Hrvati nam "kradu" Đokovića?

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

gost 422686

Buduća legenda
Poruka
27.626

Hrvati nam "kradu" Đokovića?​

Srbija je nedavno usvojila novi Zakon o kulturnom nasleđu kojim dubrovačku književnost proglašava jednako "srpskom i hrvatskom kulturom".

IZVOR: B92 ČETVRTAK, 20.01.2022. | 09:35.

ako komentarišu hrvatski mediji, u novom srpskom Zakonu o kulturnom nasleđu, koji je Skupština Srbije usvojila krajem decembra, stoji da u staru bibliotekarsku građu Srbije ulaze "izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi zaključno sa 1867. godine".

To bi značilo da srpskom književnom nasleđu pripadaju i Marin Držić, najveće ime hrvatske renesansne književnosti, kao i Ivan Gundulić, najznačajniji hrvatski barokni pisac.

Akademik Ranko Matasović i profesor na Odseku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta navodi da bi istom logikom Hrvatska trebalo da donese "Zakon o sportskom nasleđu" kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski teniser.

"Povodom srpskog Zakona o kulturnom nasleđu, kojim se tvrdi da su dubrovački pisci objavljeni do 1867. i srpski, mogu samo reći ovo: krajnje je vreme da Hrvatska donese Zakon o sportskom nasleđu kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski teniser. Jer: Novak je staro hrvatsko ime (usporedi hrvatskoglagoljski 'Misal kneza Novaka'), Đokovićevi deda i baba su iz Vinkovaca, a za pripadnost sportiste nekom narodu nije važno samo kako se on oseća, nego i ko mu je trener. Đokoviću je trener Hrvat Ivanišević, ergo.... Na kraju, hrvatski Zakon o sportskom nasleđu odnosio bi se samo na sportiste rođene u bivšoj državi do 1991. godine pre nego što su Hrvatska i Srbija postale nezavisne. Đoković je rođen 1987. godine", napisao je Matasović.

"I da, sledeći istu logiku kao i srpski zakonodavci ('U doba pre nastanka savremenih nacionalnih država nema smisla govoriti o nacionalnoj pripadnosti pisaca, svi mogu biti svačiji') moglo bi da se tvrdi da je Dante i hrvatski pisac. U njegovo doba čitavo područje na kom je on živeo (tzv. 'Italija') bilo je pod istom crkvenom jurisdikcijom (papinom) kao i današnja Hrvatska, a delovi obe zemlje bili su pod istom svetovnom jurisdikcijom (mletačkoga dužda, jedno vreme i Karla Roberta Anžuvinca); Dante je pisao na jednom romanskom idiomu (toskanskom; u njegovo doba nije postojao standardni italijanski jezik), a mnogi su se srodni romanski idiomi govorili i u Hrvatskoj (raguzejski, veljotski, jadertinski, staromletački), ergo... Dante je i hrvatski pisac", dodao je on na Fejsbuku.

Kako je naveo, dok država za to nije spremna, navo da bi trebalo da se "drže zdravog razuma".

"Sve dok nismo spremni takvu logiku dosledno da sprovodimo u svim slučajevima, bolje da se držimo zdravog razuma: Dante je italijanski, ne i hrvatski pisac; dubrovački pisci su hrvatski, ne i srpski. A Đoković je samo srpski tenisač", zaključio je on.

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2022&mm=01&dd=20&nav_category=167&nav_id=2091765

Ništa svoje nemaju moraju sve da kradu i da kopiraju.
 
Jedno je nemati i prihvatiti to, drugo je nemati i krasti bez obraza. Ali kako oni to rade poprilično dugo, čudno da su tako loši u tome.
Kad sam gledao neke dokumentarne filmove (kratke) od 10 minuta, pričalo se o Tesli i prvo što je rekao, srpski naučnik. Hahah. Pozdrav hrvati.
 
Jedina greška u tom našem zakonu je to što se dubrovačka književnost navodi kao "i kao deo hrvatske kulture".

Mi je lepo proglasimo srpskom (mada to nije), nema šta da se pravimo fini.

Hrvati su je svakako proglasili hrvatskom (mada to nije) dakle oni se nikada nisu ni pravili fini, što se iz panagerika ovog njihovog degenerika iz uvodnog posta i vidi.

Pa lepo nastavimo da se svađamo oko toga čija je.

Koji je dokaz da je Držić Srbin a koji da je Hrvat?
Nikakav, o tome se i radi.

Hrvati dan danas ne mogu da nađu dokaze da je ijedan dubrovački velikan sebe deklarisao Hrvatom.

Baš kao što nije ni Srbinom.

Tako, za potrebe proglašavanja čiji je, svi imaju isto pravo da Dubrovnik proglase svojim, a najviše Italijani.
 
Treba gledati sebe, Jugoslavije više nema.

Danas svetom dominiraju oni koji se nađu uvređeni svakom sitnicom, ali kod nas u Jugoslaviji to nije ništa novo, takav momenat su imale sve jugoslovenske nacije, da ih vređa bilo šta što ima veze sa Srbima i Srbijom. Hrvatima će biti potrebno otrežnjenje po tom pitanju, jednostavno više ne postoji nijedan jedini razlog zbog kojeg bi trebalo paziti da se Hrvati dodatno ne uvrede, jer ne mogu biti neprijateljskiji prema nama nego što to već jesu i ne mogu nam uraditi gore stvari od onih koje već jesu. Što bi rekao onaj osuđenik na smrt kad ga upozoravaju da pazi kako se ponaša, "Inače, šta? Osudićete me na smrt još jednom?"
 
Treba gledati sebe, Jugoslavije više nema.

Danas svetom dominiraju oni koji se nađu uvređeni svakom sitnicom, ali kod nas u Jugoslaviji to nije ništa novo, takav momenat su imale sve jugoslovenske nacije, da ih vređa bilo šta što ima veze sa Srbima i Srbijom. Hrvatima će biti potrebno otrežnjenje po tom pitanju, jednostavno više ne postoji nijedan jedini razlog zbog kojeg bi trebalo paziti da se Hrvati dodatno ne uvrede, jer ne mogu biti neprijateljskiji prema nama nego što to već jesu i ne mogu nam uraditi gore stvari od onih koje već jesu. Što bi rekao onaj osuđenik na smrt kad ga upozoravaju da pazi kako se ponaša, "Inače, šta? Osudićete me na smrt još jednom?"

Konačno da čujem ovakvo razmišljanje. Umesto da tu bagru gledamo onakvu kakva i jeste, a to znači pokušaj naroda sastavljen od koljača i manijaka bez ikakvih značajnih dostignuća, mi ih držimo kao malo vode na dlanu. Jadne i krhke, pazimo da im ne povredimo osećanja...
 
Ko bi ga znao, ali Simo Matavulj i Vladan Desnica su Srbi i srpski pisci.
To su krajiški Srbi. Srbi su takođe i dubrovački Srbi katolici poput Valtazara Bogišića. Ali Držić? Po čemu je on Srbin?

Nikakav, o tome se i radi.

Hrvati dan danas ne mogu da nađu dokaze da je ijedan dubrovački velikan sebe deklarisao Hrvatom.

Baš kao što nije ni Srbinom.

Tako, za potrebe proglašavanja čiji je, svi imaju isto pravo da Dubrovnik proglase svojim, a najviše Italijani.
Ipak to je 16. vek, tad nije ni bilo nacionalne svesti.
 
To su krajiški Srbi. Srbi su takođe i dubrovački Srbi katolici poput Valtazara Bogišića. Ali Držić? Po čemu je on Srbin?

Mislim da se ne radi o tome da je Držić Srbin po nacionalnosti, nego da jezik na kom je pisao i dela koja je stvarao čine jedan od stubova na kojima se kasnije razvijao moderni srpski standardni jezik.

Ne pada mi na pamet nijedan moderni srpski pisac koji nije po nacionalnosti Srbin... gde god i postoji neka uslovna "sumnja" o poreklu, svi su se jasno i svesno deklarisali kao Srbi (Andrić, Selimović, Nušić, Kiš itd.). Ali na primer da je postojao neki Mađar iz Mađarske koji je znao srpski jezik i napisao nekoliko fenomenalnih zbirki poezije na srpskom, njegovo delo bi bilo deo srpske književnosti bez obzira na to što on nije Srbin, nije iz Srbije i srpski mu nije maternji jezik.

Oko Držića, naravno, naša javnost drži da je bio Dubrovčanin i da su Dubrovčani bili nešto posebno, ali da im je jezik, štokavski istočno-hercegovačkog dijalekta, bio jednako srpski kao i jezik Dučića ili Njegoša.
 
Jedina greška u tom našem zakonu je to što se dubrovačka književnost navodi kao "i kao deo hrvatske kulture".

Mi je lepo proglasimo srpskom (mada to nije), nema šta da se pravimo fini.

Hrvati su je svakako proglasili hrvatskom (mada to nije) dakle oni se nikada nisu ni pravili fini, što se iz panagerika ovog njihovog degenerika iz uvodnog posta i vidi.

Pa lepo nastavimo da se svađamo oko toga čija je.


Nikakav, o tome se i radi.

Hrvati dan danas ne mogu da nađu dokaze da je ijedan dubrovački velikan sebe deklarisao Hrvatom.

Baš kao što nije ni Srbinom.

Tako, za potrebe proglašavanja čiji je, svi imaju isto pravo da Dubrovnik proglase svojim, a najviše Italijani.

Dubrovčani su se deklarisali kao Slavini, ali su pisali/govorili na srpskom jeziku i to je kažu neupitno
 
Ipak to je 16. vek, tad nije ni bilo nacionalne svesti.

Normalno.

Pogotovo što je Dubrovačka republika bila samostalna država vekovima.

Dakle, koliko Hrvati mogu da svojataju dubrovačku baštinu, mogu i Srbi.

Zato i treba iz tog našeg debilnog zakona, kad smo ga već doneli, izbaciti da Dubrovnik pripada "i hrvatskoj kulturnoj baštini"...

Kad jedeš ghovna i sviraš *****, radi to do kraja.
 
Protivnik sam ulaska u Evropsku uniju, ali bih voleo samo da se približimo tamo, pa da vidim situaciju kako Hrvati iz kompleksa blokiraju to tražeći da im se prizna posebnost u odnosu na srpsku kulturu, tipa kao Bugari što rade Čokalijama :hahaha1::hahaha1::hahaha1::hahaha1::hahaha1:
Ne brini, to neće skoro, a ako do toga ikad dođe, Hrvati će da rade šta im se kaže, kao i uvek.

Neće biti njihova odluka, već zna se čija.
 

Hrvati nam "kradu" Đokovića?​

Srbija je nedavno usvojila novi Zakon o kulturnom nasleđu kojim dubrovačku književnost proglašava jednako "srpskom i hrvatskom kulturom".

IZVOR: B92 ČETVRTAK, 20.01.2022. | 09:35.

ako komentarišu hrvatski mediji, u novom srpskom Zakonu o kulturnom nasleđu, koji je Skupština Srbije usvojila krajem decembra, stoji da u staru bibliotekarsku građu Srbije ulaze "izdanja dubrovačke književnosti, koja pripadaju i srpskoj i hrvatskoj kulturi zaključno sa 1867. godine".

To bi značilo da srpskom književnom nasleđu pripadaju i Marin Držić, najveće ime hrvatske renesansne književnosti, kao i Ivan Gundulić, najznačajniji hrvatski barokni pisac.

Akademik Ranko Matasović i profesor na Odseku za lingvistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta navodi da bi istom logikom Hrvatska trebalo da donese "Zakon o sportskom nasleđu" kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski teniser.

"Povodom srpskog Zakona o kulturnom nasleđu, kojim se tvrdi da su dubrovački pisci objavljeni do 1867. i srpski, mogu samo reći ovo: krajnje je vreme da Hrvatska donese Zakon o sportskom nasleđu kojim bi se dokazalo da je Novak Đoković i hrvatski teniser. Jer: Novak je staro hrvatsko ime (usporedi hrvatskoglagoljski 'Misal kneza Novaka'), Đokovićevi deda i baba su iz Vinkovaca, a za pripadnost sportiste nekom narodu nije važno samo kako se on oseća, nego i ko mu je trener. Đokoviću je trener Hrvat Ivanišević, ergo.... Na kraju, hrvatski Zakon o sportskom nasleđu odnosio bi se samo na sportiste rođene u bivšoj državi do 1991. godine pre nego što su Hrvatska i Srbija postale nezavisne. Đoković je rođen 1987. godine", napisao je Matasović.

"I da, sledeći istu logiku kao i srpski zakonodavci ('U doba pre nastanka savremenih nacionalnih država nema smisla govoriti o nacionalnoj pripadnosti pisaca, svi mogu biti svačiji') moglo bi da se tvrdi da je Dante i hrvatski pisac. U njegovo doba čitavo područje na kom je on živeo (tzv. 'Italija') bilo je pod istom crkvenom jurisdikcijom (papinom) kao i današnja Hrvatska, a delovi obe zemlje bili su pod istom svetovnom jurisdikcijom (mletačkoga dužda, jedno vreme i Karla Roberta Anžuvinca); Dante je pisao na jednom romanskom idiomu (toskanskom; u njegovo doba nije postojao standardni italijanski jezik), a mnogi su se srodni romanski idiomi govorili i u Hrvatskoj (raguzejski, veljotski, jadertinski, staromletački), ergo... Dante je i hrvatski pisac", dodao je on na Fejsbuku.

Kako je naveo, dok država za to nije spremna, navo da bi trebalo da se "drže zdravog razuma".

"Sve dok nismo spremni takvu logiku dosledno da sprovodimo u svim slučajevima, bolje da se držimo zdravog razuma: Dante je italijanski, ne i hrvatski pisac; dubrovački pisci su hrvatski, ne i srpski. A Đoković je samo srpski tenisač", zaključio je on.

https://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2022&mm=01&dd=20&nav_category=167&nav_id=2091765

Ništa svoje nemaju moraju sve da kradu i da kopiraju.
Тако су радили и Македонци па су у своју тада Македонску Енциклопедију трпали све и свашта, украдено од комшија. А када су се побунили Албанци и Бугари, та Енциклопедија је нестала преко ноћи. И дан-данас, мислим да немају своју Енциклопедију.
 
Normalno.

Pogotovo što je Dubrovačka republika bila samostalna država vekovima.

Dakle, koliko Hrvati mogu da svojataju dubrovačku baštinu, mogu i Srbi.

Zato i treba iz tog našeg debilnog zakona, kad smo ga već doneli, izbaciti da Dubrovnik pripada "i hrvatskoj kulturnoj baštini"...

Kad jedeš ghovna i sviraš *****, radi to do kraja.
Hrvati mogu jer su sad dubrovčani Hrvati, da je Dubrovnik pripao Srbiji i da su dubrovčani postali Srbi, onda bi ih i Srbija mogla svojatati. Crna Gora bi mogla eventualno da svojata Ludovika Paskalića.

Ovako Srbi nisu uopšte, osim dubrovačkih Srba katolika koji su se tako izjasnili.
 
Poslednja izmena:
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top