HIIITNO! POMOC, SAVET, MAKAR ME SAMO NAPUSAVALI, ALI DAJTE STOGOD!

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
Nije u pitanju bilo lose drustvo. U pitanju je bilo to sto sam previse verovala ljudima i u to da se meni nikad nista nece desiti jer sam jaka. Vecita sam sanjalica, i bila sam puna sebe i sigurna da cu iz svega naci izlaz. Ne zelim da detaljisem, zaista. A te noci izlaz mi je bio da cutim i trpim. Ja sam to i uradila. To je jedan deo moje krivice, bar u meni. Nisam odreagovala. Nakon plakanja i moljenja, dosle su pretnje. Udarci. I ja sam odustala i cekala.
I onda su me slomili.

Nije problem sto trazi da mislim na buducnost. Ja zelim tu buducnost! Ali znam da mi niko ne moze pomoci dok god ne dozvolim sebi da se manim krivice. A bez toga, ne znam koliko me dobra buducnost ceka.

Svaki dan je nekako novi. Ustala sam sa osmehom. Meni nista ne znaci to sto ce oni biti zatvoreni. Mislila sam da hoce, sada shvatam da to u meni nece promeniti nista. Oni ce kad tad izaci.

Radim na sebi. Upisala sam drugi kurs jezika, pozvala neke devojke koje sam upoznala ovde na kafu...
Javicu se lekaru. Pocetak.
 
Usput, ljudi koji su me silovali su bili upleteni u trgovinu belim robljem. Ne znam sta je trebalo da bude. Znam samo da sam ja svoj povratak kuci "platila" jednom od njih koji mi je jasan uslov dao za to. Zato i skoro 2 godine nakon te noci, on je za sve bio "covek koji me je poslao kuci." Dugo mi je vremena trebalo da se oslobodim straha da ce doci na moja vrata, i da priznam koji je bio uslov za povratak i sta sam morala da radim i trpim. Tek tada sam rekla na sudu sve. I mislila da sam ih se oslobodila. Do par meseci unazad....
 
Drage moje dame, povlacim poruke... Nadam se da cete razumeti da koliko god da nema imena, mene je uzasan strah da ljudi koji me znaju ikako dodju do ovde. Povezace cinjenice. Niko ne zna sve detalje, ali povezali bi... A onda bi mi bilo jos gore, da znaju koliko mi je zaista tesko.
Bile ste uz mene, i ostacu na forumu, ako me i dalje zelite :). Ali sam zelela da nekako obrisem svoju pricu.
Pokusacu da otvaram vesele teme, da pricamo o lepim stvarima...:)
Ipak, moram se razveseliti... A svoju proslost moram da nacim da prihvatim. Isto kao to da imam uzasno temperametnog decka koji ne voli da pokazuje emocije a ni da prica :)
Hvala vam jos jednom. Svima vama koje ste bile uz mene. Znaci mnogo....
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top