Na njenom Facebook Profili Hercegovka Godine Daniela Škegro objavila je tekst koji sam kopirala i djelim sa vama !
Kakvo je vrijeme došlo, izgleda da će ljudi kad vide čovjeka početi da se krste, pa i oni koji se ne krste.
Društvene mreže odavno začuđujuće djeluju na narod.
Prati se slijepo taj trend, što nije objavljeno, kao da se nije niti desilo.
Ima to smisao u dosta stvari, ali također prednjači u besmislu.
Došli smo očito do one "crne faze" ispod koje nema dalje ka dnu.
Brutalno premlatiti suprugu i potom joj pucati u glavu iz vatrenog oružja i sve to uz "izravan prijenos" putem društvenih mreža, doslovce nema nikakav opis, osim Bože obrani i sačuvaj.
Zgroženi smo po tko zna koji put nad teškim nasiljem nad ženama, ali ovaj put nažalost ono najtragičnije sa smrtnim ishodom.
U što smo se pretvorili?
U što se uzdamo?
U što vjerujemo?
Čemu se nadamo?
Sve su to pitanja koja bi smo sami sebi treba postaviti svako jutro pred ogledalom.
Sve što se događa, ne događa se "tamo negdje", događa se "TU" pred našim očima, u našem susjedstvu, ulici, zemlji..
Što činimo da nam kao društvu bude bolje?
Što činimo da se nesloga, mržnja, nelorancija, netrpeljivost, osuda i sve ono zlo umanji?
Rekla bih jako malo!
Teško da će nam tako biti bolje, bolje rečeno nemoguće sa takvim stavom da nam bude bolje.
Postalo je "normalno" da nam pješake pokose automobili.
Postalo nam je "normalno" da se nad radnicima iživljavaju poslodavci, pa do te mjere da ih fizički izobliče.
Postalo nam je "normalno" da crna kronika puna ubojstva, teškog obiteljskog nasilja sa nažalost smrtnim ishodima.
Postalo nam je "normalno" svaki vid nepravde.
Postalo nam je "normalno" kad petorica premlaćuju jednoga demonstrirajući silu.
Postalo nam je "normalno" da ti ne treba znanje ni umijeće već veza .
Postalo nam je "normalno" sve što je nenormalno.
I do svih nas je...
Sudeći po svemu , nažalost postajemo nenormalni️
Daniela Škegro
Kakvo je vrijeme došlo, izgleda da će ljudi kad vide čovjeka početi da se krste, pa i oni koji se ne krste.
Društvene mreže odavno začuđujuće djeluju na narod.
Prati se slijepo taj trend, što nije objavljeno, kao da se nije niti desilo.
Ima to smisao u dosta stvari, ali također prednjači u besmislu.
Došli smo očito do one "crne faze" ispod koje nema dalje ka dnu.
Brutalno premlatiti suprugu i potom joj pucati u glavu iz vatrenog oružja i sve to uz "izravan prijenos" putem društvenih mreža, doslovce nema nikakav opis, osim Bože obrani i sačuvaj.
Zgroženi smo po tko zna koji put nad teškim nasiljem nad ženama, ali ovaj put nažalost ono najtragičnije sa smrtnim ishodom.
U što smo se pretvorili?
U što se uzdamo?
U što vjerujemo?
Čemu se nadamo?
Sve su to pitanja koja bi smo sami sebi treba postaviti svako jutro pred ogledalom.
Sve što se događa, ne događa se "tamo negdje", događa se "TU" pred našim očima, u našem susjedstvu, ulici, zemlji..
Što činimo da nam kao društvu bude bolje?
Što činimo da se nesloga, mržnja, nelorancija, netrpeljivost, osuda i sve ono zlo umanji?
Rekla bih jako malo!
Teško da će nam tako biti bolje, bolje rečeno nemoguće sa takvim stavom da nam bude bolje.
Postalo je "normalno" da nam pješake pokose automobili.
Postalo nam je "normalno" da se nad radnicima iživljavaju poslodavci, pa do te mjere da ih fizički izobliče.
Postalo nam je "normalno" da crna kronika puna ubojstva, teškog obiteljskog nasilja sa nažalost smrtnim ishodima.
Postalo nam je "normalno" svaki vid nepravde.
Postalo nam je "normalno" kad petorica premlaćuju jednoga demonstrirajući silu.
Postalo nam je "normalno" da ti ne treba znanje ni umijeće već veza .
Postalo nam je "normalno" sve što je nenormalno.
I do svih nas je...
Sudeći po svemu , nažalost postajemo nenormalni️
Daniela Škegro