Сиротињо интелектуална, па ти ни једну књигу немаш кући!!!
Него, то о хипокампусу сам гледао у ББЦ-јевој емисији.
Снимали су мозак новорођенчади на магнетној и виделе су се јасне разлике између нормалног и девијантног мозга.
Петнаест и коју годину касније показало се да су прогнозе биле исправне.
Dečko kome odgovaraš je dosta mlad i ne mora sve da zna.
Ono što ja znam je da aktivne regije u mozgu se razlikuju kod muškaraca i kod žena. Gledao sam snimke aktivnih regija kod ženske osobe koja je uzimala muške hormone u fazi promene pola. Regije koje su bile aktivne počele su da se gase a uporedo su se aktivirale regije koje su bile neaktivne (da ne ulazimo u detalje o regijama). Refleksi su se ubrzli. I mnogo je dokaza koji upućuju na to da se još pre rođenja formira psihološki pol sosbe. Taj pol može da se razlikuje od fizičkog. Homoseksualizam kao i biseksualnost ima genetske predispozicije, ali te predispozicije ne moraju i da se realizuju (u sličaju kad se radi o biseksualnom). Zapravo, svi u nekoj meri nose heteroseksualne i homoseksualne predispozicije. Ali je to više teoretski. Praktično je ta predispozicija bitna kada je oko centralnog dela zamišljene skale na čijim su krajevima hetero i homo-seksualnost.
Oni koji se nalaze ne tom srednjem delu skale bi bili biseksualci.
Beseksualci su specifična kategorija. Može se tokom života promeniti dominantna orjentacija.
Takođe, kada je seksualnost u pitanju, postoji i skala izraženosti seksualnog nagona. Tako da postoje aseksualne osobe i one kod kojih je izražena seksualnost do mere koja prelazi u bolest (patologiju). Da ne ulazimo u detalje.
Kakav god da je čobek, u humanom društvu kakvom težimo, ne sme biti diskriminisan ukoliko se radi o nečemu što mu je prirodom nametnuto, bez obzira da li se radi o polu, rasi ili seksualnoj orjentaciji. Naravno da se ne može tolerisati nešto poput psihopatije, ali to je već za lečenje ili čak trajnu izolaciju ako nema drugog izbora.
Svaka diskriminisana osoba ima pravo da protestvuje protiv diskriminacije i da se bori za svoj status u društvu onako kako je to zakonom dozvoljeno.
U vremenima bezkonja koje je protutnjalo i još tutnji našim prostorima, ljudi revoltirani svim i svačim se više ne obaziru na zakone i uzimaju stvar u svoje ruke.
To u principu nije dobro, ali to donekle ide na ruku vlasti jer se tako skreće pažnja sa bitnijih i egzistencijalnih problema.
Kad se pogleda, parada je trajala možda pola dana (ni toliko), održavana u jednom gradu, na ograničenoj likaciji. Sve bi prošlo mirno da nije bilo homofobije i dokazivanja ekstremista da oni nisu homoseksualci. Zašto bi to i kome dokazivali ako već nisu? Sa kome se oni bore? Bore se sami sa sobom i svojim homoseksualnim porivima. Zaključeno je tokom istraživanja da su najžešći protivnici zapravo suočeni sa svojom homoseksualnošću koju žele da negiraju borbom protiv iste. Zašto? Zato što je to u nekim društvima sramota, poniženje i moguće odbacivanje. Zato što su mu možda jedini kvaliteti to što je Srbin i što nije homoseksualac. I čvrsto se drži toga što jeste, jer drugih vrednosti nema.
Muzjak je govorio. Haug.