kako uopste mozes da volis osobu koja te ucenjuje i trazi od tebe da odaberes
u stvari pitanje glasi da li si sigurna da tebe ta osoba toliko voli kad trazi od tebe da se nekog odreknes
uslovljavanje ucenjivanje....nije nesto sto cini ljubav i vezu stabilnom i dobrom....
ako sad pristanes na ucenu....mislis li da si se time obezbedila da toga vise nikad nece biti
sutra ce mu pasti na pamet da se odreknes neceg drugog...sto posle nikada vise neces moci da nadoknadis..sebe na primer
Tja....

Pa prvo ga je zavolela i sve bilo lepo, pa onda ovo...
Nije lako odreći se nekoga, pogotovo dok je ljubav sveža i još nepokolebana lošim potezima, ako je ovo prva senka...
Ali, ja sam oduvek bila oprezna kad treba da odlučim nešto što se kasnije ne može popraviti - tu je uvek dobro razmisliti - jer, ako se kasnije ljubav nastavi "sa greškom", pokajaće se što je raskinula sa drugaricom...
Mnogo zavisi i od toga kakva je istorija tog prijateljstava, da li su prošle mnogo toga zajedno, ima stvari koje se ne odbacuju zbog jedne sitnice, a ako je prijateljstvo takvo da se dobro poznaju, onda može i da oceni kakva je bila namera drugarice: da je stvarno (mada nevešto i nepotrebno) upozori na nešto, ili da je uznemiri (pri čemu to znači da baš i nije toliko dobra drugarica).
Dakle, osoba koja tvrdi da me voli, a tera me da biram...

To je, ipak, ucena, tim gora što je u pitanju sitnica. Ucene se potiru sa ljubavlju..
Drugarica, koja brine o meni na neprimeren način...
Sve u svemu, ne bih pravila dramu, ne bih popustila uceni, ali bih bila oprezna u pogledu te ljubavi i tog drugarstava! Otvorila bih četvore oči!
A to obično bude početak kraja...možda oba odnosa...

Ako je tako, onda i nije šteta, a to iskustvo će, mada u početku boli, biti dragoceno u svim budućim odnosima, uklučujući i poslovne i emotivne, i sve moguće međuljudske odnose.
Ne zaboravimo da mi nismo obavezni da poslušamo nikoga osim sebe, i da je važno da naučimo da kažemo ne, onda kada se nečiji zahtevi kose sa našim osećajem ispravnosti, potrebama i željama.
