iluzija svijesti

tili čas

Aktivan član
Poruka
1.704
Svijest je iluzija. Posljedica medjudjelovanja elektricnih signala izmedju neurona i kemijskih reakcija hormona. A svi su stvoreni od istih atoma kao ostatak materije.
Ljudi kao i sva ziva bica su samo slucajna nakupina materije koja reagira na vanjske podrazaje i trenutno stanje materije u mozgu s iluzijom slobodne volje.
Vrijeme ne postoji i sve se dogadja u istom trenutku. Daj mi racunalo koje zna poziciju svake najsitnije cestice i predvidjet cu ti "buducnost" s 100% sigurnosti.
Svaki "izbor" ili "misao" koju imas, ne moze biti drugacija od te koja si donio, jer su nje dovele dotadasnji "izbori" ili "misli". Slobodna volja je iluzija. Sve se odigrava po scenariju.
 
Svijest je iluzija. Posljedica medjudjelovanja elektricnih signala izmedju neurona i kemijskih reakcija hormona. A svi su stvoreni od istih atoma kao ostatak materije.
Ljudi kao i sva ziva bica su samo slucajna nakupina materije koja reagira na vanjske podrazaje i trenutno stanje materije u mozgu s iluzijom slobodne volje.
Vrijeme ne postoji i sve se dogadja u istom trenutku. Daj mi racunalo koje zna poziciju svake najsitnije cestice i predvidjet cu ti "buducnost" s 100% sigurnosti.
Svaki "izbor" ili "misao" koju imas, ne moze biti drugacija od te koja si donio, jer su nje dovele dotadasnji "izbori" ili "misli". Slobodna volja je iluzija. Sve se odigrava po scenariju.
Ma sta naprica Ti..? Svest nije iluzija. Prvo pricamo li o svesnosti o necemu, o nivou svesti, o ulozi u covekovom bicu-podsvest, svest i nadsvest...Ne moze biti iluzija jer realno postoji. I nije vezano za kakve crne hormone itd/ kad svest ne zahteva materijalno/fizicko telo uopste O uzrocno-posledicnoj vezi izmedju misli/reci/dela i jos da pricamo, to je OK ali sve ovo ostalo...Covekova svest zavisi od PERCEPCIJE-koliko mozes da zamislis izvan nekih granica(kljucna razlika izmedju nas i zivotinja i upravo ono sto nas cini posebnim). Ne, ne desava se po scenariju nego svi smo ":programiranii"-tojest mnogo toga nam je upisano u genetski kod ali postoji nacin da se ootrgne od toga. A o omnom "vreme ne postoji"....no comment. Da je vreme relativan pojam i da takodje zavisi od percepcije, da se moze meriti i racunati na vise nacina sve je to OK-ali da ne postoji....To je , izvini molim te, budalastina. Ali bukvalno.
 
Svijest je iluzija. Posljedica medjudjelovanja elektricnih signala izmedju neurona i kemijskih reakcija hormona. A svi su stvoreni od istih atoma kao ostatak materije.
Ljudi kao i sva ziva bica su samo slucajna nakupina materije koja reagira na vanjske podrazaje i trenutno stanje materije u mozgu s iluzijom slobodne volje.
Vrijeme ne postoji i sve se dogadja u istom trenutku. Daj mi racunalo koje zna poziciju svake najsitnije cestice i predvidjet cu ti "buducnost" s 100% sigurnosti.
Svaki "izbor" ili "misao" koju imas, ne moze biti drugacija od te koja si donio, jer su nje dovele dotadasnji "izbori" ili "misli". Slobodna volja je iluzija. Sve se odigrava po scenariju.
Ja sam skoro došao do toga. Slučajno. Da objasnim ne umem, ne umem ni da ponovim šta mi je "sinulo odjednom", ako uspem da sastavim logičan post, napisaću.
Samo sam hteo da ti kažem da niti si lud niti si sam u toj teoriji.
I to je relativno, znam.
 
Ma sta naprica Ti..? Svest nije iluzija. Prvo pricamo li o svesnosti o necemu, o nivou svesti, o ulozi u covekovom bicu-podsvest, svest i nadsvest...Ne moze biti iluzija jer realno postoji. I nije vezano za kakve crne hormone itd/ kad svest ne zahteva materijalno/fizicko telo uopste O uzrocno-posledicnoj vezi izmedju misli/reci/dela i jos da pricamo, to je OK ali sve ovo ostalo...Covekova svest zavisi od PERCEPCIJE-koliko mozes da zamislis izvan nekih granica(kljucna razlika izmedju nas i zivotinja i upravo ono sto nas cini posebnim). Ne, ne desava se po scenariju nego svi smo ":programiranii"-tojest mnogo toga nam je upisano u genetski kod ali postoji nacin da se ootrgne od toga. A o omnom "vreme ne postoji"....no comment. Da je vreme relativan pojam i da takodje zavisi od percepcije, da se moze meriti i racunati na vise nacina sve je to OK-ali da ne postoji....To je , izvini molim te, budalastina. Ali bukvalno.
Ako se može računati na više načina, onda može i da stane.

Genetska programiranost je mnogo duboka tema i ne znam da li uopšte možemo da idemo protiv sebe, jedino ako svesno idemo protiv sebe samo iz razloga da bi dokazali da slobodna volja postoji, što nas dovodi do paradoksa da smo "programirani da se otrgnemo od stanja programiranosti".
 
Ja sam skoro došao do toga. Slučajno. Da objasnim ne umem, ne umem ni da ponovim šta mi je "sinulo odjednom", ako uspem da sastavim logičan post, napisaću.
Samo sam hteo da ti kažem da niti si lud niti si sam u toj teoriji.
I to je relativno, znam.
Ствар је заправо врло једноставна али проблем је једна невероватна општеприхваћена заблуда, због које ће нам се се будуће генерације, ако буду паметније, смејати.
Ради се о томе да је трајање основа нашег бића и основа света уопште. Међутим, оно што се у физици тако зове, као и оно што се уобичајено зове "време" није време већ простор, линија која је подељена на подеоке поређане један до другог а што нема ни "в" од времена. Једноставно интелект не може представити себи време а да га не претвори у простор подељен на делове а што је суштински различито од времена. Право време трајање је дакле нешто сасвим друго, потпуно различито од простора.
Има ли уосталом ишта простије и логичније од тога? Време је по дефиницији сукцесија или след једног за другим, док је је простор по дефеницији нешто где је све јукстапозиционирано, поређано једно до другог. Како онда можемо сукцесију представити једном јукстапозицијом? Никако, а управо је то оно што сви раде када мисле о времену потпуно несвесни да баратају једном линијом у простору а не временом.
Бергсон је до оваквих мисли дошао изненада предавајући студентима Зенонов парадокс. Цела његова филозофија после тога, била је објашњење тог окрића а које се може свести у једну реченицу: Време није исто што и линија у простору подељена на три дела, прошлост , садашњост и будућност. Само се линија може делити, не и право време трајање које налазимо једино у себи и које је интуиција. Интуиција трајања.
Међутим, Бергсон није рачунао да ствари неће ићи тако просто са објављивањем свету овог знања. Да многи људи једноставно не могу то појмити, нити наћи у себи то право трајање које је заправо њихова и основа свега. Тако да је Бергсон у једном интервјуу рекао ово:
Bile su potrebne godine da bih shvatio, a potom da bih prihvatio, da svi nemaju istu sposobnost kao ja da žive i da uranjaju u čisto trajanje. Kada mi se ta ideja trajanja javila prvi put, bio sam ubeđen da je dovoljno da je izložim pa da se uklone sve nejasnoće, i verovao sam da u tom pogledu nije potrebno ništa više do da se čovek obavesti. Kasnije sam uvideo da stvari stoje sasvim drukčije.

Bergson

Зато ћу покушати, кроз дијалог, приближити шта је интуиција трајања :

Како дакле приближити себи шта је право време трајање?

Мелодија је један од начина. Мелодија је оно најближе што нас тој основи свега може приближити и дати нам бар наговештај шта је право време а које није поређаност ствари једних до других у простору.

Када слушамо музичко дело у садашњости имамо посла само са једним јединим тоном. Прошли тонови нигде не постоје у том садашњем тренутку.. они су у сећању?

Па шта је онда та мелодија? ..... Тај један тон у садашњости није мелодија?

Тачно. Није. Потребни су и ови прошли тонови којих се сећамо да бисмо имали мелодију.

Али како ми то призивамо свести те прошле тонове?

Не призивамо их у садашњост овом једном тону тако што их ређамо до њега један до другог, јер бисмо тако добили акорд, какофонију звукова свих тонова који звуче одједанпут заједно.То није мелодија коју тражимо. Не Него је мелодија скуп свих тих тонова али на свјеврстан начин прожимања.
Иако је мелодија састављена из тонова она није њихов скуп. Тонови су у њој на начин прожимања а не поређаности једно до другог.

Ако смо ово схватили, то можемо сада проширити на нешто много више од неке музичке мелодије. Јер целокупна прошлост, садашњост и будућност постоје у свести на тај начин прожимања слично мелодији; а где су све слике појавног света које зовемо "реалност"заправо изникле из те "мелодије свега" иако нису претходно биле садржане као такве у њој.
 
Ako se može računati na više načina, onda može i da stane.

Genetska programiranost je mnogo duboka tema i ne znam da li uopšte možemo da idemo protiv sebe, jedino ako svesno idemo protiv sebe samo iz razloga da bi dokazali da slobodna volja postoji, što nas dovodi do paradoksa da smo "programirani da se otrgnemo od stanja programiranosti".
Možeš li objasniti kako si stavio u isti kontekst svest i slobodnu volju.
 
Ствар је заправо врло једноставна али проблем је једна невероватна општеприхваћена заблуда, због које ће нам се се будуће генерације, ако буду паметније, смејати.
Ради се о томе да је трајање основа нашег бића и основа света уопште. Међутим, оно што се у физици тако зове, као и оно што се уобичајено зове "време" није време већ простор, линија која је подељена на подеоке поређане један до другог а што нема ни "в" од времена. Једноставно интелект не може представити себи време а да га не претвори у простор подељен на делове а што је суштински различито од времена. Право време трајање је дакле нешто сасвим друго, потпуно различито од простора.
Има ли уосталом ишта простије и логичније од тога? Време је по дефиницији сукцесија или след једног за другим, док је је простор по дефеницији нешто где је све јукстапозиционирано, поређано једно до другог. Како онда можемо сукцесију представити једном јукстапозицијом? Никако, а управо је то оно што сви раде када мисле о времену потпуно несвесни да баратају једном линијом у простору а не временом.
Бергсон је до оваквих мисли дошао изненада предавајући студентима Зенонов парадокс. Цела његова филозофија после тога, била је објашњење тог окрића а које се може свести у једну реченицу: Време није исто што и линија у простору подељена на три дела, прошлост , садашњост и будућност. Само се линија може делити, не и право време трајање које налазимо једино у себи и које је интуиција. Интуиција трајања.
Међутим, Бергсон није рачунао да ствари неће ићи тако просто са објављивањем свету овог знања. Да многи људи једноставно не могу то појмити, нити наћи у себи то право трајање које је заправо њихова и основа свега. Тако да је Бергсон у једном интервјуу рекао ово:


Зато ћу покушати, кроз дијалог, приближити шта је интуиција трајања :

Како дакле приближити себи шта је право време трајање?

Мелодија је један од начина. Мелодија је оно најближе што нас тој основи свега може приближити и дати нам бар наговештај шта је право време а које није поређаност ствари једних до других у простору.

Када слушамо музичко дело у садашњости имамо посла само са једним јединим тоном. Прошли тонови нигде не постоје у том садашњем тренутку.. они су у сећању?

Па шта је онда та мелодија? ..... Тај један тон у садашњости није мелодија?

Тачно. Није. Потребни су и ови прошли тонови којих се сећамо да бисмо имали мелодију.

Али како ми то призивамо свести те прошле тонове?

Не призивамо их у садашњост овом једном тону тако што их ређамо до њега један до другог, јер бисмо тако добили акорд, какофонију звукова свих тонова који звуче одједанпут заједно.То није мелодија коју тражимо. Не Него је мелодија скуп свих тих тонова али на свјеврстан начин прожимања.
Иако је мелодија састављена из тонова она није њихов скуп. Тонови су у њој на начин прожимања а не поређаности једно до другог.

Ако смо ово схватили, то можемо сада проширити на нешто много више од неке музичке мелодије. Јер целокупна прошлост, садашњост и будућност постоје у свести на тај начин прожимања слично мелодији; а где су све слике појавног света које зовемо "реалност"заправо изникле из те "мелодије свега" иако нису претходно биле садржане као такве у њој.
šta znači ''prožimanje'', šta je to?
 
šta znači ''prožimanje'', šta je to?
То је опис, метафора, која нам може некако приближити ту врсту егзистенције коју налазимо у себи интуицијом. Ради се о мноштву али не овом просторном на које смо навикли већ ткз. "квалитативном мноштву". То је као неко извориште, некаква "небула" из које сваки облик који креирамо у својој представи произилази, али се тамо не садржи као такав, већ само виртуелно, само у потенцији.
Већ сам споменуо мелодију као нешто што нам може бар донекле приближити разумевању нешто што је доступно само интуицији.

Погледај овај блог у коме сам то покушао боље да објасним: Имаш ту и неке Бергсонове цитате:
https://forum.krstarica.com/threads/kvalitativna-mnozina.845858/
 
Da li je nekome palo na pamet stanje kada čovek živi negde u limbu, luta kroz prošlost i sadašnjost i u jednom trenutku je starac od 88 godina, posle zemaljskih 5 minuta pita "Mama? Gde je mama? Gde mi je lopta?"
To kad vidiš shvatiš da za ovog čoveka vreme ne znači ništa, on ne živi više linearno.

(Jer je sve što doživljavamo subjektivno. On je van vremena, u najboljem slučaju rečeno da su takozvana prošlost i sadašnjost isprepletane. "Zaledi" sliku na TV. Za likove u seriji, vreme ne postoji. Možda smo mi samo "likovi u seriji" i ništa više. Figurativno. A samo mislimo da smo "inteligentna bića".)
 
Ja bih se ovde nadovezao, bolje nego da propadne potencijalno dobra tema.
Desi se nekad da prvi post ne bude savršen, i onda ljudi tumače na hiljadu načina i tema ode na desetu stranu.

Ja ne otvaram teme sem baš kad moram upravo iz tih razloga, budem potpuno krivo shvaćen.

E duži mi uvod od onoga što sam hteo. Ovako, šta vi mislite?


Ja sam se pitao da li vreme postoji u kosmosu ako planeta nije deo zvezdanog sistema, npr kada bi Zemlja "ispala" iz elipse/putanje kojim kruži oko Sunca i faktički "stvara vreme" od jedne godine, kad bi se nekako "otkačila" onda bi u kosmosu takoreći plutala, i onda ne bi postojalo vreme jer ne bi bilo kretanja.
Eto u stvari tek sad dođoh do onoga šta sam ustvari mislio.
 
То је опис, метафора, која нам може некако приближити ту врсту егзистенције коју налазимо у себи интуицијом. Ради се о мноштву али не овом просторном на које смо навикли већ ткз. "квалитативном мноштву". То је као неко извориште, некаква "небула" из које сваки облик који креирамо у својој представи произилази, али се тамо не садржи као такав, већ само виртуелно, само у потенцији.
Већ сам споменуо мелодију као нешто што нам може бар донекле приближити разумевању нешто што је доступно само интуицији.

Погледај овај блог у коме сам то покушао боље да објасним: Имаш ту и неке Бергсонове цитате:
https://forum.krstarica.com/threads/kvalitativna-mnozina.845858/
ne razumem i dalje,nije baš najbolji opis i metafora
 
ne razumem i dalje,nije baš najbolji opis i metafora

Да се ради о разумевању онда би било довољно написати неку брошуру за премисама којима следи закључак, и онда би свако са мрвицом интелигенције исто могао разумети, али није тако. Ради се о интуицији, о непосредном искуству, зато су потребне метафоре уместо позивања на разум.
Метафора служи да те доведе у став у коме ћеш постати свестан нечега што је доступно само непосредном искуству.

Ово Бергсоново објашњење је можда најближи могућ опис тога.
Život je psihološkog reda, a u suštini psihičkog je da sadrži nejasnu množinu članova koji se prožimaju. Bez svake sumnje, u prostoru, i jedino u prostoru, moguća je razgovetna mnogostrukost, gde bi svaka tačka bila apsolutno spoljna prema svakoj tačci. Isto tako, čisto i prazno jedinstvo susreće se samo u prostoru: to je jedinstvo matematičke tačke. Apstraktno jedinstvo i apstraktna množina jesu, kako se hoće, odredbe prostora ili kategorije razuma, jer prostornost i intelektualnost su precrtane jedna s druge. Ali, ono što je psihološke prirode ne bi se moglo tačno primeniti na prostor, niti potpuno ući u okvire razuma. Moje ja, u jednom datom momentu, je li jedno ili mnogostruko? Ako ga oglasim za jedno, odmah se diže unutarnji glas i protestuje, glas osećaja, osećanja, predstava na koje se moje ja deli. Ali, ako ga odlučno oglasim za mnogostruko, moja svest se isto tako jako buni, ona tvrdi da su moji osećaji, moja osećanja, moje misli samo apstrakcije koje ja izvodim na samom sebi i da svako moje stanje sadrži sva ostala. Ja sam, dakle, - treba usvojiti jezik razuma, jer razum jedini ima jezik - mnogostruko jedinstvo i jednostavna mnogostrukost; ali, jedinstvo i mnogostrukost su samo pogledi moga razuma na moju ličnost, razuma koji je uperio svoje kategorije na mene. Ali, ja ne ulazim ni u jednu ni u drugu, ni u obe u isti mah, mada obe udružene mogu dati jednu približnu imitaciju ovog uzajamnog prožimanja i ove neprekidnosti koju ja nalazim u osnovi sebe. Takav je unutarnji život, takav je takođe život uopšte.

Бергсон

Дакле, "mnogostruko jedinstvo i jednostavna mnogostrukost; ali, jedinstvo i mnogostrukost su samo pogledi moga razuma na moju ličnost, razuma koji je uperio svoje kategorije na mene. Ali, ja ne ulazim ni u jednu ni u drugu, ni u obe u isti mah, mada obe udružene mogu dati jednu približnu imitaciju ovog uzajamnog prožimanja i ove neprekidnosti koju ja nalazim u osnovi sebe."

За разум овако нешто је противуречност али не и за интуицију.

И не ради се ту о некаквом позивању на мистично искуство јер како опет каже Бергсон:

Kao odgovor onima koji uzimaju "realno trajanje" kao nešto nejasno i misteriozno, reći ću da se radi o najasnijoj stvari na svetu: realno trajanje je upravo ono što smo oduvek zvali vreme, ali nedeljivo vreme.
To da vreme pretpostavlja sukcesiju ne poričem. Ali sukcesija prezentovana našoj svesti kao pre i posle poređano jedno do drugog, to je ono što ne prihvatam."
Бергсон

Када год кажеш "време" а пре него што исто претвориш у линију издељну на подеоке, ти си у интуцији квалитативног мноштва.
Када год кажеш "ја" а пре него што исто претвориш у слику тела окружену сликама, ти си у интуицији.
Када год кажеш "кретање" а пре него што поређаш слике једне до друге ти си у интуицији.
Та егзистенција је основа свега. Уроњени смо у њу као рибе у воду па је зато нисмо ни свесни.
 
besmislice
i intuicija treba da se razume,sve je stvar razumevanja u suštini
ovo ostalo kapiram i manje više jeste tako,eckhart tolle to zove presence i to mi je mnogo bolji i precizniji naziv od intuicije,vremena,kretanja itd
 
Svijest je iluzija. Posljedica medjudjelovanja elektricnih signala izmedju neurona i kemijskih reakcija hormona. A svi su stvoreni od istih atoma kao ostatak materije.
Ljudi kao i sva ziva bica su samo slucajna nakupina materije koja reagira na vanjske podrazaje i trenutno stanje materije u mozgu s iluzijom slobodne volje.
Vrijeme ne postoji i sve se dogadja u istom trenutku. Daj mi racunalo koje zna poziciju svake najsitnije cestice i predvidjet cu ti "buducnost" s 100% sigurnosti.
Svaki "izbor" ili "misao" koju imas, ne moze biti drugacija od te koja si donio, jer su nje dovele dotadasnji "izbori" ili "misli". Slobodna volja je iluzija. Sve se odigrava po scenariju.
Ne..po scenariju:)))
 
Svijest je iluzija. Posljedica medjudjelovanja elektricnih signala izmedju neurona i kemijskih reakcija hormona. A svi su stvoreni od istih atoma kao ostatak materije.
Ljudi kao i sva ziva bica su samo slucajna nakupina materije koja reagira na vanjske podrazaje i trenutno stanje materije u mozgu s iluzijom slobodne volje.
Vrijeme ne postoji i sve se dogadja u istom trenutku. Daj mi racunalo koje zna poziciju svake najsitnije cestice i predvidjet cu ti "buducnost" s 100% sigurnosti.
Svaki "izbor" ili "misao" koju imas, ne moze biti drugacija od te koja si donio, jer su nje dovele dotadasnji "izbori" ili "misli". Slobodna volja je iluzija. Sve se odigrava po scenariju.
Koji su tvoji dokazi za to? Ovo je cista vera bez ikakvog dokaza.
 
da jer objektivno lupaš i bezveze pričaš nešto samo da bi pričo,nepovezano i besmisleno

imam iq 87 za tvoju informaciju ;)
Znas zasto materijalisti tvrde da je svest iluzija? Zbog toga sto se ne moze detektovati na instrumentima?
Kako materijalisti negiraju bilo sta sto nije materijalno zakljucuju da svest mora biti iluzija. Medjutim svako od nas
za sebe je svestan i moze analizirati svoju svest. No materijalisti ne objasnjavaju niti dokazuju samo veruju.
 
Svaka velika prica provlaci onoliko gresaka ili pogresnih pretpostavki koliko je sama dugacka. Bergsonove price vuku gomilu gresaka koje stvara odnos svesti i izraza. Cak i metafore su skucene za objasnjenje pojmova izvan svesti ili ajd neka bude u intuiciji.
Postavka da je sve u svesti iluzija jer je generisu fizicke pojave je samo laicko tumacenje raznih komplikovanih objasnjenja. Zato i jeste svesno prihvatanje sveta iluzija, jer svaka svest stvara svoje tumacenje objasnjenja, da ne pominjem prevode i zapise.
 

Back
Top