Idealizam i Materijalizam

Ljubo2

Iskusan
Banovan
Poruka
5.965
Šta mislite koja je filozofija ispravnija, da li filooifija idealizma koja stoji na stanovištu da materijee ne može da bude bez ideje ili filozifja materijalizma koja stoji na stanovištu da ideje ne mođe da bude bez materije?

Da bi lakše odgovorili na ovo pitanje, možda će da bude korisno da pogledate ovaj skraćeni snimak predavanja fizičara Mladena Martinisa, sa instituta za fiziku "Ruđer Bošković" iz Zagreba, na temu "Energija nulte tačke". Nulta tačka je momenat kada se neka energetska čestica pojavljuje u Kvantnom vakuumu, takoreći iz ništa. Što za fiziku predstavlja problem da objasni pojavljivanje energije u Kvantnom vakuumu, koji nije materijalan i koji nije u domieni fizičkih empirijskih metoda istraživanja. Imajući na umu da nije moguće objasniti pojavljivanje energije iz nematerijalnog Kvantnog vakuuma, ako ne postoji mogućnost objašnjenja samog Kvantnog vakuuma.

Sa druge strane predavač Martinis kao poseban problem naglašava nemogućnost objašnjenja pojavljivanja duhovne komponente, a to je, naravno problem postojanja Svesti, koji takođe, isto kao i energija, naučno još uvek nije objašnjen.

Šta vi mislite o problemu postojanja duha i energije. Šta je duh, a šta energija? Da li su oni uzajamno uslovljeni ili mogu da postoje nezavisno i odvpjkemo jedno od drugog.

https://drive.google.com/file/d/1tr0uC3gJmXTV8J1YLTHEoYQdKhQZAbQQ/view?usp=sharing
 
Ne postoji problem. Postoje ljudi sa razvijenom mastom koji zamislajju taj problem.

Tako je.
Zamisli sad čoveka koji ima 85 godina, još uvek veruje u Deda Mraza, izmislio mu je definiciju, čak mu je i mapirao putanju obilaska poslušne dece, i vrši pritisak na tebe da ga razumeš.
Pa šta ti drugo preostaje osim da ga pogledaš blagonaklono, i makneš mu se puta, dok ne prođe (jer je, realno, bezazlen).
 
Sve sto smo saznali do danas o svetu oko nas, apsolutno sve, ukazuje da je svet sazdan od materije (materija u najsirem smislu).
Nista, apsolutno mista ne ukazuje da osim materije ima jos neceg drugog.
Tako stoje stavri za sada.
Nije tako. Celokupna stvarnost je nešto sasvim drugo od onoga što mi opažamo i u skladu sa opažanjem ubeđujemo sebe da jeste. Na primer, mi imenom "materija" nazivamo sve što možemo da opazimo, a istina je da sve što mi možemo da opazimo nema značenje postojanja. Evo sad ču da pokušam da to objasnim,

Na primer, fizičari kašžu "sve je energija", a energiju definišu kao kretanje i rada. A zatim kašu "sve je kretanje". A zapravo nikakvo kretanje nema značenje postojanja.

Uzmimo za primer čoveka koji sedi i postavimo pitanje da li čovekovo kretanje postoji? Naravno da ne postoji. Čovekovo kretanje bi postojalo kada bi mi mogli da opazimo čovekovo kretanje u vreme kad čovek sedi na stolici, ali to nije moguće.

Čovekovo kretanje ne postoji ni u vreme kada se čovek kreče. Kada se čovek kreče, tada postoji samo čovek koji se kreće, a ne njegovo kretanje. A kad sedi na stolici, tada ne postoji čovekovo sedenje, već opet samo čovek koji sedi.

Međutim pravi problem nšega razumevanja stvarnosti nastaje tek kad fizičari kažu da je sve kretanje, a kretanja nigde nema, već uvek i samo postoji Kretač koji se kreće. Što važi i za ćoveka, koji takođe ne postoji, jer mu je ceo organozam sačinjen od kretanja.

Naravno, mi kretanje uvek opažamo i to uzimamo kao dokaz da kretanje postoji, ali to nikada nije dokaz, već je to samo dokaz da postoji Kretač koji se kreće. A mi, makar da je reč i o celom Univerzumu, kojeg opažamo kao kretanje, nije dokaz da kretanje postoji, već samo kretač koji se kreće, jer kretanje bez kretača nije moguče. A u nauci pitanje Kretača nije rešeno.

Ili jeste rešeno, jer fizičari su otkrili da kretanje nastaje u momentu samonaprezanja i samopokretanja nematerijalnog Kvantnog vakuuma, koji izgleda kao Ništa i koji i dalje ostaje isto što i Ništa kad njegovo kretanje prestane. A šta je to nematerijalno Ništa koje može da se napregne i pokrene, fizičari i dalje ne znaju. A ipak to Ništa je jedino koje postoji, jer da ne postoji ne bi moglo da se napregne i pokrene.

I upravo zbog tog neznanja i nije lako odgovoriti na pitanje šta je starije, materija koju opažamo kao kretanje, bez koje ne može da bude ideje ili je starija ideja od materije i da materije ne može da bude bez ideje.

Ptanje, da li je starija materija ili ideja, još uvek nije rešeno i zbog toga još uvek i postoje filozofije ideallizma i materijalizma i zbog toga mio još uvek i ne znamo istinu o svom postojanju.

Mi možemo da saznamo Istinu o našem postojanju, ali tek kad budemo razumeli da nikakve ni ideje ne postoje, isto kao ni materija, jer i ideje se manifestuju kao nekakve radnje. Doduše, ne kao fizičke radnje naprezanja i kretanja, već kao psihičkke radnje opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, koje takođe ne mogu da postoje samne po sebe bez Všioca koji raspolaže sposobnotima da psihičke radnje vrši. A naučno još uvek nije rešeno ni pitanjke ko ili šta je Vrššlac psihičkih radnji. To svakako ne može da bude materija, odnosno energija, ako energiju budemo razumeli onako kako nam fizičari sugerišu da je razumemo, a to je kao kretanje i rad. Možda sposobnošću vršenja psihičkih radnji raspolaše onaj isti subjekt koji raspolaže i sposobnošću da se napreže i kreće, ali mi i dalje ne znamo ko i šta je taj Kretač. Znamo samo da on nije materijalan i da se manifestuje kao Kvantni vakuum, koji izgleda kao Ništa. A šta je to Ništa, koje nije Ništa, već Nešto, i dalje pojma nemamao.
Ne postoji problem. Postoje ljudi sa razvijenom mastom koji zamislajju taj problem.
Ako ne želimo da znamo Istinu o svom postojanju i postojanju stvarnosti, onda problem ne postoji. A ako želimo da tu Istinu saznamo, onda problem, svakako postoji jer mi tu istunu još uvek ne znamo. Jer ono što nam svetska nauke, filozofije, religije, ideologije i politike nude i nameću kao Istinu, daleko je od istine, jer to su i dalje samo razne vrste verovanja.
 
Nedavno sam gledao zanimljivu debatu koja se uklapa u ovu temu- u kojoj su ucestvovali Dr Roger Penrose-a i Frederico Faggin, i u manjoj meri je ucestvovao Bernardo Kastrup cija je pozicija da ne postoji nista osim same svesti- u debati izmedju Penrosea i Faggina je bio na strani Faggina (manje-vise).
- Frederico Faggin tvrdi da je svest primarna tj da postoji sama po sebi i da je ne "proizvodi" mozak tj da je mozak vise kao receptor tj prijemnik za svest,
on se pozivao na kvantnu mehaniku koja po njegovom misljenju pokazuje da stvarnost nije objektivna i materijalna, mislim da se pozivao na efekat posmatraca, i spominjao je Schroedigera (i cuvenu macku).

Roger Penrose je pak rekao da kvantna mehanika nije kompletirana i da jos mnogo treba da se istrazi i ukazao je (tacno) da je eksperiment s Schroedigerovom mackom bila svojevrsna sala jer je svakome jasno da macka ne moze biti ziva i mrtva i mrtva u isto vreme, tj njegov eksperiment pokazuje apsurdnost superpozicije na makroskopskom nivou.
Njegova teorija je da svest nastaje u mozgu i nastaje kroz kolaps talasne funkcije (wave function collapse)
takodje je rekao da je svest nealgoritamska.

Ovo je pojednostavljena verzija i verovatno ima gresaka jer generalno ne poznajem dovoljno fiziku- no, na kraju krajeva: obrni-okreni, imamo samo teorije- a samo istrazivanje o svesti i svesnosti je novijeg datuma, tako da je tacan odgovor da ipak ne znamo kako tacno nastaje svest ili da li je primarna ili sekundarna.
 
Ovo je pojednostavljena verzija i verovatno ima gresaka jer generalno ne poznajem dovoljno fiziku- no, na kraju krajeva: obrni-okreni, imamo samo teorije- a samo istrazivanje o svesti i svesnosti je novijeg datuma, tako da je tacan odgovor da ipak ne znamo kako tacno nastaje svest ili da li je primarna ili sekundarna.
Svest je elektrohemija naseg mozga. Dok mozak funkcionise tu je i svest. Ugasi se mozak - ugasi se i nasa svest. Ovo je surovo do krajnjig granica i jednostavno ogroman broj ljudi ne moze da se pomiri sa tim. I tu na scenu stupa nasa masta koja moze svasta pa se izmislja neka nadsvest i kojesta.
Moram da priznam da mesanje svesti, kvante fizike i jos kojecega deluje zabavno. Ali to je samo prica bez veze sa realnoscu.
 
Ali to je samo prica bez veze sa realnoscu.
To je prica nobelovca i proznatog naucnika Sir Roger Penrosea koji je godinama zajedno s neuronaucnikom radio na pitanju svesti i vrlo je postovan u akademskim krugovima.
Svest je elektrohemija naseg mozga. Dok mozak funkcionise tu je i svest. Ugasi se mozak - ugasi se i nasa svest
Burek je s mesom. Kada ga pojedemo- nema ga vise. Surova realnost.

Medjutim, kako je nastao taj burek?
 
To je prica nobelovca i proznatog naucnika Sir Roger Penrosea koji je godinama zajedno s neuronaucnikom radio na pitanju svesti i vrlo je postovan u akademskim krugovima.
Koliko puta moram da napisem da ne robujem autoritetima. Svasta oni nesto pricaju.
Rezultai prijatelju, rezultati. Nema ih. Znaci prica nema veze sa realnoscu.

urek je s mesom. Kada ga pojedemo- nema ga vise. Surova realnost.

Medjutim, kako je nastao taj burek?
Kada pojedes burek napravis nov. Zato sto se zna kako je nastao burek. nema tu niceg surovog.
Kada tvoja svest nestane nema pravljenje nove. Bila je jedinstvena. E to je surovo - nema te nikada vise.
Odmaklo se u istrazivanju naseg mozga a to znaci i svesti. Ima jos puno da se sazna i uradi ali napredak je konstantan.
 
Ovo je pojednostavljena verzija i verovatno ima gresaka jer generalno ne poznajem dovoljno fiziku- no, na kraju krajeva: obrni-okreni, imamo samo teorije- a samo istrazivanje o svesti i svesnosti je novijeg datuma, tako da je tacan odgovor da ipak ne znamo kako tacno nastaje svest ili da li je primarna ili sekundarna.
Ovo baš i nije tema o svesti, ali na kraju se sve svodi na to da su materija i ideja fizičke i psihičke radnje, koje se ne mogu smatrati postojanjem. Onaj kko zaista postoji je onaj ko raspolaže fizičkim i psihičkim sposobnostima da fizičke i psihičke radnje vrši, a daje on Svest, nauka još uvek ne zna.

Samim tim što materija i ideja kao fizičke i psihičke radnje nemaju značenje postojanja, ove dve vrste radnji ne mogu da stoje u uzajamnoj uzročno-posledičnoj vezi i odnosu, pa su zbog toga obe ove glavne svetske filozofije, idealizam i materijalizam, pogrešne i to je poenta ove teme.

A ako želimo da znamo šta je istina u svemu tome, ona se svodi na to da je vršilac i fizičkih i psihičkih radnji jedan i isti, koji naizmenično i uvek iznova, uz pomoć svojih psihičkih radnji uz pomoć ideje o sebi kao materijalnoj pojavi, uzrokuje sebe kao fizičku materijalnu pojavu. Da bi, zatim, kao fizička mterijalna pojava postao predmetom svojih psihičkih sposobnosti i radnji opažanja, osećanja, pamćenja. mišljenja i razumevanja, da bi na taj način ponovo stvorio ideju o sebi kao fizičkoj pojavi. Koja će da mu posluži kao obrazac po kojem će kasnije ponovo da uzrokuje sebe kao fizičku pojavu.

Ova priča nije prazna, jer na bezbroj načina može da se proveri. Najjednostavniji primer je "jaje-pile-koka", u kojem DNK molekul igra ulogu ideje, a jaje i koka ulogu fizičkih i psihičkih radnji. Gde je glavni vršilac i fiizičkih i psihičkih radnji samopokrenuti, nematerijalni Kvantnog vakuuma, koji u mirujućem stanju izgleda kao Ništa, zbog čega naučnici još uvek ne mogu da odgovore na pitanje šta je Kvantni vakum sam po sebi, kao stvar po sebi. Kao ni na pitanje šta su ideja i materija.

I to je razlog što se naučnici još uvek bave samo fizičkim i psihičkim radnjama, tj. materijom i idejama, jer one su čulno i vančulno opažljive, primečujuči da one stoje u uzajamnoj uzročno-posledičnoj vezi i odnosu, pa se zato još uvek i pitaju da li je starija ideja ili materija, odnosno, jaje ili koka, dok o vršiocu fizičkih i psihičkih radnji još uvek ne znaju nipta, jer nije ni opažljiv, ni spoznatljiv. I kad na kraju budu shvatili da fizičke i psihičke radnje ne mogu da postoje same po sebi bez Vršioca i kad se budu odlučiliu da ga i potraže, tek tada će sve svetske idealističkkke i materijalističke laži da padnu i Istina će početi da vlada svetom i svet će da bude spašen.
 
Ovo baš i nije tema o svesti, ali na kraju se sve svodi na to da su materija i ideja fizičke i psihičke radnje, koje se ne mogu smatrati postojanjem. Onaj kko zaista postoji je onaj ko raspolaže fizičkim i psihičkim sposobnostima da fizičke i psihičke radnje vrši, a daje on Svest, nauka još uvek ne zna.
Problem je sto ti ne razumes sta je Martinis hteo da kaze tj on je samo ponudio ilustraciju problema, a onda si os dodao raznih stvari koje su nevezane za temu, uglavnom da je temu pocinjao neko ko se razume u to sto pise, tema bi bila o pitanju odnosa svesti i materije:
Da li svest nastaje iz materije (materijalizam), ili materija nastaje iz svesti (idealizam)?

A kao sto si mogao da vidis naveo sam da se odredjeni naucnici i akademici bave pitanjem kako nastaje svest,
a nisu zdravo za gotovo prihvatili besmislenu definiciju koja zapravo nista ne govori:
"Definicija Svesti glasi da je Svest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti."

To je kao da kazem:

"Burek s mesom je onaj koji je u stanju da u sebi sadrzi meso".
"Definicija toplote glasi da je ona koja je sposobna da dovede sebe u stanje topline."
 
Problem je sto ti ne razumes sta je Martinis hteo da kaze tj on je samo ponudio ilustraciju problema, a onda si os dodao raznih stvari koje su nevezane za temu, uglavnom da je temu pocinjao neko ko se razume u to sto pise, tema bi bila o pitanju odnosa svesti i materije:
Da li svest nastaje iz materije (materijalizam), ili materija nastaje iz svesti (idealizam)?
Tako bi problem postavio onaj ko ništa ne razume. KO ne razume da materija ne postoji. ko ne razume da samo Svest ppostoji i da je energija od koje je sagrađen Univerzum, sama Svest, koja se napreže i kreće. Koju mi nazivamo imenom "materija", a pojma nemamo ni šta je Svest, ni materija. Ne znamo da je energija/materija fizička radnja naprezanja i kretanja Svesti. Kojom prilikom ništa novo nije nastalo čega ranije nije bilo, jer i dalje postoji samo Svest, sa razlikom što sada više ne miruje, već se napreže, kreće i radi. U kom slučaju energije ili materije i dalje nema, kao što je nikad nije ni bilo, pa je samim tim filozofija materijalizma pogreešna u temelju i nema nikakvu vrednost.

Kao ni filozofija idealizma, jer i ideje su takođe samo radnje Svesti, ali ne fizičke, več psihičke, koje kao radnje takođe nemaju značnje postojanja, već i dalje postoji samo Svest koja psihičke radnje vrši. Zato ne možemo da tvrdimo da bilo kakve ideje ili pak životna iskustva, tj. znanja postoje, već uvek i samo Svest kao znalac koji znanje zna. Niti možemo da tvrdimo da, naprimer, misao kao psihička radnja postoji, već i dalje samo Svest kao mislilac koji misli.

Dakle, kada je reć ne samo o filozofijama idealizma i materijalizma, već i o celokupnoj ljudskoj nauci i ljudskom poimanju sveta, najveći problem što niko ništa ne razume jeste što niko ne zna šta pojam "postojanje" podrazummmeva" i na šta se on jedino odnosi, a to je Svest. Iz koje ništa ne nastaje, ni materija, ni ideje, jer one su samo fizička i psihička pokretna i radna stanja Svesti. Zbog čega nikada niko neće uspeti da opzai mikakvu, ni materiju, ni ideju, već uvek i samo Svest koja, ako miruje, manifestuje se ka Ništa, a kad se napregne i pokrene i počne da opaža, oceća, pamti, misli i razume, to svoje naprezanje i kretanje, postaje Nešto.

Daklle, kad do kraja razumemo suštinu pojma "postjanje", ni pod "slučajno" se ne može postaviiti pitanje da li materija nastaje iz Svesti ili Svest iz materije. Oba ova pitanja su već u svom temelju pogrešna, pa su, prema tome i filozofija materijalizma i idealizma u svom temelju pogrešne, jer nikada ni jedna neće moći da dočaže da je u pravu. Niti će idealisti ikada moći da dokažžu da nekakve ideje stvaraju materiju, niti će materijalisti ikada moći da dokažu da, na prumer, materija ljudskog mozga stvara Svest. Sa stanovišta kako stvari zaista stoje, te dve ideje su sulude. Nikakve, ni materije, niti ideja nema. Postoji samo Svest kao Kretač koji se kreće. Isti kao što postoji samo Svest kao Znalac koji znanje zna ili ne zna. Nikada niko nije opazio nikakvo znanje da postoji, već uvek i samo Znalca koji znanje zna. Niti je iko ikada opazio bilo kakvu materiju, odnosno energiju koja se kreće i radi, već uvek i samo Svest jžkao kretača koji se kreće i radi. Sve što naše oči mogu da vide, bilo u neposrednoj blizini ili daleko do zvezda, podrazumevajući i same zvezde, sve je to Svest koja se napreže, kreće i radi.
"Definicija Svesti glasi da je Svest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti."

To je kao da kazem:

"Burek s mesom je onaj koji je u stanju da u sebi sadrzi meso".
"Definicija toplote glasi da je ona koja je sposobna da dovede sebe u stanje topline."
Može da se kaže i tako, daje burek s mesom Svest koja je sposobna da pomoću svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti poprimi bilo koji fizički oblik, pa i oblik bureka sa mesom ili ćevapa, piva ili bilo čega drugog, pa i lika po imenu Banović Strahinja. Koja je takođe, uz pomoć tih svojih sedam sposobnosti sposobna sebe da dovede u stanje hladnoće, toplote, radosti, tuge, zdravlja, bolesti, ljubavi, mržnje itd. Zato jer je Svest svugde i na svakom mestu. Ona je ta koja sve vidi, sve ćuje, sve zna i sve čini. To je jedina istina o stvarnosti, dok su sve druge istine koju nam nude svetske nauke, filozofije, religije, ideologije i politike, samo bajke za malu decu.
 
"Definicija Svesti glasi da je Svest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti."
To je kao da kazem:
"Burek s mesom je onaj koji je u stanju da u sebi sadrzi meso".
"Definicija toplote glasi da je ona koja je sposobna da dovede sebe u stanje topline."
Mladen Martinis je rekao da fizika ne može odgovoriti na pitanje postojanja Kvantnog vakuuma, zato jer Kvantni vakuum nije materijalan i da su za njega fizičke, empirijske metode neupotrebljive. Rekao je još da on veruje da bi to mogla da reši filozofija. Međutim, problem je što je logika osnovna disciplina filozofije, jer logičko mišljenje je kamen spoticanja ljudske vrste. A rešiti pitanje postojanja Kvantnog vakuuma ipak je u domeni logike. I evo, uverimo se kako to logika lako rešava.

Prvu logičnost od koje treba da se krene, izrekao je Hegell i ona glasi: "Ako iz nešto koje postoji kao Prvo, nastaje nešto Drugo, tada to Drugo i ne postoji, već i dalje postoji to Prvio koje je samo promenilo svoj oblik ili stanje, pa sada samo izgleda kao da se pojavilo i da postoji nešto Drugo".

U nauci već postoje dokazi o tome šta postoji kao Prvo i šta je iz tog Prvog nastalo i ima značenje Drugog. Kao Prvo postoji nematerijalni Kvantni vakuum, koji izgleda kao Ništa. A ono koje je nastalo iz Kvantnog vakuuma kao Drugo, su Duh i Materija. I sada se idealisti i materijalisti pitaju, šta je starije, Duh ili Materija.

Ako se pozovemo na Hegelovu logiku, po kojoj Prvo postoji nematerijalni Kvantni vakuum, koji izgleda kao Ništa, onda po ovoj logici ispada da su i Duh i Materija, koji su nastali iz Kvantnog vakuuma, takođe Ništa. A to znači da Duh i materija ne postoje, već da i dalje postoji samo nematerijalni Kvantni vakuum.

A kako je moguče razumeti da je logično da Duh i Materija ne postoje i da su oni Ništa, imajući na umu da svi mi možemo čulno da opazimo Materiju i uverimo se da ona postoji, kao što svi mi u svojim materijalnim telima možemo vančulno da opazimo i naše nematerijalne, duhovne, tj. psihičke procese i uverimo se da i oni postoje, tu logiku sam objasnio ja.

Ta logika je sadržana u činjenici da se Materija i Duh manifestuju kao fizičke i psihičke radnje, koje, po logici, ne mogu da postoje same po sebi i vrše same sebe, bez Vršioca koji raspolaže sposobnostima fizičke i psihičke radnje da vrši. I kad se upitamo ko ili šta je taj Vršilac, ne ostaje nam drugo već da zaključimo da su to čestice i polja nematerijalnog Kvantnog vakuuma, koje su se pokrenule same po sebi i postale opažljive i spoznatljive. Na koji način je Hegelova logika, koja kaže da uvek postoji samo ono koje postoji kao Prvo, a to je Kvantni vakuum, ispravna. Nebitno da li se Kvantni vakuum kreće ili ne kreće.

Međutim, problem i dalje postoji, jer mi i dalje ne znamo šta je nematerijalni Kvantni vakuum.

Rešenje tog problema je i dalje u domeni filozofije, tj. logike. Treba samo da se setimo da smo upravo i mi ljudi, kao i ceo Univerzum, taj isti nematerijalni kvantni vakuum koji se pokrenuo i počeo da se manifestuje u obliku sedam fizičkih i psihičkih radnji. Što znači da je lolgično da mi već znamo odgovr na pitanje šta je Kvantni vakuum.

I na kraju, kad sami sebi postavimo pitanje, ko je taj koji u nama postoji i raspolaže sposobnostima da fizičke i psihičke radnje vrši, u nama će uvek da se oglasi taj Vršilac i kaže nam glasno i jasno "Pa to sam JA" A kad ga upitamo ko si ti, on će uvek da odgovori:"Ja sam taj koji postoji. Ili, Ja sam taj koji jesam."

I na kraju nam ne ostaje drugo, već da iz činjenice da postoji samo ono koje sebe zove imenom "JA" i činjenice da to naše "JA" raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, izvedemo zaključak da je to "JA", Svest.

Na osnovu čega možemo da zakčjučimo da je to "JA", Svest?

Možemo iz činjenice koja nam je svima poznata, a to je da je suština našeg Jastva, Svesnost. I iz činjenice koja nam je takođe svima poznata, a to je da svesnosti ne može da buude bez psihičkih sposobnosti i radnji opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, kojima naše Jastvo, raspolaže.

Niti bi svesnosti moglo da bude kad naše Jastvo, ne bi raspolagalo fizičkim sposobnostina naprezannja i kretanja, pomoću kojih poprima fizička svojstva sile i mase i tako iz nematerijalnog i neopažčjivog stanja prelazi u materijalno i opažljivo. I tako postaje predmetom svog opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja, tj. postaje predmetom svoje svesnosti. I na taj način, uz pomoć sedam sposobnosti i radnji uzrokuje samoga sebe kao Svest. Sto podrazumeva da su ovih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti Zakon sveukupnog postojanja i da bez njih ništa ne bi moglo ni da postoji, ni da se desi.

Zato na kraju, ispravna definicija Svesti jedino i i može da glasi, da je Svest ono koje je sposobno da sebe dovede u stanje svesnosti. I da je to ono koje raspoiaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

Ovo je konačno rešenje postojanja, ne samo Svesti, već i postojanja Boga za kojeg se veruje da je stvorio svet iz Ništa , da je svemoćam, da je svugde i na svakom mestu i da ga možemo spoznati samo u sebi.
 
KO ne razume da materija ne postoji. ko ne razume da samo Svest ppostoji i da je energija od koje je sagrađen Univerzum, sama Svest, koja se napreže i kreće. Koju mi nazivamo imenom "materija", a pojma nemamo ni šta je Svest, ni materija.
Poceo si temu o Idealizmu i Materijalizmu- da bi kritikovao obadve teorije- iako je vrlo jasno da ta tvoja teorija jeste idealizam.

Osnovni problem jeste to sto ne razumes da se u osnovnoj skoli uci pojednostavljena fizika, npr atom kako se pokazuje u stvarnosti ne izgleda tako- vec je pojednostavljen za decu da bi mogli da imaju neku predstavu, a tek kasnije za one koji studiraju fiziku uce "pravu stvar", dakle ono sto ti radis jeste kritikujes fizuku iz sedmog razreda osnovnog i onda proturas tvoju teoriju- mada se vidi da zapravo ne razumes ni sta osnovni pojmovi predstavljaju.

Materija je sve sto ima masu i zauzima neki prostor- atomi, cestice, polja, vibracije- su samo razliciti pogledi na istu stvar.
Odnosono- analogija je- covek se moze posmatrati iz ugla psihologije, sociologije, religije itd...- no covek je i dalje covek i moze se raspravljati o interpretacijama- no ne slaganje s interpretacijom se ne moze uzeti kao dokaz da covek ne postoji.
 
Drugim recima ti si, uslovno receno, pristalica idealizma- tj da je svest primarna,
ako se secam dobro tvoja pozicija je vezana za jednu od istocnjackih religija?
Vezana je za filozofsko učenje Advaita Vedanta, ali i za idealizam Berklija i Šopenhauera. Neko bi mogao reći da su to prevaziđene metafizike koje su smatrale da znaju šta je svijet u svojoj suštini, i ja tu primjedbu donekle prihvatam, jasno mi je da savremena neuronauka mora ući u igru. Postoji moderna filozofska škola - analitički idealizam, koja nastoji da obrazloži idealističku poziciju strogim logičkim jezikom. Glavni predstavnik je Bernardo Kastrup. Prihvatali njegove argumente ili ne, držim da je inspirativan za dalju diskusiju. Evo jedan izvod iz njegovih predavanja
 
Koji to svet ljudi ne doživljavaju? Imamo li mi to više svetovaI
I druga živa bića imaju svijest. Svijet jednog psa se nesumnjivo razlikuje od svijeta žirafe. A oba se razlikuju od našeg svijeta - npr. mi čujemo zvukove u rasponu do 20.000 Hz, mada se taj opseg drastično smanjuje kako starimo, pas čuje do 60.000 Hz, mačka do 64.000. Slično je i sa bojama, opažanjem veličine objekata, itd.
 

Back
Top