suave
Domaćin
- Poruka
- 3.699
U Srbiji je, sem na N1 i listu Danas prošla nezapaženoo vest da su Hrvati u Beogradu dobili prostorije za rad. Drago mi je da se toliko poštuju prava hrvatske manjine u Srbiji. Pri tome, Aleksandar Vučić, sem prigodnih pomena 04.08. povodom akcije Oluja gotovo ništa drugo nije napravio na kulturi sećanja krajških Srba. Ne postoji organizovano sakupljanje informacija o ratnim zločinima Hrvata niti njihovo procesuiranje. Kad ih uhvatimo, pustimo ih (kao onog lika iz Tuzle odgovornog za napad na tuzlansku kolonu) jer su "bili žrtve okolnosti". Većina organizacija nema finansiranje od strane države sem za pojedine projekte koji služe suživotu u Srbiji a ne kulturi sećanja. Savo Štrbac radi na mišiće ono što bi trebala da radi sama država. Dokumenti sakupljeni od Komisije koju je vodio Vojin Dabić sahranjeni su u Tužilaštvu za ratne zločine. Ne postoji spomenik (osim jedne male table u Pionirskom parku) proterivanju Srba iz Hrvatske
http://rs.n1info.com/Kultura/a65301...urni-centar-dobili-prostorije-u-Beogradu.html
Sa druge strane, dobijanje ovih prostorija dočekano je u Hrvatskoj javnosti trijumfalistički, kao čin pobede i zauzimanja Beograda. U Srbiji se podcenjuje taj katolički krstaški mentalitet koji dolazi do izražaja u svemu što ima veze sa Srbima, gde se svaki čin u međusobnim odnosima sagledava sa položaja pobede ili poraza.
Sa druge strane, nije loše kad izađu iz ormara i pokažu pravo lice.
Inače, ovaj besmrtni citat pripada Katici Naglić, upraviteljici Fondacije "Antun Gustav Matoš"
https://www.vecernji.hr/vijesti/beo...o-se-u-prostorima-dindiceve-fondacije-1451583
http://rs.n1info.com/Kultura/a65301...urni-centar-dobili-prostorije-u-Beogradu.html
Predsednica HNV Jasna Vojnić zahvalila je danas predsedniku Srbije, Republičkoj direkciji za imovinu i svim učesnicima u u dogovorima koji su prethodili poptisvanju ugovora, uz ocenu da je obezbeđena "izuzetna lokacija u samom centru grada, koja će biti vrlo reprezentativna za hrvatsku zajednicu".
"Prostor dodjeljen hrvatskoj zajednici u Beogradu produkt je dugogodišnjeg nastojanja HKC-a, uz veliku podršku Ambasade RH u Srbiji i HNV. Možda zvuči kao floskula, ali je činjenica - ovo je veliki dan za hrvatsku zajednicu u Srbiji, Beogradu i za sam Beograd i Srbiju. Vrata našeg centra biće otvorena svim dobronamernim ljudima", izjavio je potpredsednik HKC-Beograd glumac Aleksandar Alač.
Sa druge strane, dobijanje ovih prostorija dočekano je u Hrvatskoj javnosti trijumfalistički, kao čin pobede i zauzimanja Beograda. U Srbiji se podcenjuje taj katolički krstaški mentalitet koji dolazi do izražaja u svemu što ima veze sa Srbima, gde se svaki čin u međusobnim odnosima sagledava sa položaja pobede ili poraza.
Sa druge strane, nije loše kad izađu iz ormara i pokažu pravo lice.

Ona je jedna od četvero entuzijasta koji su prije četiri godine, kako kaže, “iz dišpeta, svima onima koji ne znaju što znači lipo, lepo, lijepo”, osnovali Hrvatski kulturni centar Beograd. U osnivačkoj su ekipi bili još i poznati glumac Aleksandar Alač, liječnik Mihajlo Balić i Ivana Vukov. – Radimo na spajanju različitosti, a trudimo se ljudima predstaviti ono najljepše u Hrvatskoj, približiti im i reklamirati naše gradove. Jer, gosti iz Hrvatske koji dolaze na naše manifestacije u Beograd, kao što su božićni koncert ili “Književnik u gostima”, zaista su vrsni. Imali smo i “Dane Splita” u Beogradu, nakon kojih je jedna ulica u Pančevu dobila ime Momčila Popadića.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/beo...o-se-u-prostorima-dindiceve-fondacije-1451583 - www.vecernji.hr
– Ne mogu pojedinačno govoriti o drugima jer ne znam žele li ići u javnost, ali ja sam u jednoj tvrtki bila dugogodišnja pomoćnica direktora za inženjering. Također, u tvrtki Strabag bila sam menadžerica instalaterskog odjela. Svi su znali da sam Hrvatica – nadovezuje se Katica, po struci diplomirani strojarski inženjer. Što se problema tiče, kaže da su bili sporadični, 90-ih godina, no njezin je brat pretrpio puno gore stvari. – Bratu su 1992. prijetili u tvrtki u kojoj je radio da će mu ubiti djecu i u roku od tri dana morao se spakirati i otići u Hrvatsku. Napustio je sve što je u Srbiji imao i sada živi u Rijeci. Bilo je 1995. u Surčinu velikih problema, pogotovo za vrijeme Oluje kada su Srbi došli organizirano iz kninske krajine i izbacivali Hrvate. Srijem je tada najviše stradao. Sada nema problema, u Surčinu dobro surađujemo s općinskim vlastima, oni podržavaju i našu Crkvu i udrugu, i financijski i prisutnošću na našim manifestacijama. Ljiljana Crnić svojedobno je doživljavala neugodnosti, “kada ju je šaka loših ljudi i još lošijih pjesnika, zbog zavisti, sujete i onog lošeg u sebi” tjerala da ide odakle je došla. – Kako sam ja Splićanka i nemam dlake na jeziku, sve sam to javno napisala pa sam pridobila cijeli grad i državu na svoju stranu. Jako je lijep osjećaj kad sretnete ljude koji vas ne žele, a pred vama obore pogled. Dovoljno je da se stide zbog svoga čina – kaže ona. Za vrijeme rata čula je susjedu kako na stubištu psuje “majku ustašku” njezinu šestogodišnjem djetetu.
– Zgrabila sam je za prsa i pritisnula uza zid, a onda sam nazvala policiju. Pitali su me policajci jesam li normalna, “razbijem” ženu pa ih zovem. Štitila sam svoje dijete, a ostali susjedi navijali su za mene. Ljudi su zaista korektni, i u udruženju pisaca i u novinarskom udruženju. Dojma sam da su čak korektniji prema meni nego prema kolegama koji su iz Beograda – navodi ta Dalmatinka, koja za svaku manifestaciju beogradskih Hrvata odjene splitsku nošnju.
Pročitajte više na: https://www.vecernji.hr/vijesti/beo...o-se-u-prostorima-dindiceve-fondacije-1451583 - www.vecernji.hr
Inače, ovaj besmrtni citat pripada Katici Naglić, upraviteljici Fondacije "Antun Gustav Matoš"
https://www.vecernji.hr/vijesti/beo...o-se-u-prostorima-dindiceve-fondacije-1451583