HRVATSKA DŽAMIJA

[МАЧАК]

HRVATSKA DŽAMIJA

Piše: Fikret ARTUKOVIÆ

NAJSTARIJA BOŠNJAÈKA DŽAMIJA KANADE I JEDINA S MINARETOM U BOSANSKOM STILU
A za najstariju bošnjaèku džamiju Kanade, zbog koje ide ova prièa, veže se ime hadži Kerim Reisa. Najstarija bošnjaèka džamije Kanade, poznatija kao Hrvatska džamija, nalazi se na adresi 75 Birmingham Steet u Etobicoku, nadomak Toronta Downtown. Sadašnji natpis na džamiji Bosnian Islamic Centre je postavljen 1995.god. U njoj imami Nedžad ef Hafizoviæ a džamijom upravljaju Bošnjaci još od njenog uvakufljenja. Akter svih dogaðanja i najvjerniji džematlija je od osnutka do preseljenja na Ahiret bio rahmetli hadži Kerim Reis. Ova džamija jedina u Kanadi ima minaret u osmanlijskom stilu.

Bosanski muslimani hrvatske nacionalnosti
Bosanski muslimani su jedni od prvih muslimanskih doseljenika koji emigrirali u Kanadu nakon 2.svjetskog rata. Veæina njih su bili pripadnici poznate Handžar divizije koja bila pod ustaškom komandom. Svi gore pomenuti su se izjašnjavali kao Hrvati muslimani. Najstariji bosanski musliman, emigrant u Kanadi je najvjrerojatnije rahmetli Meho Hebib, koji emigrirao nakon Prvog svjetskog rata, drugi bi mogao biti naš sagovornik Ejub Reis koji emigrirao nakon Drugog svjetskog rata, taènije 1947.god. Ejub Reis je iz Austrije, u kojoj kao engleski zarobljenik proveo 2,5 godine, bio jedini musliman u grupi od 24 Hrvata emigrirao u Halifax na sjeèu šume i kaže da godinama kasnije nije sreo ni jednog muslimana. On je amidžiæ hadži Kerim Reisa koji u Kanadu prebjegao nakon odležanih preko 10 godina u komunistièkom zatvoru. Dolaskom iz Zagreba, doktora Asafa Durakoviæa 1968. u Kanadu, pokrenula su se prva udruživanja ovih muslimana, uz vrlo prisnu vezu sa Hrvatima. Osim ove grupe bosanskih muslimana hrvatske nacionalnosti bila grupa bosanskih muslimana Jugoslavena. Oni meðusobno nisu suraðivali jer muslimani Hrvati su sve Jugoslavene i komuniste poistovjeæivali sa èetnicima i svojim najljuæim dušmanima. Bošnjaci hrvatske nacionalnosti su svi ostali dobri vjernici lojalni svojoj domovini Bosni. Dokaz tome je ova džamija i njihov životni put. Životni put rahmetli hadži Kerim Reisa pokazuje kakve sudbine zadesile bosanske muslimane protjerane od strane èetnika i komunista, jedne velike borbe za oèuvanje svoje vjere i svoje domovine. Ovo bi bilo jasnije ako se kaže da je krajnji cilj ukljuèivanja bosanskih muslimana u hrvatske ustaške jedinice, osim borbe protiv èetnika, potajno bio i osamostaljivanje BiH u odnosu na NDH u ono vrijeme. Bilo kako bilo, naši Bošnjaci hrvatske nacije, su do kraja ostali dosljedni sebi i svom ubjeðenju. Njihov najvažniji cilj je bio borba protiv èetnika i komunista, te oèuvanje svoje vjere islama. Veæinu njih ne smeta kad ih oslovljavamo Bošnjacima kojih u ono doba nije bilo. Ova materija je mnogo interesantna, vjerojatno æe bošnjaèki historièari obraditi ovu materiju i postaviti u historijski okvir.


..................................
...................................
Чуј ово...ХРВАТСКА ЏАМИЈА...
Сад ми је јасна она прича ....кад дочекаш Хрвата у свом дому,
сместиш га за сто, даш му ића и пића....
а испод стола у џак убациш Турчина и с времена на време га шутираш....
по могућности, што чешће у главу.....
ШТО ТИ МИСЛИ ТУРЧИН У ВРЕЋИ, КОГА ШУТИРАШ,
ТО ИСТО ТИ МИСЛИ И ХРВАТ ЗА СТОЛОМ КОГА ГОСТИШ....
НЕМА РАЗЛИКЕ МЕЂ ЊИМА...

 

[Parra-Bellum]

Pa pase jedno s drugim ko gace i gu.zica

 

[bh_citadela]

"HRVATSKA SVOJATANJA BOSNJACKIH PISACA

Ovo je zadnji tekst koji je rahmetli Alija Isakovic procitao na simpoziju
"Islam i muslimani u Hrvatskoj" 27. 04. 1996. - Zagrebacka dzamija

Ovaj kratak osvrt o temi koje sam se doticao u vise navrata, pocet cu citatom prof. Banca iz njegove knjige Nacionalno pitanje u Jugoslaviji, Globus, Zagreb, 1988., odjeljak "Muslimani Bosne i Hercegovine" :

"Premda je broj muslimanskih intelektualaca, koji su se izjasnili kao Hrvati u prvoj polovici XX. stoljeca, premasio broj onih koji su sebe smatrali Srbima, mozda u omjeru deset prema jedan, barem trecina muslimanskih intelektualaca i velika vecina obicnih Muslimana izbjegavala je da bude zahvacena bilo kojim procesom nacionalizacije. Bosanske muslimanske mase nagonski su osjecale da zahtjevi za njihovim nacionalnim odredenjem bilo na hrvatsku ili na srpsku stranu cijepaju njihovu zajednicu, osobito stoga sto je hrvatskosrpski spor bio neobicno zestok u Bosni i Hercegovini. Biti Srbin-Musliman znacilo je zapravo biti anti Hrvat, i obrnuto. To ne znaci da muslimanski seljaci, gradski obrtnici i mase, te pripadnici nize ilmije nisu davali prednost jednoj ili drugoj strani u velikoj bosanskoj igri. Prije aneksije (1908.) oni su opcenito bili skloni suradnji sa Srbima, braneci nominalni otomanski suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom, premda, dakako, iz drugacijih razloga nego Srbi, koji su zeljeli sprijeciti definitivno ukljucivanje Bosne i Hercegovine u Austro-Ugarsku, cime su zapravo pripremali tlo za njeno ukljucenje u Srbiju."

"Ovo insistiranje na nacionalnom opredjeljenju Muslimana u srpskom, odnosno hrvatskom smislu uglavnom je najvise proizlazilo iz teznje da se nacionalnom identifikacijom Muslimana kao Srba, odnosno Hrvata, postigne majoritet Srba, odnosno Hrvata u Bosni i Hercegovini, sto je drugim rijecima znacilo da je Bosna 'srpska' ili 'hrvatska'...


Na opredjeljivanju Muslimana u srpskom, odnosno hrvatskom smislu insistiralo se, moglo bi se reci, utoliko vise ukoliko su se srpski i hrvatski nacionalizmi postavljali jedan prema drugome antagonisticki. Udjelom Muslimana imao se pojacati jedan, a oslabiti drugi front. Tako je insistiranje na opredjeljivanju i samo opredjeljivanje imalo i primjesa sovinistickih zastranjivanja", pise Muhamed Hadzijahic 1974. godine u knjizi "Od tradicije do identiteta". Ovo cemo okoncati misljenjem Osmana Nuribega Firdusa objavljenom u Casopisu "Nova Evropa" 1925.: "... Ideja o nacionalnom opredjeljenju muslimana Bosne i Hercegovine nije nikada mogla poniknuti medu samim muslimanima, jer sve sto se zbiva u okviru te zajednice takvo je da je posve strano ovakvoj ideji. Dakle, ova je misao o opredjeljenju donesena izvana i otuda je imala prodrijeti u muslimanske mase i njima ovladati."


(Koga vise zanima ovaj opredjeljenski historijat moze pogledati knjigu o "nacionaliziranju "Muslimana koju sam objavio 1989. u zagrebacom Globusu. Recenzenti su bili Dusan Bilandzic i Josip Sentija.)


U osnovi, sva ova svojatanja i opredjeljivanja valja gledati u kontekstu bosnjacke drustvene realnosti. Termini Bosnjak i Bosanac bili su sinonimi, sve dok su oznacavali regionalnu ili drzavnoregionalnu pripadnost. Tako je najveci bosanski Hrvat, franjevac Ivan Frano Jukic, imao knjizevni pseudonim "Slavoljub Bosnjak". Tako je bilo do druge polovice 19. stoljeca kada bosanski pravoslavci postaju nacionalno Srbi i bosanski katolici nacionalno Hrvati. Pokusaj austrougarskoga ministra i upravitelja Bosne i Hercegovine Benjamina Kallaya da stvori bosnjacku naciju triju vjera propao je. Poslije njegove smrti zabranjen je i bosanski jezik (1907.), a Bosnjaci, prihvacaju termin musliman, bilo s velikim ili malim, da ne bi bili muhamedanci. Ni Kraljevina Jugoslavija ne prihvaca njihov nacionalni status, u zelji da se vremenom opredijele, u toku NDH bili su Hrvati islamske vjere, ili nista, a socijalisticka Jugoslavija, poslije ravnopravnoga imenovanja u NOB-u, od 1946. do 1971. tretira ih kao neopredijeljenu masu uz procenat opredijeljene inteligencije, sada vise u srpskom nego u hrvatskom smislu. Cak je u knjizi "Ko je ko u Jugoslaviji" 1957. i reis bio opredijeljen kao Srbin. Medutim, narod se nije htio opredijeliti, a moram reci i tehnicka inteligencija se ponijela ponosno. Tako smo tek u popisu 1971. dosli u priliku da se nacionalno iskazemo kao Muslimani, veliko M. Tu se Tito pokazao kao realan politicar i to je bio nas uspjeh.


("To jeste bio djelimican uspjeh, ali ja to ne bih prihvatio kao dobru volju Tita vec kao realnost koju je bilo tesko zaobici. Da je Tito bio realan politicar nama bosanskim muslimanima bilo bi dozvoljeno vec tada da se nazivamo Bosnjacima. Musliman nije nacionalnost, tako da to treba shvatiti kao podvalu od Tita jer nam je to, kao sto svima znamo nanijelo veliku stetu te je bilo kobno po nas narod u agresiji 1992. To je samo bio pokusaj balansiranja srpskih i hrvatskih nacionalnih intersa") . ..."
http://www.camo.ch/hrvatsko_svojatanje.htm

 

[Watchman]

Isto je to poreklo.

Trpimir Macan: Povijest Hrvatskog naroda drugo izdanje strana 15

O playstation Hrvatima nema originalnih podataka ni u jednom arhivu cije postojanje je starije i od tzv stare Hrvatske iz perioda hrvatske narodne dinastije”, odnosno iz vremena prije, navodnog, njenog potcinjavanja od strane Madara ni u arhivu Vatikana, ni Venecije.... ama bas nigdje samo u prepisima citaj falsifikatima.Po meni oni su bili podivljalo pleme Turanskog podrijetla koje se je pomijesalo do te mjere sa Slavenima i domicilnim stanovnistvom da su izgubili svoj identitet, jezik koju su ti divlji Mongrili nekada imali.Ljudi koji sa ponosom danas nose Tursko tude ime koje asocira na jedan narod koji preziru iskljucivo radi veze sa Islamom. Hrvati su zapali u jedan trans i potpuno su izgubljeni u prostoru i vremenu, oni su o sebi izmislili toliko teorija da se danas ne mogu naci dva Hrvatska povijesnicara koji se slazu oko podrijetla Turk-Mongola Kur-Bata, desi se to kada ti historiju pise Vatikan i polupismeni fratri. Sa njihovim navodnim dolaskom podudara se poraz Avara po Carigradom 626, oni su vjerovatno organizovali Slavene u borbi proti Avara, i stopili se u Slavensku masu.Znate onu pjesmu "Ruzica si bila,sada vise nisi...",tako ti je to otprilike i sa iranskom teorijom o porijeklu Hrvata.
Iranska teorija,u biti,kaze da su neka plemena iz Irana naselila podrucje sjeverno od Crnog mora,i od njih se onda odvajaju Hrvati i sele na podrucje Poljske,tu slavoniziraju,i potom,u drugoj fazi dolaze na Balkan i formiraju se u hrvatski narod,ali historicari jos uvijek tragaju za cvrstim dokazima o toj selidbi iz Irana.Nikad se to nije maklo dalje od teorije.Imena brace i sestara,koje spominje Porfirogenet - Klukasa, Lobela, Kosenca, Muhla, Hrvata, te Tuge i Buge takoðer su turska.
Svaka druga interpretacija - slavenska, germanska, ilirska, iranska, latinska, grcka - nije pruzila uvjerljiva objasnjenja, dok s interpretacijom tih imena kao turskih, dakle, KŸlŸk, Alpel, Kšsenci, Mugel i Korvat te sestara Tugay i Buga, nema problema ni lingvisticki ni povijesno.I imena prvih hrvatskih vladara su po Karatayu turska: Porin ili Branos.Turski element tada vise nije bio brojan.Turci (Kurbati) su bili asimilirani slavenskom vecinom, koju su organizovali u borbi protiv Avara i kojoj su dali svoje ime, a zatim su, kad je osnovana zajednicka (hrvatska) drzava u Dalmaciji, postali njeni gradjani.
Ti proto-Hrvati su izgledali oko prilike ovako:

 

[Milan-Tab]

HRVATSKA DŽAMIJA

Piše: Fikret ARTUKOVIÆ

NAJSTARIJA BOŠNJAÈKA DŽAMIJA KANADE I JEDINA S MINARETOM U BOSANSKOM STILU
A za najstariju bošnjaèku džamiju Kanade, zbog koje ide ova prièa, veže se ime hadži Kerim Reisa. Najstarija bošnjaèka džamije Kanade, poznatija kao Hrvatska džamija, nalazi se na adresi 75 Birmingham Steet u Etobicoku, nadomak Toronta Downtown. Sadašnji natpis na džamiji Bosnian Islamic Centre je postavljen 1995.god. U njoj imami Nedžad ef Hafizoviæ a džamijom upravljaju Bošnjaci još od njenog uvakufljenja. Akter svih dogaðanja i najvjerniji džematlija je od osnutka do preseljenja na Ahiret bio rahmetli hadži Kerim Reis. Ova džamija jedina u Kanadi ima minaret u osmanlijskom stilu.

Bosanski muslimani hrvatske nacionalnosti
Bosanski muslimani su jedni od prvih muslimanskih doseljenika koji emigrirali u Kanadu nakon 2.svjetskog rata. Veæina njih su bili pripadnici poznate Handžar divizije koja bila pod ustaškom komandom. Svi gore pomenuti su se izjašnjavali kao Hrvati muslimani. Najstariji bosanski musliman, emigrant u Kanadi je najvjrerojatnije rahmetli Meho Hebib, koji emigrirao nakon Prvog svjetskog rata, drugi bi mogao biti naš sagovornik Ejub Reis koji emigrirao nakon Drugog svjetskog rata, taènije 1947.god. Ejub Reis je iz Austrije, u kojoj kao engleski zarobljenik proveo 2,5 godine, bio jedini musliman u grupi od 24 Hrvata emigrirao u Halifax na sjeèu šume i kaže da godinama kasnije nije sreo ni jednog muslimana. On je amidžiæ hadži Kerim Reisa koji u Kanadu prebjegao nakon odležanih preko 10 godina u komunistièkom zatvoru. Dolaskom iz Zagreba, doktora Asafa Durakoviæa 1968. u Kanadu, pokrenula su se prva udruživanja ovih muslimana, uz vrlo prisnu vezu sa Hrvatima. Osim ove grupe bosanskih muslimana hrvatske nacionalnosti bila grupa bosanskih muslimana Jugoslavena. Oni meðusobno nisu suraðivali jer muslimani Hrvati su sve Jugoslavene i komuniste poistovjeæivali sa èetnicima i svojim najljuæim dušmanima. Bošnjaci hrvatske nacionalnosti su svi ostali dobri vjernici lojalni svojoj domovini Bosni. Dokaz tome je ova džamija i njihov životni put. Životni put rahmetli hadži Kerim Reisa pokazuje kakve sudbine zadesile bosanske muslimane protjerane od strane èetnika i komunista, jedne velike borbe za oèuvanje svoje vjere i svoje domovine. Ovo bi bilo jasnije ako se kaže da je krajnji cilj ukljuèivanja bosanskih muslimana u hrvatske ustaške jedinice, osim borbe protiv èetnika, potajno bio i osamostaljivanje BiH u odnosu na NDH u ono vrijeme. Bilo kako bilo, naši Bošnjaci hrvatske nacije, su do kraja ostali dosljedni sebi i svom ubjeðenju. Njihov najvažniji cilj je bio borba protiv èetnika i komunista, te oèuvanje svoje vjere islama. Veæinu njih ne smeta kad ih oslovljavamo Bošnjacima kojih u ono doba nije bilo. Ova materija je mnogo interesantna, vjerojatno æe bošnjaèki historièari obraditi ovu materiju i postaviti u historijski okvir.


..................................
...................................
Чуј ово...ХРВАТСКА ЏАМИЈА...
Сад ми је јасна она прича ....кад дочекаш Хрвата у свом дому,
сместиш га за сто, даш му ића и пића....
а испод стола у џак убациш Турчина и с времена на време га шутираш....
по могућности, што чешће у главу.....
ШТО ТИ МИСЛИ ТУРЧИН У ВРЕЋИ, КОГА ШУТИРАШ,
ТО ИСТО ТИ МИСЛИ И ХРВАТ ЗА СТОЛОМ КОГА ГОСТИШ....
НЕМА РАЗЛИКЕ МЕЂ ЊИМА...

Sledi bona za momentar čim mi dozvole.