- Poruka
- 73.867
Razgovarala sam juče sa jednim mladim parom, moguće i budućim bračnim parom. Pred kraj su studija i tako razmatraju šta će kada završe.
Ona kaže da ne bi odmah da se zaposli nego bi da rodi decu, pa kada oni krenu u školu, mogla bi da počne da radi. Nije nepoverljiva prema vaspitačima, nego decu sebi rađa i želi da ona uživa u njima i da ih podiže. Ònda i on kaže da bi želeo da se posveti deci.
Pa su tu pravili neke teorije o radu od kuće i slično, da ne dužim.. Ostala sam posle tog razgovora i srećna i tužna.
Ozbiljno mi je drago da sam takve reči čula. Da neko želi da uživa u svojoj deci. A tužna sam zato što društvene podrške za tako nešto nema. Kako bi samo divno prolazili dani porodici koja je svaki dan na okupu, a ne samo vikendom. Koliko bi ta deca dobila ljubavi i pažnje.
Deca izlaze iz porodica gde su oba roditelja zaposlena, u kreditima i brigama do guše, pa se posle čudimo problematičnoj deci. A i da nemaju problematično ponašanje, srećni i nahranjeni ljubavlju nisu.
Da li je nedeljni ručak dovoljan da deca od roditelja dobiju što im je potrebno?
Ko može bolje od roditelja da se posveti deci i da li je društvena briga za decu samo prazna priča?
Ona kaže da ne bi odmah da se zaposli nego bi da rodi decu, pa kada oni krenu u školu, mogla bi da počne da radi. Nije nepoverljiva prema vaspitačima, nego decu sebi rađa i želi da ona uživa u njima i da ih podiže. Ònda i on kaže da bi želeo da se posveti deci.
Pa su tu pravili neke teorije o radu od kuće i slično, da ne dužim.. Ostala sam posle tog razgovora i srećna i tužna.
Ozbiljno mi je drago da sam takve reči čula. Da neko želi da uživa u svojoj deci. A tužna sam zato što društvene podrške za tako nešto nema. Kako bi samo divno prolazili dani porodici koja je svaki dan na okupu, a ne samo vikendom. Koliko bi ta deca dobila ljubavi i pažnje.
Deca izlaze iz porodica gde su oba roditelja zaposlena, u kreditima i brigama do guše, pa se posle čudimo problematičnoj deci. A i da nemaju problematično ponašanje, srećni i nahranjeni ljubavlju nisu.
Da li je nedeljni ručak dovoljan da deca od roditelja dobiju što im je potrebno?
Ko može bolje od roditelja da se posveti deci i da li je društvena briga za decu samo prazna priča?