izbrisane prilikom davnih restauracija.
p.s. Kad je već riječ o obrvama, nešto se mislim, vezano za ovaj posljednji krik
mode prema kojem neke žene odstranjuju obrve, pa ih onda daju istetovirati
ili ih lično same crtaju, pitam se hoće li napraviti korak dalje i prema uzoru
na renesansni period početi čupati i trepavice? Sve za modu.
Poslednja izmena: