Ali to ne mjenja činjenicu da su tjedne subote u Kol 2,16, jednako kao i mladine i godišnji blagdani, sjena. Što znači, nešto što nas kršćane ne obvezuje. Vi subotari ionako niste kršćani, jer vam utemeljitelji nisu ni vjerovali da je Isus Svemogući Bog.
Ahilova peta 'subotara'
Kološanima 2,16-17 je Ahilova peta adventističkog naučavanja. A kako i ne bi bilo kada sveti Pavao pišući Kološanima vrlo jasno kaže da je tjedna subota sjena, potpuno jednako kao što su sjena i židovski blagdani i mlađaci i razne odredbe o jelu i piću. Adventisti i dan danas muku muče sa ovim Pavlovim riječima i njegovim označavanjem subote kao sjene. Ako ovu svoju nezgodnu i neugodnu poziciju adventisti ikada riješe, bit će to za njih na jedan jedini mogući način. Naime, kako adventisti ne mogu odbaciti učenje Ellen White, jer bi se naprosto samougasili, kao riješenje ostaje im jedino da iz Pavlove poslanice izbrišu ova dva retka, 16. i 17. redak.
Dok se to ne dogodi, a što drugo mogu, adventisti pokušavaju nemoguće, pokušavaju braniti ono što se nikako ne može braniti. Tako adventisti kažu da „blagdani“ koje Pavao spominje u Kol 2,16 obuhvaćaju tri židovska godišnja blagdana (tri godišnje subote), a onda su subote koje Pavao spominje preostala dva židovska blagdana (godišnje subote), tako da subote u Kol 2,16 nisu tjedne subote. Kad ih upitate, zašto bi Pavao terminom „blagdani“ (praznici) obuhvatio samo tri od ukupno pet židovskih godišnjih blagdana (godišnjih subota), a onda ostala dva imenovao terminom subote, adventisti odgovaraju: Pet židovskih godišnjih blagdana nazvani su sa dva različita termina, tri blagdana jednim terminom a dva preostala drugim terminom, pa ih onda i Pavao tako razvrstava i jedne zove blagdanima (praznicima) a druge subotama. Inače su i blagdani i subote u Kol 2,16 godišnji blagdani (godišnje subote), reći će vam adventisti.
Provjerimo mi za svaki slučaj, ja im baš i ne vjerujem. Idemo ravno tamo gdje su svi ovi židovski blagdani nabrojani.
Lev 23,4: A ovo su blagdani Jahvini - sveti zborovi - koje imate proglasiti u njihovo određeno vrijeme:
Primjetimo najavu blagdana (godišnjih subota) čije će nabrajanje uslijediti. U hrvatskom prijevodu kao što vidimo imamo termin „blagdani“, ali nama je interesantno i važno pratiti termine koje koristi hebrejska Biblija i grčka Septauginta, pa pogledajmo:
Lev 23,4 (hebrejski): מועדי יהוה מקראי קדש אשר־תקראו אתם במו (hebrejski moed) עדם
Lev 23,4 (grčki): αὗται αἱ ἑορταὶ (grčki heorte) τῷ κυρίῳ κληταὶἅγιαι ἃς καλέσετε αὐτὰς ἐν τοῖς καιροῖς αὐτῶν
Pogledajte, kod najave blagdana (godišnjih subota) u hebrejskoj Bibliji imamo hebrejsku riječ moed, a u grčkoj (Septuaginta) imamo grčku riječ heorte. Nakon ovoga slijedi nabrajanje blagdana (godišnjih subota):
1. Lev 23,5: Pasha
2. Lev 23,16: Pedesetnica
3. Lev 23,24: Dan truba
4. Lev 23,27: Dan pomirenja
1. Lev 23,34: Blagdan sjenica
Nakon nabrajanja svih pet blagdana (godišnjih subota) slijedi zaključni redak:
Lev 23,37: To su blagdani Jahvini koje imate sazvati
Lev 23,37 (hebrejski): אלה מועדי יהוה אשר־תק אתם במו (hebrejski moed) קרא
Lev 23,37 (grčki): αὗται αἱ ἑορταὶ (grčki heorte) κυρίῳἃς καλέσετε κλητὰς ἁγίας
Primjetite kako u zaključnom retku (Lev 23,7), nakon nabrajanja svih pet blagdana (godišnjih subota) za blagdane imamo u hebrejskoj Bibliji ponovo riječ moed, a u grčkoj (Septuaginta) imamo ponovo grčku riječ heorte.
Nakon što smo vidjeli da se svih pet blagdana (godišnjih subota) u hebrejskoj Bibliji označavaju istim terminom – moed, te da potpuno konzekvetno i grčka Biblija (Septuaginta) također istim terminom – heorte, označava svih pet blagdana, pogledajmo originalni Pavlov tekst Kol 2,16-17 na grčkom jeziku, na jeziku na kojem ju je Pavao i napisao:
Kol 2,16-17: Neka vas dakle nitko ne sudi po jelu ili po piću, po blagdanima, mlađacima ili subotama. To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo Kristovo.
Kol 2,16-17: Μὴ οὖν τις ὑμᾶς κρινέτω ἐν βρώσει ἢ ἐν πόσει ἢ ἐν μέρει ἑορτῆς (blagdanima) ἢ νουμηνίας ἢ σαββάτων (subotama), ἅ ἐστι σκιὰ τῶν μελλόντων, τὸ δὲ σῶμα Χριστοῦ.
Pogledajte koju grčku riječ koristi sveti Pavao kada označava blagdane. Koristi potpuno istu grčku riječ (ἑορτῆς – heorte) kojom je prevedena hebrejska riječ moed i koja, vidjeli smo u Lev 23,4-37, obuhvaća svih pet starozavjetnih židovskih blagdana (godišnjih subota). Pogledajte kakvim se mizernim trikovima i podvalma služe adventisti ne bi li obranili ono što se obraniti ne može. Kažu adventisti, nije svih pet blagdana (godišnjih subota) nazvano istim imenom, pa tako blagdani u Kol 2,16 obuhvaćaju samo tri hodočasnička židovska blagdana, a subote u Kol 2,16 su ostale godišnje subote. Zaista smiješno i mizerno.
Sada kada smo vidjeli da Pavlovi „blagdani“ (grčki heorte) obuhvaćaju svih pet godišnjih blagdana (godišnjih subota), ostaje nam vidjeti što su onda subote u Kol 2,16. Uz to da ove subote nisu nikakve godišnje subote, jer su one sve obuhvaćene terminom blagdani (heorte), važno je znati da subote – σαββάτων, izraz koji sveti Pavao koristi u Kol 2,16 uvijek označavaju isto – tjedne subote. Tjedne subote javljaju se ukupno 166 puta u Svetom Pismu (107 puta u Starom zavjetu i 59 puta u Novom Zavjetu). I kako su nazvane? Svih 166 puta nazvane se upravo izrazom koji Pavao koristi u Kol 2,16 – σαββάτων. Dakle, subote (σαββάτων) u Kol 2,16 jesu upravo ono što su i svih ostalih 165 puta u Svetom Pismu – tjedne subote.
P.S. Zašto onda ASD zaobilaze ovako jasne činjenice? Samo je jedno objašnjenje. Priznanjem kako su Pavlove subote u Kol 2,16 zaista subote (tjedne subote), dovodi neminovno do "domino efekta" koji bi onda potpuno uništio i svaki smisao njihova postojanja. Vidjeli smo kako je adventistički profesor Samuele Bacchiocchi smogao intelektualnog i ljudskog poštenja i priznao da ovo mogu biti samo tjedne subote. Međutim, adventisti koji su bili i ponosni na Bacchiocchi-a i njegovo djelo vrlo brzo shvativši opasnost „domino-efekta“ ponovo se odvraćaju i ponovo pokušavaju braniti ono što se ne može braniti. Samo jedno ostaje 'subotarima'. Neka izbace Pavla iz svojih Biblija.
The Seventh-day Adventist Bible Commentary tumači “subote” kao oznaku godišnjih obrednih, a ne tjednih subota (Levitski zakonik 23,6-8, 15,16,21,24,25,27,28,37,38). Činjenica je da se i za subotu i za Dan pomirenja u hebrejskom koristi sintagma shabbath shabbath.n, što znači “subota” (Izlazak 31,15; Levitski zakonik 23,3.32; 16,31). Ali u Septuaginti ovaj je izraz je preveden grčkom sintagmom koja ima drugi smisao od jednostavnog izraza u Kološanima 2,16. Stoga se ovaj potonji izraz jezično ne može protumačiti kao da se misli na Dan pomirenja ili neku drugu obrednu subotu budući da se oni nikad ne imenuju tim izrazom. (Od subote do nedjelje, str 234)
