Početkom Juna 1943. godine, Sutjeska, Tito i njegovi partizani potpuno su opkoljeni. Čak ni uz najveći moral i organizaciju partizani ne uspevaju probiti obruč koji su oko njih stegli Nemci, Talijani, Bugari i ustaše. A onda je Koča Popović samoinicijativno, protivno Titovoj naredbi krenuo u beg kroz malu pukotinu od samo 2 kilometra koja se otvorila između dvije nemačke jedinice. Kočin kurir prenosi poruku Titu, ne krene li i on ist čas za Kočom, nema mu spasa. Uz ogromne gubitke i puno sreće Tito se sa djelom partizana izvukao. Sutjeska će ostati grobnica najboljih i najhrabrijih partizanskih boraca poput fanatika save kovacevica, ali i prekretnica u 2. svetskom ratu. Nakon nje Titove snage konstantno jačaju, a svi ostali polako slabe i propadaju.
Šta bi se desilo da Tito nije uspio probiti obruč? Partizanski pokret bio bi uništen. Izginuo bi čitav vrhovni štab. Amerikanci i Britanci mogli su ili podržati četnike Draže Mihailovića ili čitavu Jugoslaviju prepustiti Sovjetima. Ako bi se odlučili za Dražu, sigurno je da Hrvatska ako bi uopće postojala, ne bi imala ni pola teritorija koje ima danas, a možemo samo pretpostaviti kakve bi odmazde nad Hrvatima bile izvršene zbog pokolja stotina hiljada Srba u Jasenovcu i preko dvadeset drugih logora. Ako bi pak Staljin dobio Jugoslaviju, na Jadranu bi umesto hotela nikle njegove vojne baze. Katolička crkva u takvoj državi ne bi imala najlepši deo Zagreba (Kaptol) i ne bi bili suđeni samo oni popovi koji su okrvavili ruke. Onda danas ne bi raspravljali o nepostojećem trovanju Stepinca jer bi mu boljševici sprašili metak u čelo.
A kako je tačno Tito stvorio Hrvatsku?
Nizom akata, od kojih ću navesti samo neke.
Pre svega, Istru je priključio Hrvatskoj. Da nije bilo Tita i partizana, ta najbogatija županija nikad ne bi bila u sastavu Hrvatske. Tito je kao Slovenac po majci mirne duše Istru mogao pripojiti i Sloveniji, jer je Istra i tako bila u sastavu slovenske pokrajine Primorske. A u sastavu Hrvatske pre 1945. nije bila nikad ni jedan dan!!!. Samo zahvaljujući Titovoj upornosti, bez podrške Staljina, Italija je ostala bez Istre.
Tito je Hrvatskoj pripojio i Baranju, po prvi put u istorijii. Baranju je 1918. oslobodila srpska vojska i veće Baranje je izglasalo prisajedinjene Srbiji, ali ju je Tito ipak dao Hrvatskoj.
Iz Hrvatske je u Vojvodinu iselio oko 50 000 Srba, pa kad uračunamo i njihovo potomsto možemo reći da je broj Srba 1990. zahvaljujući tome u Hrvatskoj bio manji za 15-20 posto.
Tito je prećutno dozvolio i proterivanje Talijana iz Dalmacije i Istre i time taj prostor zauvek zabetonirao u Hrvatsku.
Za razliku od Srbije koju je podelio u delove i napravio joj dve pokrajine i dve nove republike (ustavom 1974 dao im ovlašćenja države u državi i samim tim Beograd ostaje bez nadležnosti nad Novim sadom i prištinom), u Hrvatskoj je odbio prijedloge istaknutih partizana Vicka Krstulovića i braće Žanko da od Dalmacije napravi autonomnu pokrajinu!!!
Iako su hrvatski Srbi činili udarnu snagu Titovih partizana svo vrijeme rata, nije im dao Krajinu kao autonomnu pokrajinu.
Na kraju, stvorio je AVNOJ-ske granice Hrvatske koje su kasnije bile temelj za međunardono priznavanje Hrvatske kao i ustav iz 1974. koji je Hrvatskoj pravno omogućio da napusti Jugoslaviju.
BEZ SVEGA OVOGA NIKADA NE BI BILO HRVATSKE DRZAVE.
Koliko je upitno govoriti da je Hrvatska “stvorena” bilo od Tuđmana bilo od branitelja dok u isto vreme nastaje dvadesetak država. Je li Alija stvorio Bosnu, Kučan Sloveniju, Gligorov Makedoniju, a Milošević Savzenu Republiku Jugoslaviju? Danas jedan ozbiljan, nepristran istraživač neće romantičarski pristupiti događajima iz 1991.-1995., kao nekoj herojskoj borbi "male grupice golorukih branitelja" (odakle onda 500 000 branitelja u registru) protiv bradatih srpskih demona. Danas je jasno da je Tuđmanov čovjek od povjerenja Šarinić za vrijeme rata putovao u Beograd češće nego u Zagreb, da su Hrvati bosanskim Srbima prodavali naftu, a da se Karadžić zbog tajnog dogovora sa Tuđmanom nije uključio u Oluju, a o sudbini Posavine, Vukovara, trgovine oružijem i narkoticima već se u medijima naširoko govorilo. Bio je to rat koji je ličio na sve, samo ne na ono što ga je tuđmanovska propaganda prikazivala devedesetih. Ta propaganda i danas živi, setimo se samo sudijeTurudića koji bi zatvorom kažnjavao svakog ko ispituje zločinački karakter onoga što se u Hrvatskoj naziva “domovinski rat” ili kvazi-istoričar Nazora i ekipe iz raznih “memorijalnih centara” čiji je cilj da klero-fašističko ludilo devedesetih nikada ne prođe.
Kako bilo, da nije Tita bilo, a i svih njegovih odluka od kojih smo u ovom tekstu nabrojali samo neke, Hrvatske ne bi bilo, bar ne u ovim granicama. Bila bi to, bez sumnje, manja Hrvatska i od one Šešeljeve linije Virovitica – Karlovac – Karlobag, jer ova Šešeljeva bar ima Istru. Kreleža je jednom rekao da će kad prođe svo to ludilo Hrvati uvideti značaj Tita. Ludilo očito još ne prolazi u ovoj ludnici zvanoj Hrvatska, jer ga podgrevaju najopskurniji likovi, snimajući filmove pune krivotovorina i laži o tome kako u Jasenovcu nije bilo genocida, a kako je Tito pobio preko 300 000 Hrvata.
Kada bivši ministar Hasanbegović kaže da je domovinski rat jedina hrvatska pobeda u 20. veku bilo bi dobro razmisliti što je donela ta pobeda? Tranzicijsku pljačku, 56 milijardi duga, masovno iseljavanje mladih, prepuštanje tajkunima i strancima imovine, banaka, telekomunikacija koju su generacije stvarale. A šta je doneo “poraz” iz 194 5.? Hrvatsku u avnojskim granicama, obnovljenju zemlju, desetine hiljada izgrađenih škola, bolnica, stanova, firmi, hotela, besplatno školostvo i zdravstvo. Kada se tako sagledaju stvari izgleda da je za Hrvatsku vredniji poraz iz 1945. nego pobeda iz 1995. Ako je neko već stvorio Hrvatsku onda su to bili Tito i partizani, tito pogotovo i "njegov deo udbe", a ne branitelji.
Ovo su sve činjenice i akti koje je tito učinio. Nepremostivi dokazi!
I zato mnogi kada laprdaju o toboz demokracijskoj istorijskoj pobedi hrvatskih branitelja , neka govore sa činjenicama a one su gore navedene i to samo neke od njih!!!
besmislice
