Balcanicus
Zainteresovan član
- Poruka
- 327
Dio iz knjige Historijski Mitovi Na Balkanu
http://www.iis.unsa.ba/izdavacka_djelatnost/posebna_izdanja/mitovi/mitovi_brunnbauer.html
"Ulf Brunnbauer
DREVNA NACIONALNOST I VJEKOVNA BORBA ZA DRŽAVNOST: HISTORIOGRAFSKI MITOVI U REPUBLICI MAKEDONIJI (BJRM)
Uvod
U Republici Makedoniji se i danas o sadašnjosti često sudi koristeći historijske kategorije, kao što se i rješenja za budućnost traže u prošlosti prikazanoj na veoma mitologiziran način. Zebnja koju iskazuje Lucian Boia u svojoj analizi rumunskih historijskih mitova, 'mi se previše osvrćemo na prošlost (i to prošlost olako mitologiziranu), a premalo na sadašnjost i budućnost. Ništa mi nemamo naučiti od Stevana Velikog i Mihaila Hrabrog, čak ni od političara međuratnog perioda. Činjenica da se problemi današnjice moraju rješavati sredstvima današnjice i iz perspektive sadašnjice'1, čini se da ne utiče na intelektualce u Makedoniji, gdje ih opsjednutost prošlošću sprječava da nađu odgovarajuće odgovore za današnje probleme. Problemi u razrješavanju sukoba sa albanskom manjinom su, naprimjer, oni u kojima mitološka gledišta onemogućavaju jasnu procjenu sadašnje situacije.2 Zato je pravo otkrovenje
Lucian Boia, History and Myth in Romanian Consciousness. Budapest: Central European University Press, 2001, str. 26. Originalno rumunsko izdanje objavljeno je 1997.
Albanci čine između 25 % i 30 % stanovništva Makedonije. Do 2001. godine uživali su službeni status manjine sa velikim manjinskim pravima, naprimjer u školstvu. Albanci su, međutim, tvrdili da su diskriminirani, pozivajujući se na to da su kao manjina brojni i tražeći da postanu drugi konstitutivni narod u zemlji. Tokom 2001., sukob se razbuktao a borbe između Albanske oslobodilačke armije (UÇK) i makedonskih sigurnosnih snaga
291
pokušaj analize makedonskog razumijevanja tereta prošlosti, jer njihovi mitovi doista mnogo kazuju i o njihovoj sadašnjosti i o odabranim stazama u budućnost.3
Historičari su među najznačajnijim mitotvorcima. Ja u ovom radu raspravljam o historiografskim mitovima od uspostave akademske historiografije u Makedoniji, krajem 1940-tih godina; rad je usredsređen na period od 1991. godine, jer je sticanje nezavisnosti nalagalo stanovitu reviziju mitologije. Keith Brown, u svojoj raspravi o makedonskoj historiografiji, a nedavno i Christian Voss, skreću pažnju na neslaganja među makedonskim historičarima oko tumačenja prošlosti.4 Ta suprotstavljena tumačenja, koja uključuju stvaranje novog mita, rezultat su promijenjenih političkih okolnosti tokom 1990-tih te pokazuju relativni i na kontekst osjetljivi karakter mita. U skladu sa Browno-vom i Vossovom ocjenom, nalazim da prividna homogenost historijske misli u Makedoniji pokazuje znakove pucanja.
Moj rad se prvenstveno zasniva na onom što su objavili makedonski historičari. Intervjui sa historičarima pružaju dodatne informacije i uvid u njihovu motivaciju u tretmanu prošlosti svoje i nacije.
Historiografija i nacionalizam
Značaj mita za kolektivno biće nacije je svakako specifičan za Makedoniju. Kako Anthony D. Smith naglašava, mit obavlja cijeli niz funkcija u stvaranju, definiranju i političkom mobiliziranju nacija.5 Mit pruža prikla-
ostavile su za sobom preko 200 poginulih i na desetine hiljada raseljenih. Potom je Ustav promijenjen u korist manjina, posebno Albanaca te je tako spriječen građanski rat.
3 Vidjeti Boia, History and Myth, str. 30.
Keith Brown, 'A Rising to Count On: Ilinden Between Politics and History in Post-Yugoslav Makedonija', u Victor Roudomentof, ured., The Makedonski Question: Culture, Historiografija, Politics. Boulder: East European Monographs; New York: Columbia University Press, 2000, str. 143-172; Christian Voss, 'Sprach- und Geschichtsrevision in Makedonien', Osteuropa 51, 8, 2001, str. 953-967.
Anthony D. Smith, Myths and Memories of the Nation. Oxford: Oxford University Press, 1999.
292
dne odgovore na pitanja kao što su otkuda nacija, ko joj pripada, ko su joj neprijatelji, i gdje joj leži budućnost. George Schopflin naglašava i da je mit ključni instrument kulturne reprodukcije nacija i etničkih grupa, i utvrđivanja granica prema drugim zajednicama.6 Mitovi pripovjedaju priče o herojskom ili 'zlatnom' dobu nacije, o propadanju, neuspjehu, oporavku.7 Mit djeluje i na kognitivnom i na emocionalnom nivou ljudske percepcije, što ga čini suptilnim, ali i moćnim. Zasnivanje grupnog identiteta na mitu nije, naravno, ograničeno samo na nacije, ali su mitovi o naciji sveobuhvatni, jer objedinjuju različite domene društvenog života: kulturu, teritoriju i politiku.
Unatoč pozivanju na tradiciju, nacionalni mitovi su u suštini moderni po svom karakteru. Jezički identiteti se narodnim pjesmama i usmenom tradicijom prenose sa generacije na generaciju, dok kolektivno pamćenje i identitet nacije prenosi profesionalna klasa graditelja identiteta i institucije (škole, civilne birokratije), koje su razvijene u modernom periodu. Historičari, koji tumače porijeklo i korijene nacije - što onda legitimizira polaganje prava nacije na određenu teritoriju i zasebno zajednicu - jedna su od najbitnijih grupa intelektualaca za građenje nacionalnog identiteta. Posebno u ranim fazama izgradnje nacije i države, historiju historičari i njihova publika doživljavaju kao nešto što je nacionalni i državni zadatak. Historičari smatraju da im je zadatak da potaknu podršku za nacionalnu ideju i stanovništvo nadahnu nacionalnim identitetom, putem pozivanja na slavnu prošlost nacije. Nacionalistička motivacija je važan stimulus za razvoj akademske historije, ali ona nosi i sklonost ka stvaranju mita i historiju čini jednom od najviše ispolitiziranih akademskih disciplina.
Akademska historiografija na jugoistoku Evrope imala je od samog nastanka tu nacionalističku crtu. Razvila se u tijesnoj vezi sa državotvornim nastojanjima nacionalnih država koje su na Balkanu osnovane u XIX i XX stoljeću. Stvaranje nacionalnih država na Balkanu počelo je kasnije nego u Zapadnoj Evropi, a zapravo nije još dovršeno, tako da je samo u manjem stepenu nego što je to slučaj sa Zapadom, balkanska historiografija oslobođena manipulacije nacionalista. Diljem jugoistoka Evrope, historija se i sad
George Schopflin, Nations, Identitet, Power. New York: New York University Press, 2000, str. 81.
Smith, Myths and Memories of the Nation, str. 63-67; Schopflin, Nations, Identitet, Power, 86."
http://www.iis.unsa.ba/izdavacka_djelatnost/posebna_izdanja/mitovi/mitovi_brunnbauer.html
"Ulf Brunnbauer
DREVNA NACIONALNOST I VJEKOVNA BORBA ZA DRŽAVNOST: HISTORIOGRAFSKI MITOVI U REPUBLICI MAKEDONIJI (BJRM)
Uvod
U Republici Makedoniji se i danas o sadašnjosti često sudi koristeći historijske kategorije, kao što se i rješenja za budućnost traže u prošlosti prikazanoj na veoma mitologiziran način. Zebnja koju iskazuje Lucian Boia u svojoj analizi rumunskih historijskih mitova, 'mi se previše osvrćemo na prošlost (i to prošlost olako mitologiziranu), a premalo na sadašnjost i budućnost. Ništa mi nemamo naučiti od Stevana Velikog i Mihaila Hrabrog, čak ni od političara međuratnog perioda. Činjenica da se problemi današnjice moraju rješavati sredstvima današnjice i iz perspektive sadašnjice'1, čini se da ne utiče na intelektualce u Makedoniji, gdje ih opsjednutost prošlošću sprječava da nađu odgovarajuće odgovore za današnje probleme. Problemi u razrješavanju sukoba sa albanskom manjinom su, naprimjer, oni u kojima mitološka gledišta onemogućavaju jasnu procjenu sadašnje situacije.2 Zato je pravo otkrovenje
Lucian Boia, History and Myth in Romanian Consciousness. Budapest: Central European University Press, 2001, str. 26. Originalno rumunsko izdanje objavljeno je 1997.
Albanci čine između 25 % i 30 % stanovništva Makedonije. Do 2001. godine uživali su službeni status manjine sa velikim manjinskim pravima, naprimjer u školstvu. Albanci su, međutim, tvrdili da su diskriminirani, pozivajujući se na to da su kao manjina brojni i tražeći da postanu drugi konstitutivni narod u zemlji. Tokom 2001., sukob se razbuktao a borbe između Albanske oslobodilačke armije (UÇK) i makedonskih sigurnosnih snaga
291
pokušaj analize makedonskog razumijevanja tereta prošlosti, jer njihovi mitovi doista mnogo kazuju i o njihovoj sadašnjosti i o odabranim stazama u budućnost.3
Historičari su među najznačajnijim mitotvorcima. Ja u ovom radu raspravljam o historiografskim mitovima od uspostave akademske historiografije u Makedoniji, krajem 1940-tih godina; rad je usredsređen na period od 1991. godine, jer je sticanje nezavisnosti nalagalo stanovitu reviziju mitologije. Keith Brown, u svojoj raspravi o makedonskoj historiografiji, a nedavno i Christian Voss, skreću pažnju na neslaganja među makedonskim historičarima oko tumačenja prošlosti.4 Ta suprotstavljena tumačenja, koja uključuju stvaranje novog mita, rezultat su promijenjenih političkih okolnosti tokom 1990-tih te pokazuju relativni i na kontekst osjetljivi karakter mita. U skladu sa Browno-vom i Vossovom ocjenom, nalazim da prividna homogenost historijske misli u Makedoniji pokazuje znakove pucanja.
Moj rad se prvenstveno zasniva na onom što su objavili makedonski historičari. Intervjui sa historičarima pružaju dodatne informacije i uvid u njihovu motivaciju u tretmanu prošlosti svoje i nacije.
Historiografija i nacionalizam
Značaj mita za kolektivno biće nacije je svakako specifičan za Makedoniju. Kako Anthony D. Smith naglašava, mit obavlja cijeli niz funkcija u stvaranju, definiranju i političkom mobiliziranju nacija.5 Mit pruža prikla-
ostavile su za sobom preko 200 poginulih i na desetine hiljada raseljenih. Potom je Ustav promijenjen u korist manjina, posebno Albanaca te je tako spriječen građanski rat.
3 Vidjeti Boia, History and Myth, str. 30.
Keith Brown, 'A Rising to Count On: Ilinden Between Politics and History in Post-Yugoslav Makedonija', u Victor Roudomentof, ured., The Makedonski Question: Culture, Historiografija, Politics. Boulder: East European Monographs; New York: Columbia University Press, 2000, str. 143-172; Christian Voss, 'Sprach- und Geschichtsrevision in Makedonien', Osteuropa 51, 8, 2001, str. 953-967.
Anthony D. Smith, Myths and Memories of the Nation. Oxford: Oxford University Press, 1999.
292
dne odgovore na pitanja kao što su otkuda nacija, ko joj pripada, ko su joj neprijatelji, i gdje joj leži budućnost. George Schopflin naglašava i da je mit ključni instrument kulturne reprodukcije nacija i etničkih grupa, i utvrđivanja granica prema drugim zajednicama.6 Mitovi pripovjedaju priče o herojskom ili 'zlatnom' dobu nacije, o propadanju, neuspjehu, oporavku.7 Mit djeluje i na kognitivnom i na emocionalnom nivou ljudske percepcije, što ga čini suptilnim, ali i moćnim. Zasnivanje grupnog identiteta na mitu nije, naravno, ograničeno samo na nacije, ali su mitovi o naciji sveobuhvatni, jer objedinjuju različite domene društvenog života: kulturu, teritoriju i politiku.
Unatoč pozivanju na tradiciju, nacionalni mitovi su u suštini moderni po svom karakteru. Jezički identiteti se narodnim pjesmama i usmenom tradicijom prenose sa generacije na generaciju, dok kolektivno pamćenje i identitet nacije prenosi profesionalna klasa graditelja identiteta i institucije (škole, civilne birokratije), koje su razvijene u modernom periodu. Historičari, koji tumače porijeklo i korijene nacije - što onda legitimizira polaganje prava nacije na određenu teritoriju i zasebno zajednicu - jedna su od najbitnijih grupa intelektualaca za građenje nacionalnog identiteta. Posebno u ranim fazama izgradnje nacije i države, historiju historičari i njihova publika doživljavaju kao nešto što je nacionalni i državni zadatak. Historičari smatraju da im je zadatak da potaknu podršku za nacionalnu ideju i stanovništvo nadahnu nacionalnim identitetom, putem pozivanja na slavnu prošlost nacije. Nacionalistička motivacija je važan stimulus za razvoj akademske historije, ali ona nosi i sklonost ka stvaranju mita i historiju čini jednom od najviše ispolitiziranih akademskih disciplina.
Akademska historiografija na jugoistoku Evrope imala je od samog nastanka tu nacionalističku crtu. Razvila se u tijesnoj vezi sa državotvornim nastojanjima nacionalnih država koje su na Balkanu osnovane u XIX i XX stoljeću. Stvaranje nacionalnih država na Balkanu počelo je kasnije nego u Zapadnoj Evropi, a zapravo nije još dovršeno, tako da je samo u manjem stepenu nego što je to slučaj sa Zapadom, balkanska historiografija oslobođena manipulacije nacionalista. Diljem jugoistoka Evrope, historija se i sad
George Schopflin, Nations, Identitet, Power. New York: New York University Press, 2000, str. 81.
Smith, Myths and Memories of the Nation, str. 63-67; Schopflin, Nations, Identitet, Power, 86."