Холандска школа ЗАБРАНИЛА родитељима приступ оценама њихове деце, 95% родитеља подржало ову меру

  • Začetnik teme Začetnik teme Paula
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
Deci ostaju ti roditelji i nakon skole, ne bi valjalo da su se navikli da im kriju vazne informacije kroz prosvetni sistem.
Upravo ova rečenica. Imam utisak kao da se stvara jaz između roditelja i učenika što apsolutno ne bi trebalo da bude slučaj.
 
Ili se stvara poverenje između nastavnika i učenika? 🤔
Pa da, ne može jaz da postoji što roditelj ne proverava dete.. ne vidim logiku.

Jaz postoji kad se roditelj i dete ne slažu kako treba. A ljubav podrazumeva i poverenje, ja kažem njima imam poverenja da ćete mi reći kad stvarno bude trebalo nešto. I to je mnogo čvršći odnos od nekog svakodnevnog proveravanja
 
Једна средња школа у Холандији забранила је родитељима приступ оценама њихове деце

Из Манифеста комунистичке партије Маркса и Енгелса, поглавље II Пролетери и комунисти.

Ukidanje porodice! Čak i krajnji radikali zgražaju se zbog ove sramne namere komunista. (...) Prebacujete li nam što hoćemo da ukinemo eksploataciju dece od strane njihovih roditelja? Mi taj zločin priznajemo. (...) Buržoaske fraze o porodici i vaspitanju, o prisnom odnosu roditelja i dece postaju utoliko odvratniji što se više za proletere, usled krupne industrije, kidaju sve porodične veze, a deca pretvaraju u običnu trgovačku robu i oruđa za rad.
 
Из Манифеста комунистичке партије Маркса и Енгелса, поглавље II Пролетери и комунисти.

Ukidanje porodice! Čak i krajnji radikali zgražaju se zbog ove sramne namere komunista. (...) Prebacujete li nam što hoćemo da ukinemo eksploataciju dece od strane njihovih roditelja? Mi taj zločin priznajemo. (...) Buržoaske fraze o porodici i vaspitanju, o prisnom odnosu roditelja i dece postaju utoliko odvratniji što se više za proletere, usled krupne industrije, kidaju sve porodične veze, a deca pretvaraju u običnu trgovačku robu i oruđa za rad.
A kad smo mi bili mali kako je bilo?
U tekstu ne stoji da neće uopšte znati
Uostalom deca mogu da kažu

Meni lično neverovatno kako se u svemu nalazi neka zavera i opasnost 🙂
 
A kad smo mi bili mali kako je bilo?
U tekstu ne stoji da neće uopšte znati
Uostalom deca mogu da kažu

Meni lično neverovatno kako se u svemu nalazi neka zavera i opasnost 🙂

Зато што укидају родитељско право над децом, директно спроводе Манифест комунистичке партије. На сваком кораку, ово је само јадан пример. Сад, свестан сам да су већина људи овде марксисти.

Кад сам ја био мали школа није ништа забрањивала родитељима.
 
Zanimljivo mi je ovo. U poslednje vreme i ja ovako razmišljam.
Čini mi se da bi trebalo staviti akcenat na emocije upravo sad baš zbog sve većeg razvoja tehnologije i sveopšteprihvaćenosti iste.

Mada, primećujem da smo postali sve gluplji i zatucaniji i sa porastom tehnologije, paradoksalno postajemo kao zombi😵‍💫, lišeni primarnih emocija.

1. talenat homo sapiensa je da izmislja tehnologije, nije vazno sta, i nije vazno kako - mi smo fascinirani tehnologijama. Ostavite taj telefon daleko od vas - nema sanse! Zalepljeni smo za mobilni. A da je samo to u pitanju. Ovde je u pitanju eDnevnik... na primer

2. tehnologija inherentno je napravljena na takav nacin da nam 'olaksa' nesto. Kao kad imate bebu koja poseze za igrackom i obrce se na razne nacine da bi dohvatilo igracku. Potpuno pogresan pristup je da mu se doda igracka. Zasto? Zato sto navikavamo dete da se ne snalazi samo, sprecavamo normalan razvoj sinapsi da beba nauci da se krece i razvija motoriku. Tako i mi sa tehnologijama, batrgamo se da dosegnemo nesto i onda koristimo tehnologiju da zaobidjemo teske probleme. To nas inherentno dovodi u situaciju da se zaglupljujemo. Kad ste poslednji put podelili dva necelobrojna broja bez kalkulatora? Nedajboze izvadili koren iz nekog broja na papiru. Jos kad bi se i setili kako se to radi. Naravno da necete nikad u zivotu biti bez elektronskog kalkulatora... imate dovoljno prilepljene tehnologije da vam pomogne - i to je sustina. Tehnologija se trudi da nas 'razmazi' a mi se bas ne trudimo da mozda naucimo i ocuvamo neko 'teze' znanje. Vestacka inteligencija je sve ovo podigla na steoride - niko ne zeli cak ni da razmislja, samo da postavi pravo pitanje.

nastavice se....
 
1. talenat homo sapiensa je da izmislja tehnologije, nije vazno sta, i nije vazno kako - mi smo fascinirani tehnologijama. Ostavite taj telefon daleko od vas - nema sanse! Zalepljeni smo za mobilni. A da je samo to u pitanju. Ovde je u pitanju eDnevnik... na primer

2. tehnologija inherentno je napravljena na takav nacin da nam 'olaksa' nesto. Kao kad imate bebu koja poseze za igrackom i obrce se na razne nacine da bi dohvatilo igracku. Potpuno pogresan pristup je da mu se doda igracka. Zasto? Zato sto navikavamo dete da se ne snalazi samo, sprecavamo normalan razvoj sinapsi da beba nauci da se krece i razvija motoriku. Tako i mi sa tehnologijama, batrgamo se da dosegnemo nesto i onda koristimo tehnologiju da zaobidjemo teske probleme. To nas inherentno dovodi u situaciju da se zaglupljujemo. Kad ste poslednji put podelili dva necelobrojna broja bez kalkulatora? Nedajboze izvadili koren iz nekog broja na papiru. Jos kad bi se i setili kako se to radi. Naravno da necete nikad u zivotu biti bez elektronskog kalkulatora... imate dovoljno prilepljene tehnologije da vam pomogne - i to je sustina. Tehnologija se trudi da nas 'razmazi' a mi se bas ne trudimo da mozda naucimo i ocuvamo neko 'teze' znanje. Vestacka inteligencija je sve ovo podigla na steoride - niko ne zeli cak ni da razmislja, samo da postavi pravo pitanje.

nastavice se....
Onda se pre pustanja tehnologije moraju oblikovati zakoni vezani za nju. Po tehnologiji tabletu moze da se pise i rucno resavaju zadaci i ocuvanje suma,papira. Bitno je kakve informacije nudimo tehnologijom,ako se zeli postici spajanje duhovnosti i tehnologije to je moguce samo treba pazljivo odabrati informacije. A za motoriku i igru si u pravu
 
3. nekad su se pisale razglednice, dopisnice i pisma, slao se 'mail' - posta. Onda je otkriven eMail - izvedba maila(poste) u digitalnom obliku - koliko nam je trebalo (covecanstvu) da prestanemo da pisemo dopisnice, razglednice i pisma? Zasto? Kad ste poslednji put poslali nesto postom, a da nije isporuka neceg? Koliko vam treba da posaljete SMS? Koliko vremena i mentalne aktivnosti ste potrosili da napisete 'pismo' a koliko 'sms'? SMS (twitter/X, insta itd) zna se da je kvalitet informacije mnogo losiji nego kad ste pisali pisma rucno. Em je kraca forma, em ako je i nesto pogresno shvaceno, moze da se INSTANT ponovi.

Rezultat - zaboravili smo da mislimo, zaboravili smo da se potrudimo da shvatimo onu drugu stranu. Sami ce da kazu ako im nesto smeta. A onda smo zaboravili i to, da kazemo sta nam smeta (ne na X-u ili krsti gde je leciliste frustracije) nego onoj drugoj osobi kojoj pisemo (koju verovatno postujemo ili volimo - ako i to nismo zaboravili)

4. ja sam dosao na krstaricu kad su se pojavili oni besplatni tableti - koji su bili podeljeni skolama i deci u nekom razredu. Moj drugar je za dete dobio jednu takvu 'instalaciju' pa me je pitao kako moze da koristi taj tablet. Dosao sam ovde i prva osoba sa kojom sam se dopisivao je bila Paula. I to je bila interesantna diskusija i tako sam ostao da posecujem krstu.

Ali, to je samo povod za nesto drugo

ti tableti su bili ubaceni u neki policijsko-vojni zatvoren sistem, sa izgovorom da treba da se zastite deca od 'losih uticaja' umesto da imaju platformu za istrazivanje, i umesto da se kreativno iskoristila tehnologija, neki ucesnici u tom procesu su je 'zakljucavali' dok se ne odluci kako ce da se koristi' Bili su obecani besplatni digitalni udzbenici - sve se zavrsilo sa #nijesedesilo - zasto?

Zato sto cela ta ujdurma sa tabletima je bila zato da neko u drzavnom sistemu ko je imao na lageru veci broj tableta koji se nisu primili generalno uspesno ubacio u prosvetni sistem i zaradio svoju politicku ili efektivnu marzu.

Znaci to nije ni bilo za decu, nije bilo za nastavnike, nije bilo za obrazovanje, nije bilo za razvoj istrazivackih sposobnosti. To je bila politicka propaganda (eto brinemo za vas). To je bilo otimanje makar nekih malih para. I povodom svega toga malo se ko pobunio.

ovo je dakle slagvort za sledece stavke
 
5. problem softverskog razvoja u Srbiji

Ovde u Beogradu sam poslednjih 5 godina. Video sam dovoljno razlicitih sistema (eDnevnik nisam priznajem i tu cu da vas drzim za rec), ali sam video gomilu sistema za razne druge namene sto drzavnih, sto komercijalnih sto privatnih, a neke jos nisam istrazio. Kao profesionalac koji gleda to iz svog ugla, velika vecina sistema deluje skarabudzena raznim logikama birokratije, nepovezana sa drugim sistemima sa kojima bi bilo logicno da jeste, ili komercijale (kad neka majka firma odredi software). Stice se utisak da je u sustini mnogo tih sistema napravljeno takozvanom 'programerskom' logikom koja nema veze sa realnim zivotom, nego preko kolena (nasilnom metodom). Primecuje se tendencija da se svi ti sistemi izradjuju tak onda kad postoji neki novac koji moze da se otme. Vecina sistema ajd sto nije za nas krajnje korisnike, nego nije ni za one koji treba da rade sa njima svakodnevno. Zasto je to tako?

Zato sto ne postoji diskurs niti mehanizam organskog uvodjenja.

@Lagerta kaze - niko nas nije pitao - isli smo na seminare da naucimo sistem kako treba da ga koristimo.

ne moze bolji primer da opise ono o cemu pricam.

Umesto da je taj eDnevnik izrastao organiski iz medjusobnog dogovora i potreba nastavnika, obrazovnih strucnjaka, ministarstva i ostalih ucesnika u sistemu, samo je neko preko noci dosao i rekao - ovako ce da se radi. Totalna i ortodoksna nestrucnost. Ko im je dao za pravo? Pa ministarstvo. Znaci opet to nije za decu - to je za politicke poene.

I sta, sad se raspravljamo na temu ko ce da vidi ocene kad i kako (na stranu jos neke opaske na tu temu - mozda kasnije). Totalno nebitan parametar - ocena.

Jasno je da je ocena nekakav merljiv faktor (KPI) u svetlu nastavnog plana i programa gde se podrazumeva da je ta ocena mera usvojenog nastavnog plana i programa od strane nekog deteta.

Zadrzacu se malo na ovom delu

Kome je potreban nastavni plan i program? Reklo bi se - deci. Ma jok. Nastavni plan i program je kolicina propagande koju deca treba da usvoje. Ne jednom se desilo tokom mog skolovanja da neki nastavnik odluta od NPiP da bi nam priblizio nesto sto nije uvek bilo politicki podobno makar i po cenu da imaju problem sa time. Odavno je jasno da nastava samo treba da proizvede poslusnike sistema - ako neko nesto zeli vise, sam ce da se snadje (opet na stranu deca koja su ispod ili iznad - sto je tek tema za sebe), i u nekim retkim slucajevima moze dobiti neku pomoc. Ko propisuje NPiP ? Necu da pogresim ako kazem da ga propisuje ministarstvo. Kojim mehanizmiom? Ako ga ono propisuje, to znaci da je NPiP prvenstveno tu zbog njih, a ne zbog hirjerarhije onih koji treba da ga sprovedu. Nastavnici su armija ministarstva za sirenje propagande. Ovo sam rekao i na jednom medjunarodnom skupu - bila je tisina od minut dva. Svima je bilo jasno da je to cista istina. A onda su se povratili u normalno funkcionisanje. Zmurimo na cinjenicu - fine with me. Meni ni iz dzepa ni u dzep.

Ako hocemo bolji sistem, treba da ga napravimo, sve ostalo je zapravo otaljavanje. Kakvo otaljavanje takva i deca. Jos su neka nasa deca genijalna i postizu svetske rezultate. A sta mi radimo sa time? Docekujemo sportiste, a tu decu niko ni da pogleda. Posle ce da odu negde, ni tad ih niko nece pogledati.

@Lagerta opet kaze - trazila se transparentnost.... kakve veze imaju vidljivost ocena sa transparentnoscu? - ne osporavam Lagertinu izjavu - pricam o konceptima - transparentnost je omogucavanje uvida u nesto - to je u redu - ono sto nije u redu je STA treba da bude uvid? Posto u porodici imam i prosvetare, znam da postoje opisi kroz koje se prate deca. Ako mene neko nesto pita (a ne pita me) ja ne bi uopste dozvolio da roditelji vide ocene - ocene ih se ne ticu - ali uopste - ocene su nastavnicke beleske za gore pomenutu propagandu obrazovnog sistema - roditelji bi trebalo da vide sumiranu sliku o detetu - sto znaci neki opis ili izvestaj kako se dete snalazi, gde mu je problem, sta mu ne ide, gde mu treba pomoc, sta mu ide, da li bi moglo da postigne nesto i vise van NPiP. I to mogu da dobiju periodicno, a pretpostavka je da cak to ne dobiju ni ONLINE, nego kad posvete svom detetu vremena pa dodju u skolu da porazgovaraju sa uciteljicom ili razrednom da bi mogli da vide na cemu treba da rade sa detetom. Ako vec nisu uspeli da sa detetom ostvare takvu komunikaciju da im DETE SAMO KAZE sta ga boli a sta ga odusevljava - dakle sve o detetu samo ne ocene!
 
Poslednja izmena:
Za kraj - holadnska skola ...

ok. Radili ljudi istrazivanje, nasli sta moze da pomogne, predolzili, raspravili, komunicirali sa roditeljima, uveli, probaju pa ce da vide. Sve 5 sve u fulu - jedino je sustina u jednoj pomenutoj recenici:

@Paula У Холандији ученици морају да постигну одређени просек како би напредовали у наредни разред, што на њих ставља додатни притисак да непрестано постижу висок успех.

da li pricamo o efekitma ili sustini - kako to 'У Холандији ученици морају да постигну одређени просек како би напредовали у наредни разред' i to ne proizvodi takav pritisak koliko je pritisak da roditelji vide ocene?

Ako su deca vec pod pritiskom - treba da se menja sistem sustinski konceptualno iz osnove, a ne da se drnda sa posledicama - ko vidi ocene i kada... Kakvo je to zamazivanje cinjenica koje su bitne u odnosu na cinjenice koje su nebitne?

Vrlo je uobicajeno da dete moze da ima problem sa roditeljima a ne sa skolom.
 
menja sistem sustinski konceptualno iz osnove
Ovo vi bilo idealno za sve gore pomenute stvari koje si napisao.
Problem nastaje kada sistem jednostavno odgovara vlastodržcima i zbog čega bi ga oni menjali?
Zbog dece? Zbog roditelja? Zbog nastavnika?
Ma jok, čemu sve to.
Rešenje, po mom mišljenju, leži u pojedincu, kao i uvek do sada.
 
Ovo vi bilo idealno za sve gore pomenute stvari koje si napisao.
Problem nastaje kada sistem jednostavno odgovara vlastodržcima i zbog čega bi ga oni menjali?
Zbog dece? Zbog roditelja? Zbog nastavnika?
Ma jok, čemu sve to.
Rešenje, po mom mišljenju, leži u pojedincu, kao i uvek do sada.
tacno!

sublimacija svega je jedna moja ranija izjava: mi mrzimo svoju decu (sistemski/drzavno i prakticno)

to je nasa glupost.

Kaze jedna lepa izreka americkih indijanaca - mi ovaj svet ne ostavljamo svojoj deci, mi ga pozajmljujemo od njih.
 
Зато што укидају родитељско право над децом, директно спроводе Манифест комунистичке партије. На сваком кораку, ово је само јадан пример. Сад, свестан сам да су већина људи овде марксисти.

Кад сам ја био мали школа није ништа забрањивала родитељима.
Mogli su da uđu na čas i da upadnu kod nastavnika u kancelariju da ga pred svima izvređaju i tako to? Ne znam kada si ti bi mali, ali kada sam ja bila mala, roditelji su čekali nastavnike zbog razgovora o svojoj deci, slušali šta ima da kaže i onda reagovali. Dešavalo se da neki nastavnici i ne pokažu dnevnik i ocene, a o poslatim testovima da kuči pogledaju nije bilo ni reči. Raspored provera ni u kom slučaju nije bio javan, tako da su učenici imali provere i bez najave. Nijedan roditelj se nikada nije bunio zbog toga. Ovo ne pišem jer smatram da je bilo dobro, već samo navodim ono što ja znam.
 
Mogli su da uđu na čas i da upadnu kod nastavnika u kancelariju da ga pred svima izvređaju i tako to? Ne znam kada si ti bi mali, ali kada sam ja bila mala, roditelji su čekali nastavnike zbog razgovora o svojoj deci, slušali šta ima da kaže i onda reagovali. Dešavalo se da neki nastavnici i ne pokažu dnevnik i ocene, a o poslatim testovima da kuči pogledaju nije bilo ni reči. Raspored provera ni u kom slučaju nije bio javan, tako da su učenici imali provere i bez najave. Nijedan roditelj se nikada nije bunio zbog toga. Ovo ne pišem jer smatram da je bilo dobro, već samo navodim ono što ja znam.

Ја сам био мали осамдесетих, и школа није ништа забрањивала родитељима. Понеки наставник је имао обичај да игнорише досадне родитеље који су стално долазили да моле да се њиховом детету поправи јединица. У моје време, родитељи нису вређали наставнике као данас, него су сарађивали са наставницима, а дете је морало да слуша и наставника и родитеља.
 
Ја сам био мали осамдесетих, и школа није ништа забрањивала родитељима. Понеки наставник је имао обичај да игнорише досадне родитеље који су стално долазили да моле да се њиховом детету поправи јединица. У моје време, родитељи нису вређали наставнике као данас, него су сарађивали са наставницима, а дете је морало да слуша и наставника и родитеља.
Nas dvoje isto pričamo ali na različite načine ;) nije bilo zabrane jer su roditelji imali određenog poštovanja i poverenja u prosvetne radnike, mislimo na to. Zato su škole bez problema mogle da saopšte loš uspeh, smanjenu ocenu iz vladanja, bez straha da će neko prebiti nastavnika zbog toga.
 

Back
Top