Idealizovanje romantične ljubavi rezultat je straha od samoće

  • Začetnik teme Začetnik teme Nina
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Ljudi koji se plaše samoće stoje iza izjava poput „Plaši me pomisao da možda nema nikoga za mene“ ili „Ako završim sam/a, nešto nije u redu sa mnom“
Ne mora da bude samo strah od samoće, nekada se stvari svedu na to da samo moraju da imaju nekog (intimnog) u blizini inače bi prsli na razne načine.
Da li verujete da je neophodno biti u romantičnoj vezi kako biste bili zaista srećni?
Ne, sreća je prilično apstraktan pojam, varira od osobe do osobe. Po meni kako emotivna zrelost osobe raste tako pojam sreće više prelazi sa srećan sam u društvu drugih na dovoljan sam sam sebi za sopstvenu sreću tj. osoba uči da prihvata/voli sebe.
Da niko nije potpun bez ljubavi romantičnog partnera?
Ovo mi dođe kao ona priča o romatizmu kada je grupi pisaca došlo iz dupeta u glavu da pišu o ljubavi u okviru tzv romantic template-a:
brak, ljubav i seks, kraj samoće, osećanja, nedostatak praktičnih elemenata i to je nekako postalo mejnstrim u današnje vreme...
 
Da li ste bili u situaciji da ste svesno "žmurili" na neke osobine partnera koje vam se nisu svidjale samo da bi bili sa tom osobom
Kakav je to osecaj ?
Da li si ikada upoznala i bila sa osobom čije su sve osobine baš po tvojoj meri i apsolutno ništa ne iskače?
Prvo ne postoji savršena osoba, a drugo biti sam u nekom periodu života takođe nije strašno ali prosto čovek ima emocije i kao takav ipak teži emocionalnom povezivanju nakratko ili na duže - svejedno
 

Back
Top