Згрожена сам понашањем ових ученика и сматрам да озбиљну казну заслужују и они и родитељи.
Али ми и то шрајковање просветара против насиља боде очи. Не јер постоји, него јер је изостало када су деца била затворена и осуђена на учење од куће, када нису могла да изађу напоље док кучићи јесу у шетњу, када су им набијане маске на лице и пољуљано свако достојанство уз одсуство здравог разума, када невладине организације држе 10 минута предавање против насиља а осталих 35 форсирају промену пола и изгубљеност у сопственом телу... када ни своје колегинице теткице нису подржали у штрајку.
Гади ми се када догори до ноката па се тек онда неко сети да иступи. Иначе ћути и смрди.
Bogi, i sama znaš kakva je medijska kampanja vođena u periodu zatvaranja.
Ko je smeo da kaže da deca nisu ugrožena i da treba da idu u školu?
Pa prvo bi roditelji digli glas i optužili nastavnike da im ugrožavaju decu i izlažu ih bolestima.
Ne samo da nisu deca smela napolje da izlaze, već i odrasli po cenu kraha ekonomije, školstva, poljoprivrede, čega sve ne.
Ne samo da su podržani pomoćni radnici u štrajku, već su se štitili i administrativni radnici u školstvu, ali to ne dolazi do javnosti.
Prosvetni radnici su bili među prvima koji su štrajkovali u periodu devedesetih kad su plate počele da se umanjuju, ali tada su novinari planski pljuvali po njima i okretali javnost protiv njih. Argumenti su bili da prosvetari imaju najduže godišnje odmore (što nije tačno), da najmanje rade u toku dana (što nije tačno), da su nestručni, pa im zbog nestručnosti uvode permanentno doškolovavanje (obevazni seminari i obrazovanje u ustanovi u kojoj rade i van nje) i niz optužbi koje su javnost okretale protiv prosvetara. Očekivalo se da duh pobune ne ide dalje, da fizički radnici po ugledu na profesore ne zatraže svoja prava, da se ne bune poštari, vozači, trgovci...
Prosvetni radnici su se uvek bunili, pa kad su videli da nikome nisu uzor, prestali su i oni da se bune, a posebno su prestali kad im je uprkos štrajka u okvirima zakona umanjena plata. Sindikat nije stao uz njih, kao što ne staje sindikat ni uz druge radnike u našoj državi. Obespravljenost radnika svih vrsta je opšta pojava u našoj državi.
Sada pričaju o štrajku na kome će tražiti da prosvetni radnici dobiju status službenih lica.
To je smešno. I policija ima isti status, pa i policiju tuku.
Sve je to lakrdija.
Danas sam saznala da razredni starešina ne sme da izrekne učeniku nikakvu disciplinsku kaznu, a da se prethodno ne konsultuje sa direktorom i da ne napiše nekakav izveštaj o tome.
Sad ti zamisli tok nesrećnog razrednog starešinu u odeljenju gde ima tridesetoro učenika i gde zbog nekoliko neopravdanih časova trećine učenika u razredu moraš da trčkaraš kod idrektora i pišeš izveštaje.
Ili taj direktor, pa taj će da poludi zbog silnih propisa i izveštaja.