Holokaust

Manga Hilux

Buduća legenda
Moderator
Poruka
45.534
Холокауст или Шоа (хебр. הַשׁוֹאָה, HaShoah (haŠōʾā); "катастрофа", "велика несрећа") је име за систематски државни прогон и геноцид над различитим етничким, верским и политичким групама људи током Другог светског рата од стране Нацистичке Немачке и њених сарадника.[1][2] У ране примере холокауста укључују се прогон током Кристалне ноћи и Еутаназијски програм Т-4, што се касније развило у употребу одреда смрти и концентрационих логора, као и масовне и централно организоване покушаје да се усмрти сваки могући припадник група на које су циљали нацисти.[3] Жртве обухватају и 1,5 милиона деце. Холокаустом је обухваћено око две трећине од девет милиона Јевреја који су раније живели у континенталној Европи. Шира дефиниција холокауста обухвата нејеврејске жртве нацистичке кампање масовног убиства,[4] на бази биолошких фактора, као што су нпр. Роми, Пољаци, чланови других словенских етничких група, и пацијенти Акције Т4 који су били ментално и физички онеспособљени.[5] Једна чак шира дефиниција обухвата Русе, ратне заробљенике, хомосексуалце, Јеховине сведоке, црнце, политичке опоненте нациста, и чланове других мањих група.
Логораши који нису дочекали ослобођење

Јеврејска звезда коју су Јевреји морали носити при изласку из куће
Од 1941. до 1945. над Јеврејима је систематски вршен геноцид, што је био део шире иницијативе која је обухватала прогоне и убиства других народа у Европи. Под координацијом SS, са упутствима из највишег руководства Нацистичке партије, свака грана бирократије у Немачкој била је укључена у логистику и спровођење масовног убијања. Убиства су почињавана широм Немачком окупиране Европе, као и у самој нацистичкој Немачкој, а такође су почињавана и на свим територијама под контролом њених савезника. Друге жртве нацистичких злочина су обухватале Пољаке, Украјинце, и друге Словене; совјетске грађане и совјетске ратне заробљенике; комунисте; хомосексуалце; Јеховине сведоке и друге. Око 42.500 притворних установа је кориштено у концентрацији жртава с циљем почињавања најгрубљих кршења људских права. Процењује се да је било преко 200.000 починилаца холокауста.

Европски Јевреји били су главне жртве холокауста, који су нацисти звали Коначно решење јеврејског питања. Као последице Другог светског рата, па и самог холокауста, прво је дошло до суђења у Нирнбергу, где је истакнутим нацистима суђено за злочине током рата. Као културолошка револуција, дошло је и до ентнацифирунгаденацификације, као и до договора о репарацијама између Израела и Западне Немачке. Цео процес прати и порицање холокауста, којим се холокауст приказује као сасвим оправдано дело.
 
Poslednja izmena od moderatora:

Manga Hilux

Buduća legenda
Moderator
Poruka
45.534

Makedonija, martovska noć 1943​

Deportacija makedonskih Jevreja, mart 1943.  (foto Central Zionist Archives)

Deportacija makedonskih Jevreja, mart 1943.(foto Central Zionist Archives )

Totalna blokada Skoplja, Bitolja i Štipa izvršena je u noći između 10. i 11. marta 1943 - bugarska policija uhapsila je oko 8000 makedonskih Jevreja. Bila je to najava tragičnog kraja jedne od većih sefardskih zajednica u okupiranoj Kraljevini Jugoslaviji

27.01.2022. - Božidar Stanišić
Do perioda holokausta Bitolj je bio vjekovno stanište jedne od prvih sefardskih 1 zajednica na tlu bivše Jugoslavije. Formirana je tokom 16. vijeka, u otomanskom periodu, doseljavanjem Jevreja iz Soluna. Ovaj grčki grad, kao i Istanbul, Sofija, Beograd, Sarajevo…, pružio je utočište brojnim prognanicima sa Iberskog poluostrva. U istom periodu Sefardi su se naselili u Skoplju, Štipu i Kratovu, takođe u Velesu, Dojranu, Prilepu i Ohridu. Bitolj, sa svojim brojnim sinagogama, bio je i najveći religijski i kulturni centar makedonskih Jevreja. Dvije najveće, Portugal i Aragon, svojim nazivima su podsjećale na porijeklo doseljenika.
Sve do balkanskih ratova, koji su rezultirali diobom Makedonije između zemalja pobjednica nad Otomanskom imperijom, Bitolj je bio snažan privredni centar. Dobar dio od 7000 Jevreja raselio se usljed ekonomske krize (uglavnom u Palestinu), pa Skoplje preuzima primat sefardske kulture i ekonomije.
O tome i ostalim bitnim komponentama sefardske istorije na jugu ex Jugoslavije možemo čitati u dragocijenoj studiji Krinke Vidaković Kultura španskih Jevreja na jugoslovenskom tlu (XVI-XX vek) , objavljenoj u Biblioteci Raskršća sarajevske Svjetlosti . Knjiga je doživjela tri izdanja (drugo, dopunjeno 1990, i treće 2001.). U njoj su i fragmenti putopisne studije Morica Levija 2 Naši s juga. Jevreji u Skoplju (1940). U tom značajnom tekstu o običajima i jeziku Jevreja u Makedoniji (španski judio tamo su zvali đidjo, aslužili su se i turskim, grčkim, makedonskim i srpskohrvatskim), Levi se u periodu ratnog predvečerja, za boravka u Skoplju, prepustio slutnjama o tamnim oblacima nad svojim narodom: "Dolaze mi do ušiju melodije i s desna i s lijeva, iz avlije i klimavih balkona gdje je ko zna kada, zavaljen na minderu i gledajući zvjezdane visine, slavio Boga. Obvladala su me sjećanja iz moje rane mladosti. U godini pet hiljada i sedamdesetoj (1940) imade još sinova Izraela koji pjevaju romanse iz Andaluza. Znaju i oni za jevrejski udes ali kao da silom hoće da pjesmom zatome teške slutnje novim nadanjima”.
(Onim malobrojnim, bijeg iz Srbije u Makedoniju, bio je spas. Naravno, na određeno vrijeme.) Iako su bugarska vlada i njen predsjednik Bogdan Filov jedino Jevreje na okupiranom teritoriju ostavili bez državljanstva i uveli antisemitske zakone, Nosili su žutu zvijezdu. U julu je uveden policijski čas za Jevreje zbog navodnog pronošenja lažnih glasina na štetu Bugarske, ali još uvijek nije bilo posebnih mjera protiv jevrejskih izbjeglica iz Srbije. (Oko 1000, prema novijim procjenama).
U svojoj studiji ( vidi fusnotu ) Milovan Pisarri veli: “Ipak, krajem oktobra, najverovatnije pod nacističkim pritiskom, naredili su registraciju svih Jevreja koji su stigli u Skopje nakon 6. aprila: od oko 300, koliko se u tom trenutku tamo i nalazilo, prijavilo se njih 47. Bugarska policija ih je uhapsila i predala Gestapou iz Srbije, koji ih je odmah prebacio u logor na Banjici u Beogradu i početkom decembra streljao. Do drastične promene u bugarskoj antisemitskoj politici došlo je 26. avgusta 1942. godine.
Potom počinje dugo i sistematsko planiranje finalnog rješenja za Jevreje u Makedoniji, koje će rezultirati blokadom pomenutih makedonskih gradova. Bugarska policija predaje nacistima sve uhapšene Jevreje (7762) i oko tristo onih iz Srbije. Destinacije: Treblinka i Aušvic. Tako su zauvijek nestale drevne sefardske porodice, da navedem samo neke: Aruesti, Bejakar, Kalderon, Hason, Kamhi, Koen, Levi, Ovadija, Pardo…
 

Samsonight

Veoma poznat
Poruka
12.081
Nad takvim činjenicama je čoveku opravdano što na Dis-ovski način žali gorko da je i sam čovek, da se želi otuđiti i zvati nekim drugim zajedničkim imenom... Zapravo, tu nema ni slova od zajedničkog. Rat dozovoljava razna divljaštva i zverstva, tu se puštaju sa lanca svi i svakakvi, i... uvek ima tih koji će rado ili nerado obavljati dodeljene dužnosti, ali hoće.
Ko neće, strada... ali i postradavanje je nešto bolje u odnosu na te koji mogu, žele i hoće da druge muče i da im presuđuju.
 

Samsonight

Veoma poznat
Poruka
12.081
Proste duše mučenika i stradalnika, ne da se grozim i tugujem, nego mi je teško da procesujem koliko zlo može da ima mašte i oblika prema svemu što sam do sad razumela da im se radilo.
Svet u kojem masa slepo prihvata da se to desi...
Svet u kome ima ljudi koji bi tako nešto radili drugima...
Svet koji smo nasledili, to je baš taj svet...
Zaista, od najvećeg do najmanjeg bi trebalo da se zapitamo da li smo na ovom svetu dobrodošli pa da slavimo rođendane kao što radimo, ili u čistilištu, da naučimo koliko jada i bede ovaj svet ima i može da pruži.
 

Manga Hilux

Buduća legenda
Moderator
Poruka
45.534

Mračna priča krije se iz jedne od najlepših ljubavnih pesama Leonarda Koena​


Leonard Koen/Facebook.com@leonardcohen
Leonard Koen/Facebook.com@leonardcohen
Kanadski kantautor Leonard Koen jedan je od najcjenjenijih muzičara 20. veka s velikim opusom i fascinantnom životnom pričom.
Rođen je i odrastao u Montrealu u jevrejskoj porodici. Majka mu je bila poreklom iz Litvanije, a očeva porodica iz Poljske. Kroz život je proučavao druge religije pa je pet godina proveo u budističkom samostanu i govorio da mu se sviđa “univerzalna figura Isusa Hrista koji je najbolji čovek koji je ikad hodao Zemljom”. Ipak, nikad se nije odrekao judaizma.
– Moj prijatelj Brajan Džonson rekao je da nikad nisam čuo za religiju koja mi se nije svidela. Zato sam pokušao da ispravim taj utisak da tražim novu religiju pored judaizma. I te kako sam deo te tradicije i praktikujem veru, kao i moja deca i to nikad nije bilo pitanje. Istraživanja drugih religija i sistema verovanja svakako su obogatila i produbila shvatanje moje tradicije – rekao je svojevremeno Koen.
A jedna od njegovih pesama koja je svima poznata isključivo kao ljubavna zapravo je inspirirana holokaustom, odnosno scenama iz koncentracionih logora. Reč je o pesmi “Dance Me To The End Of Love” s albuma “Various Positions” iz 1984. godine.

– Zanimljivo je kako pesme počnu jer u srži svake pesme postoji seme koje ti je neko dao ili si ga uzeo iz sveta. Zato je proces pisanja pesme tako misteriozan. A ova pesma je došla od saznanja da su u nekim nacističkim koncentracijskim logorima pored krematorijuma stajali gudački kvarteti. Ti su ljudi bili prisiljeni da sviraju dok se pokraj njih događa horor, a i njihova je sudbina bila ista. Svirali su klasičnu muziku dok su drugi zatvorenici ubijani i spaljivani.
Dakle, ta muzika, ‘Dance me to your beauty with a burning violin’, predstavlja lepotu življenja, kraj ovog postojanja i kraj strasti u našoj egzistenciji. Ali, to je isti jezik koji koristimo da bismo se prepustili voljenoj osobi pa nije bitno koja je ideja iza te pesme, bitno je da se oseti strast
– rekao je Koen.

HL/Izvor: telegraf.rs
 

Manga Hilux

Buduća legenda
Moderator
Poruka
45.534
Холокауст или Шоа (хебр. הַשׁוֹאָה, HaShoah (haŠōʾā); "катастрофа", "велика несрећа") је име за систематски државни прогон и геноцид над различитим етничким, верским и политичким групама људи током Другог светског рата од стране Нацистичке Немачке и њених сарадника.[1][2] У ране примере холокауста укључују се прогон током Кристалне ноћи и Еутаназијски програм Т-4, што се касније развило у употребу одреда смрти и концентрационих логора, као и масовне и централно организоване покушаје да се усмрти сваки могући припадник група на које су циљали нацисти.[3] Жртве обухватају и 1,5 милиона деце. Холокаустом је обухваћено око две трећине од девет милиона Јевреја који су раније живели у континенталној Европи. Шира дефиниција холокауста обухвата нејеврејске жртве нацистичке кампање масовног убиства,[4] на бази биолошких фактора, као што су нпр. Роми, Пољаци, чланови других словенских етничких група, и пацијенти Акције Т4 који су били ментално и физички онеспособљени.[5] Једна чак шира дефиниција обухвата Русе, ратне заробљенике, хомосексуалце, Јеховине сведоке, црнце, политичке опоненте нациста, и чланове других мањих група.
Логораши који нису дочекали ослобођење

Јеврејска звезда коју су Јевреји морали носити при изласку из куће
Од 1941. до 1945. над Јеврејима је систематски вршен геноцид, што је био део шире иницијативе која је обухватала прогоне и убиства других народа у Европи. Под координацијом SS, са упутствима из највишег руководства Нацистичке партије, свака грана бирократије у Немачкој била је укључена у логистику и спровођење масовног убијања. Убиства су почињавана широм Немачком окупиране Европе, као и у самој нацистичкој Немачкој, а такође су почињавана и на свим територијама под контролом њених савезника. Друге жртве нацистичких злочина су обухватале Пољаке, Украјинце, и друге Словене; совјетске грађане и совјетске ратне заробљенике; комунисте; хомосексуалце; Јеховине сведоке и друге. Око 42.500 притворних установа је кориштено у концентрацији жртава с циљем почињавања најгрубљих кршења људских права. Процењује се да је било преко 200.000 починилаца холокауста.

Европски Јевреји били су главне жртве холокауста, који су нацисти звали Коначно решење јеврејског питања. Као последице Другог светског рата, па и самог холокауста, прво је дошло до суђења у Нирнбергу, где је истакнутим нацистима суђено за злочине током рата. Као културолошка револуција, дошло је и до ентнацифирунгаденацификације, као и до договора о репарацијама између Израела и Западне Немачке. Цео процес прати и порицање холокауста, којим се холокауст приказује као сасвим оправдано дело.
moj propust i greška , trebalo je to ja da uradim :ok:
 

deda tripko

Aktivan član
Poruka
1.949
od zavrsetka rata je postojala ta famozna cifra od 6 miliona.
prve godina na tabli u ausvitcu je bila brojka od 4.3 miliona, i vremenom se taj broj smanjivao da bi danas bila tabla od 1.4

a krajnja cifra od 6 miliona se nije smanjivala. interesantno,zar ne?
godinama je bio na jutubu reportaza mladog jevrejina koji je raskrinkao direktora ausvica kao i postojanje gasne komore (dokazano da su posle rata pregradni zidovi bili sruseni da bi delovalo da je jedna velika komora)
zyklon b je totalno ne adekvatan za gasnu komoru kao sto se tvrdilo, nego se koristilo protiv insekata. itd itd

sam ausvic prica je busna na sve strane i sve te lude cifre su neizvodljive a i neprakticne.

da se ne hvatamo treblinke i ostalog.

ben klassen je to nazvao religija 6 miliona. jedina religija ciju istinitost niko ne sme da dovodi u pitanje :)
 

paketije

Domaćin
Poruka
4.163
od zavrsetka rata je postojala ta famozna cifra od 6 miliona.
prve godina na tabli u ausvitcu je bila brojka od 4.3 miliona, i vremenom se taj broj smanjivao da bi danas bila tabla od 1.4

a krajnja cifra od 6 miliona se nije smanjivala. interesantno,zar ne?
godinama je bio na jutubu reportaza mladog jevrejina koji je raskrinkao direktora ausvica kao i postojanje gasne komore (dokazano da su posle rata pregradni zidovi bili sruseni da bi delovalo da je jedna velika komora)
zyklon b je totalno ne adekvatan za gasnu komoru kao sto se tvrdilo, nego se koristilo protiv insekata. itd itd

sam ausvic prica je busna na sve strane i sve te lude cifre su neizvodljive a i neprakticne.

da se ne hvatamo treblinke i ostalog.

ben klassen je to nazvao religija 6 miliona. jedina religija ciju istinitost niko ne sme da dovodi u pitanje :)
Da, u delima Davida Irvinga, Carla Mattogno-a, i Germara Rudolfa, koji su poznati kao "holocaust deniers" i njihove tvrdnje su nekoliko puta bile oborene, specijalno u procesu Davidu Irvingu
https://en.wikipedia.org/wiki/Irving_v_Penguin_Books_Ltd

..gde je bilo dovoljno "expert witness" da odjebe gore navedene tvrdnje

Dovoljno je da procitas Van Peltov izvestaj o gasnim komorama
 

Top