Hrvati prisvajaju Teslu a u Drugom svetskom ratu su mu ubili svu rodbinu u Smiljanu!

Još jedan sa dna kace.
CRKVA u suštini nema što pružiti čovjeku na ovome svijetu – osim utjehe da će vjernik kao ultimativnu nagradu primiti vječni život u raju. Katolička crkva je u tu priču unijela i jedan dodatni moment – čistilište, kao mjesto pročišćavanja onih koji su određeni da odu u raj, samo još nisu dovoljno spremni za vječno druženje sa svecima, anđelima i Isusom.

Pokojni susjed Pero u odabranom društvu

Tamo je, primjerice, onaj vaš susjed Pero, koji je bio dobar čovjek, muž i otac, ali nije baš bio svetac. Znao je Pero vama pomoći kad je ustrebalo, a znao je i opsovati vam mater kad biste mu spočitnuli što je opet glasao za HDZ. Bio je Pero i nekakav vjernik, primio sve sakramente, pa se i oženio u crkvi iako je prije vjenčanja, da tako kažemo, isprobao svoju Maricu. A volio je i popiti, pojesti masno i petkom te se narugati pateru Jozi. I ne jednom je Pero opsovao i krv Kristovu, doduše, samo Srbima i Ciganima.

I tako, kad je Pero umro, sveti Petar nije imao srca baciti ga u pakao s Lennonom, Hitchensom i Račanom, a opet nije bio red ni da se Pero pridruži Ivanu Pavlu Drugom, Alojziju Stepincu i Leopoldu Mandiću.

I tako je Pero, pogađate unaprijed, završio u čistilištu, da se malo preodgoji i prestane psovati, jesti masno petkom i seksati se prije braka.

Čim to sredi, u čemu će mu pomoći i vaše molitve na misi zadušnici koju mu katkada plate njegova udovica i djeca, Pero će otići u raj – čist, pristojan, suzdržan.

Tamo u čistilištu Pero se našao zajedno s još brojnim drugim Perama, kakve susrećete svaki dan u susjedstvu, domu ili (budite iskreni) u ogledalu.

Zašto masovne ubojice nisu završile u paklu? Jer su bili katolici

Ali ako je vjerovati učenju Crkve – tamo je zatekao i desetke tisuća ustaša. Koji su, isto kao i Pero, znali katkada i opsovati i ljubiti curu prije ženidbe i jesti masno petkom. Doduše, uz to su znali i priklati neko srpsko čeljade ili javno objesiti nekog civila zbog sumnje na suradnju s partizanima. Neki od njih, poput Mile Budaka i Ante Poglavnika Pavelića, čak su i donosili planove te izdavali naredbe za masovne pokolje i otvaranje logora smrti.

Svejedno, sveti Petar nije imao srca ni njih baciti u pakao s kudikamo gorim slučajevima poput Lennona, Hitchensa i Račana, a nije bio red ni staviti ih s njima jako bliskim i dragim Stepincem.

I dok je vama svakako jasno zašto ustaše nisu otišli u raj, treba objasniti i zašto nisu bačeni u pakao: jer su ipak do kraja života ostali u Crkvi primajući sve vjerničke sakramente.

Bezvrijedni sakrament


Ako znate išta o sakramentima, onda vjerojatno znate i da se prije primanja euharistije vjernik obavezno mora ispovjediti, što znači i priznati sve njemu znane grijehe. I onda dobije neku pokoru – 30 zdravomarija za psovku, 40 za klanje po kućama.

I njima se, kao i Peri, povremeno održe mise. Doduše, dok na mise Peri dođu tek njegovi najbliži, s još par susjeda koji su mu oprostili svađe oko politike, ustašama na mise znaju doći stotine, pa i tisuće ljudi koji ih smatraju prije svega borcima za našu slobodu i neovisnost. Naravno, nijedna od tih pobožnih glava ne postavlja sebi nezgodna pitanja poput zašto bi se sloboda izborila ubijanjem žena i djece ili klanjem po Jasenovcu i Gradiški Staroj.

Svejedno, ako je vjerovati učenju Crkve, neke od njih Isus čisti već desetljećima jer treba ove naučiti i držanju posta i predbračnoj čistoći, a uz to i suzdržavanju od klanja Srba i Židova. Zanimljivo mi je, naravno, pri svemu tome da Bog ima toliko strpljenja s krvožednim ustašama, a nije izdvojio ni minutu vremena za jednog Hitchensa. Kojemu bi bilo sasvim dovoljno da mu Bog dokaže svoje postojanje i on bi se, baš kao i ja te baš kao deseci milijuna ateista, istoga trena odrekao svog bezboštva. Nejedenje masnoga petkom prihvaćam odmah, a neke druge moralne nedostatke već bismo polagano riješili, nisam baš nepopravljiva bitanga. Iako, priznajem da mi se stvarno više dopada društvo Lennona, Hitchensa i Račana nego da vrtim krunice s papama i svecima.

Oprost je bolje rješenje od kazne, ali...

Znam da će mi kršćani odgovoriti kako je božanska milost beskonačna i da je Bog spreman oprostiti svaki grijeh. Osobno ću se složiti s temeljnom idejom kako je oprost bolje rješenje nego kazna, kako je pomirenje između neprijatelja vrjednije i uzvišenije od nečije pobjede ili poraza.

No ni pomirenja ni oprosta ne može biti ako nema istinskog i, dodao bih, javnog pokajanja te pokušaja restitucije, otplaćivanja duga. Da je bilo koji ustaša rekao da je klanje unebovapijući grijeh prema čovjeku, da su spremni nadoknaditi sve što se može nadoknaditi – onda bih još mogao shvatiti one koji bi tražili oprost i milost za njih. I nije to neko moje ateističko zanovijetanje, pismeni ste i pročitajte Novi zavjet pa nađite primjere i carinika Zakeja i onog razbojnika na križu i još mnoge druge. Pokajanje nije nešto što se radi na tajnoj ispovijedi pa da se onda rješava očenašima i zdravomarijama.

Sretan vam put na vječno druženje s Pavelićem i Budakom

Formalna ispovijed i primanje sakramenata jednostavno ne vrijedi ni pišljiva boba. Plaćene mise zadušnice – koje obavezno imaju prije svega malignu političku poruku – kod svakog čovjeka s imalo moralnog osjećaja izazivaju isključivo gađenje i prezir.

Svećenici koji propovijedaju da ustaše idu u raj zapravo zazivaju pakao na Zemlji.

A na kraju se cijela priča s religijskom utjehom završava totalnim fijaskom – vama kojima je teško u ovome životu Crkva obećava vječni mir i spokoj u raju, u odabranom društvu Mile Budaka i Ante Pavelića. Ja vam samo mogu poželjeti sretan put i mirno more.:hahaha:
 
Ja nisam vernik a ti očigledno imaš bipolarni poremećaj.
Po čemu ja imam bipolarni poremećaj?
Reci jedan moj stav koji sam promijenio.

Generalno, sve ovo što si kopirao od kolumniste Index važi i za pravpslavnu crkvu, i religije općenito.
Možda s izuzetkom budizma, ne znam detalje te religije
 
Po čemu ja imam bipolarni poremećaj?
Reci jedan moj stav koji sam promijenio.

Generalno, sve ovo što si kopirao od kolumniste Index važi i za pravpslavnu crkvu, i religije općenito.
Možda s izuzetkom budizma, ne znam detalje te religije
Ja crkvu ne mogu da smislim i nigde nećeš naći nijednu moju pohvalu bilo čega što crkva radi ili je uradila.Ali vi, Hrvati ste veliki vernici i kad god nešto u.serete, uvek trčite kod fratra za oprost.Tako i ovaj mulac, Picigin.
 
Unijačenje spominjete kako vam paše, čas je to nešto veliko i masovno, pa već u drugoj diskusiji to nije imalo uspjeha jer ste vi megavjernici,odlučite se.

Danas u Hrvatskoj ima oko 15 000 grkokatolika od čega se većina Rusini i Ukrajinci.

Обрати пажњу на реченицу која је подвучена https://forum.krstarica.com/threads/sjeverna-dalmacija.788717/page-6#post-40076262

Католици ("Буњевци") Зелићи су настали католичењем православних Зелића.
 
Krasno, a šta bi da onih tvojih 400.000 unijata??

Грчки обред је био нападнут од стране римокатолика и то је био један од узрока сеоба православних Срба из Далмације 70-их година 18-ог в, о томе сведочи Пантелија Зелић актер поменутих сеоба.
Многи православци су се таде покатоличили. А тек шта је било у 17-ом в, таде је био још јачи римокатолички прозелитизам према православцима у Далмацији поготово док је траја Морејски рат (1684-99).

Ниси прокоментариса унијаћење православних калуђера манастира Крке 1648?

epifanije 2 (1).jpg
 
Грчки обред је био нападнут од стране римокатолика и то је био један од узрока сеоба православних Срба из Далмације 70-их година 18-ог в, о томе сведочи Пантелија Зелић актер поменутих сеоба.
Многи православци су се таде покатоличили. А тек шта је било у 17-ом в, таде је био још јачи римокатолички прозелитизам према православцима у Далмацији поготово док је траја Морејски рат (1684-99).

Ниси прокоментариса унијаћење православних калуђера манастира Крке 1648?

Pogledajte prilog 699076
Od mnogih do 400.000 tisuća dug put...

To nije odgovor na pitanje.
 
Ja crkvu ne mogu da smislim i nigde nećeš naći nijednu moju pohvalu bilo čega što crkva radi ili je uradila.Ali vi, Hrvati ste veliki vernici i kad god nešto u.serete, uvek trčite kod fratra za oprost.Tako i ovaj mulac, Picigin.
Pa isto tako ima crkvu ne mogu smisliti pa isto kao i ti mogu dodati "ali vi Srbi ste veliki vernici".
Ne vidim ja tu svoju bipolarnost, da ga beš. Što ne znači da je nemam. :ok:
 
Обрати пажњу на реченицу која је подвучена https://forum.krstarica.com/threads/sjeverna-dalmacija.788717/page-6#post-40076262

Католици ("Буњевци") Зелићи су настали католичењем православних Зелића.
Знао сам једног Хрвата Зелића из Промине који је причао да су његови некад били Срби. То му није сметало да буде хрватски националиста и касније хадезеовац.
 
Знао сам једног Хрвата Зелића из Промине који је причао да су његови некад били Срби. То му није сметало да буде хрватски националиста и касније хадезеовац.

Наравно да су католички Зелићи покатоличени и кроатизирани Срби.
Зелићи имају дубоку старину у далматинским крајевима. У Буковици спадају у старије српске родове. Не спадају међу оне досељене крајем 17-ог в, него су потврђено били у Буковици у првој половини 17-ог в. а извесно и у 16-ом в.
Постоје два Зелова у Далмацији, једно код Сиња а друго код Мућа. Из Зелова код Мућа је био Владимир Беара и то је било чисто православно село, а осим Беара у њему ау живили и српски православни родови Шкаре и Галићи https://sr.wikipedia.org/wiki/Зелово_(Мућ)#Презимена
Зелово код Сиња је католичко село.
Могуће да су Зелова повезана са Зелићима. Кад споменух Зелово, мој ћаћа има једног пријатеља Србина са Маовица и често му каже у шали: "Младо момче у Зелову живи, пуши лулу и камише криви" (сињско Зелово је познато по традиционалној изради лула). А овај стално "ма нисам из Зелова, него са Маовица", а мој ћаћа му вели "ма то ти је исто."
Зелићи су могуће најдаљом старином везани за Имотски и западну Херцеговину, за подручје српског племена Неретљана. Од српских буковачких родова отуда (Имотски-Вргорац) су дошли Олујићи и Векићи почетком 18-ог в, а разлог је био што се таде у том крају спроводило полу насилно покатоличавање православних Срба па су утекли у Буковицу. Векићи су дошли у Ервеник са Вргорца 1706. године, само 20-ак година касније сви православци из Вргорца су покатоличени. Олујићи су од Имотском.
 
Наравно да су католички Зелићи покатоличени и кроатизирани Срби.
Зелићи имају дубоку старину у далматинским крајевима. У Буковици спадају у старије српске родове. Не спадају међу оне досељене крајем 17-ог в, него су потврђено били у Буковици у првој половини 17-ог в. а извесно и у 16-ом в.
Постоје два Зелова у Далмацији, једно код Сиња а друго код Мућа. Из Зелова код Мућа је био Владимир Беара и то је било чисто православно село, а осим Беара у њему ау живили и српски православни родови Шкаре и Галићи https://sr.wikipedia.org/wiki/Зелово_(Мућ)#Презимена
Зелово код Сиња је католичко село.
Могуће да су Зелова повезана са Зелићима. Кад споменух Зелово, мој ћаћа има једног пријатеља Србина са Маовица и често му каже у шали: "Младо момче у Зелову живи, пуши лулу и камише криви" (сињско Зелово је познато по традиционалној изради лула). А овај стално "ма нисам из Зелова, него са Маовица", а мој ћаћа му вели "ма то ти је исто."
Зелићи су могуће најдаљом старином везани за Имотски и западну Херцеговину, за подручје српског племена Неретљана. Од српских буковачких родова отуда (Имотски-Вргорац) су дошли Олујићи и Векићи почетком 18-ог в, а разлог је био што се таде у том крају спроводило полу насилно покатоличавање православних Срба па су утекли у Буковицу. Векићи су дошли у Ервеник са Вргорца 1706. године, само 20-ак година касније сви православци из Вргорца су покатоличени. Олујићи су од Имотском.
Прекопирај ово у "Сјеверна Далмација". Чуо сам да ли од стрица или ђеда&бабе: " о светога Анту у Зелову добио сам у јакету нову." :lol:
 
Обрати пажњу на реченицу која је подвучена https://forum.krstarica.com/threads/sjeverna-dalmacija.788717/page-6#post-40076262

Католици ("Буњевци") Зелићи су настали католичењем православних Зелића.
Koliko ja vidim Zelići katolici se spominju dosta prije nego Zelići pravoslavci.
Zelići pravoslavci su to postali ženjenjem u pravoslavne lokalno ugledne obitelji.
 
Od oko 1830. počinje propaganda pravoslavne crkve da se svi pravoslavci bez obzira kako sami sebe nazivali počnu predstavljati kao Srbi.
Do tada srpskog imena nema nigdje, pravoslavci sami sebe u ogromnoj većini nazivaju Vlasima, Morlacima, rijetko Rašanima i slične regionalne odrednice, čemu svjedoče zapisi i njihova pisma od 16.st nadalje.

Poprilično pravoslavaca se identificiralo Hrvatima i djelovali za hrvatsku stvar.

Sami novopečeni Serbi su pisali kako se postajalo Srbinom, pa tako je jedan od vodećih srpskih publicista tada, rođen iste godine i u istom kraju kada i Milutin Tesla, otac Nikole Tesle, opisuje kako im je objašnjeno da su do tada bili u "zabludi" i oni kao i njihovi očevi, djedovi....

"Škola, u kojoj se Danilo Medaković učio nemštini, dobi pravoslavnoga katihetu u liku učenika Lukijanova, mladoga popa Mandića. Medaković mi je pričao na kakav je praktičan način pop Mandić u časku osvestio sve katihumene, da su Srbi, a ne Vlasi.
"Kako ti je ime?", zapita na prvome času najbližega maloga Vlaha iz Like. Kad mu onaj kaza, kako se zove, zapita ga pop Mandić dalje: "A šta si ti?" Čim katihumen odgovori da je Vlah, već je dobra ćuška katihetina bila replika na odgovor. "Srbin si jadniče, kakav vlah", pouči ga uz to pop Mandić i ova pouka bila je tako uspešna da se nijedan "Vlah" ne nađe više među katihumenima, nego svi veselo ispovediše da su Srbi."


U Bosni i Hercegovini tada stanje nije bilo drugačije, pa Garašanim u "Načertanijama" piše da se djeci daju pokloni u vidu novaca i drugih stvari da na pitanje tko su odgovore sa Srbin, iako su u Srbiji svjesni da se pripadnici sve tri vjere identificiraju kao Bošnjaci.

"Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva."

"Na istočnog veroispovedanija Bošnjake veći upliv imati neće biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolički Bošnjaci zadobijedu. Na čelu ovih stoje franjevački fratri."
("Načertanije", 1844.)

Kao što je vidljivo pravoslavna crkva je imala odlučujuću ulogu u stvaranju Srba od pravoslavaca, dok sa pripadnicima drugih vjera istoga jezika nije bilo uspjeha.

To je išlo toliko daleko da se falsificirala povijest tih ljudi i izmišljale priče o starosti njihovih crkava i manastira, tko ih je gradio, kao jedinih narodnih institucija, nebili se potvrdilo i učvrstilo novo narodno ime sa kojim nisu imali veze.
Čekaj, čekaj, a Sveti Sava jel postojao? :hahaha: Ili je cela ta istorija isto falsifikovana?
 
Koliko ja vidim Zelići katolici se spominju dosta prije nego Zelići pravoslavci.
Zelići pravoslavci su to postali ženjenjem u pravoslavne lokalno ugledne obitelji.

Сматра се да је је Michiel Zelich поменут 1683. године у Новиграду био католик. То би био први помен католичких Зелића, ако је тај стварно био католик.

Православни Зелићи су се у Јуну 1648. године преселили из Жегара у Будим код Поседарја, заједно са још неким српским родовима из Жегара.
Ти родови укључујући и Зелиће су се крајем 17-ог в. вратили у Жегар кад су из њега и околине изгнани Турци.
 

Back
Top