Kakav je ono na prvom izvestaju (slici) Rabat ujedinjenog Kraljevstva ?
Otkako je uveden 1984., britanski rabat na proračun Europske unije bio je jedno od najkontroverznijih pitanja u pregovorima UK-EU.
Dok su drugim državama članicama, kao što su Austrija, Danska, Njemačka, Nizozemska i Švedska, odobreno privremeno smanjenje doprinosa u proračun EU-a, UK je jedina zemlja koja ima stalni popust.
Kako je došlo do rabata
Prije 1980. glavni izvor proračunskih prihoda bili su tzv. Tradicionalna vlastita sredstva, koja se sastojala od zajedničkih carina i poljoprivrednih i šećernih pristojbi.
Godine 1980., da bi pokrili sve veće troškove s kojima se suočava EU (tada nazvana Europska zajednica), od država članica zatraženo je da osiguraju dio svojih godišnjih prihoda od poreza na dodanu vrijednost (PDV) za financiranje proračuna. Zbog toga je Ujedinjeno Kraljevstvo ubrzo postalo velik doprinos proračunu EU-a.
Tada je gotovo 70% proračuna EU potrošeno na Zajedničku poljoprivrednu politiku (CAP). Ujedinjeno Kraljevstvo, čiji je poljoprivredni sektor imao drugačiju strukturu (i još uvijek ima) od drugih država članica, malo je profitiralo od novca raspodijeljenog iz ZPP-a. Kao rezultat toga, Velika Britanija je ubrzo postala veliki neto doprinositelj u proračunu EU unatoč tome što je u to vrijeme bila treća najsiromašnija članica.
U lipnju 1984., u Fontainebleauu izvan Pariza, Margaret Thatcher dogovorila je ono što je sada poznato kao britanski rabat s drugim članicama EU. Cilj je bio ispraviti očiglednu neravnotežu u doprinosu Ujedinjenog Kraljevstva u to vrijeme. Britanski rabat je ratificiran, a potom proveden u svibnju 1985.
Od 1988. uveden je treći izvor prihoda za proračun EU-a, koji se temelji na veličini gospodarstava država članica. Veličina gospodarstva mjeri se bruto nacionalnim dohotkom (BND). Danas je doprinos temeljen na BND-u daleko najveći izvor proračunskih prihoda - oko 70%.
Kako se izračunava rabat?
Točna formula za izračun rabata u Velikoj Britaniji formalno je definirana u dokumentu EU o odluci o vlastitim sredstvima. Grubo rečeno, smanjenje doprinosa Velike Britanije u proračun EU-a približno je jednako 66% razlike između onoga što Ujedinjeno Kraljevstvo doprinosi proračunu EU-a i njegovih primitaka od EU-a.
Iznos rabata mijenja se svake godine, ovisno o vrijednostima britanskog BND-a, njegovim prihodima od PDV-a i tečaju eura / funta. Kada se rabat izračuna iz plaćanja i primitaka u određenoj godini, doprinos Velike Britanije na temelju BND-a u sljedećoj godini smanjuje se za taj iznos.
Dakle, prema Uredu za proračunsku odgovornost, Ujedinjeno Kraljevstvo trebalo je napraviti neto doprinos (prije bilo kakvog rabata) od oko 13, 3 milijarde funti u 2015. 66% tog iznosa je 8, 8 milijardi funti. Britanski popust u 2016. godini - iduće godine - bit će približno jednak razlici između 13, 3 milijarde funti i 8, 8 milijardi funti: 4, 5 milijardi funti.
Metoda izračuna rabata malo se promijenila kako bi se u obzir uzela kretanja u financiranju proračuna EU-a i zbog proširenja EU-a 2004. godine. Na primjer, od 2011. doprinosi Velike Britanije u nepoljoprivredne izdatke EU-a u države članice koje su pristupile EU-u 2004. nisu uključene u izračun rabata. Ipak, osnovni koncept rabata ostao je isti od njegovog nastanka.
U perspektivi
Ostale države članice moraju u proračun uložiti više kako bi nadoknadile britanski rabat, pri čemu se Francuska i Italija suočavaju s najvećim teretom. Prema OBR-u, između 2009. i 2015. godine u Velikoj Britaniji je prosječna ušteda zbog rabata iznosila 3, 9 milijardi funti svake godine, što je rezultiralo prosječnim neto godišnjim doprinosom od 8, 5 milijardi funti.
Trenutno je Ujedinjeno Kraljevstvo treći najveći neto doprinositelj, nakon Njemačke i Francuske, u proračun EU-a. No, u smislu po glavi stanovnika Velika Britanija je samo osmi najveći doprinositelj.
Prema predviđanjima OBR-a, u sljedećih pet godina prosječni neto doprinos u Velikoj Britaniji bit će oko 9, 6 milijardi funti godišnje, dok bi prosječni godišnji rabat trebao biti oko 5 milijardi funti.
Da bismo dobili uvid u veličinu tih brojeva, možemo reći da je u razdoblju od 2014. do 15. UK javna potrošnja iznosila 735 milijardi funti. Ukupna javna potrošnja EU-a u istoj godini iznosila je oko 118 milijardi funti, što znači da je javna potrošnja u Velikoj Britaniji 2015. bila šest puta veća od ukupnih rashoda EU-a.
Sve to podrazumijeva da je u usporedbi s ukupnom vrijednošću gospodarskih odnosa između Ujedinjenog Kraljevstva i EU-a, doprinos Velike Britanije u proračun EU-a vrlo mali broj.
