Hercegovka Godine

Na njenom Facebook Profili Hercegovka Godine Daniela Škegro objavila je tekst koji sam kopirala i djelim sa vama !




🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸🌸


Kakvo je vrijeme došlo, izgleda da će ljudi kad vide čovjeka početi da se krste, pa i oni koji se ne krste.

Društvene mreže odavno začuđujuće djeluju na narod.
Prati se slijepo taj trend, što nije objavljeno, kao da se nije niti desilo.
Ima to smisao u dosta stvari, ali također prednjači u besmislu.
Došli smo očito do one "crne faze" ispod koje nema dalje ka dnu.
Brutalno premlatiti suprugu i potom joj pucati u glavu iz vatrenog oružja i sve to uz "izravan prijenos" putem društvenih mreža, doslovce nema nikakav opis, osim Bože obrani i sačuvaj.
Zgroženi smo po tko zna koji put nad teškim nasiljem nad ženama, ali ovaj put nažalost ono najtragičnije sa smrtnim ishodom.

U što smo se pretvorili?
U što se uzdamo?
U što vjerujemo?
Čemu se nadamo?

Sve su to pitanja koja bi smo sami sebi treba postaviti svako jutro pred ogledalom.
Sve što se događa, ne događa se "tamo negdje", događa se "TU" pred našim očima, u našem susjedstvu, ulici, zemlji..
Što činimo da nam kao društvu bude bolje?
Što činimo da se nesloga, mržnja, nelorancija, netrpeljivost, osuda i sve ono zlo umanji?
Rekla bih jako malo!

Teško da će nam tako biti bolje, bolje rečeno nemoguće sa takvim stavom da nam bude bolje.

Postalo je "normalno" da nam pješake pokose automobili.
Postalo nam je "normalno" da se nad radnicima iživljavaju poslodavci, pa do te mjere da ih fizički izobliče.
Postalo nam je "normalno" da crna kronika puna ubojstva, teškog obiteljskog nasilja sa nažalost smrtnim ishodima.
Postalo nam je "normalno" svaki vid nepravde.
Postalo nam je "normalno" kad petorica premlaćuju jednoga demonstrirajući silu.
Postalo nam je "normalno" da ti ne treba znanje ni umijeće već veza .
Postalo nam je "normalno" sve što je nenormalno.
I do svih nas je...

Sudeći po svemu , nažalost postajemo nenormalni❗

Daniela Škegro




IMG_2737.jpeg
 

Kad nenormalno postane normalno​

U ovoj zemlji po imenu Bosna i Hercegovina, nakupilo se toliko smeća, podlosti, bahatosti, intelektualne i morarne bijede koja se ne može poredit niti sa jednom ranijom društveno istorijskom formacijom koje su egzistirale na ovom našem malom prostoru, a bilo ih je.​



Da ovo nisam doživio, uprkos svim pročitanim knjigama, razgovorima sa učenim ljudima i vrhunskim intelektualcima, vjerovatno nikada ne bih povjerovao da je jedno društvo u stanju da, za svega desetak godina toliko propadne da se sve ono što je ranije bilo normalno i poželjno, počne posmatrati sa gađenjem, pa čak i prezirom.

Za kratak period, malograđanština je ušla u sve pore ovog društva koje je po dubini totalno strunulo. Lažno bogastvo, lažna sreća, glumljenje visine i moći bez pokrića, usne napumpane – veće od d**eta, 100 g mozga - 100 kg mišića, prostitucija, BMW-ovi, kokain, pištolji, skupa odijela, ajfoni, gaženje preko mrtvih da se dođe do cilja, slike sa egzotičnih destinacija na kredit (...) a iznutra i u glavi – praznina, nema ništa. Ovo je otprilike današnja slika bosanskohercegovačkog društva sa naročitim akcentom na Republiku Srpsku i Banjaluku koje su za kratko vrijeme postale leglo kriminala, prstitucije, narko kartela i trgovine ljudima. Neki će reći – dajte dokaze a, pola Evrope piše o tome. U suštini mi i ne vidimo šta se dešava, jer nam je to postalo normalno, pa čak i poželjno.


Mladost nam je uništena, teško bolesna i frustrirana. Za jedno ''NE(moguće)'', današnje generacije djece i mladih padaju u teške depresije i anksioznost. Nerijetko, prisutni su i teški izlivi bijesa, frustracija i nezadovoljstva a usled nemogućnosti ostvarenja ciljeva, čak se ''diže i ruka na sebe''. Parola ''moram dobiti sve sad i odmah'', mlade, kojima su idoli okorjeli kriminalci beogradskog, banjalučkog i sarajevskog podzemlja te umjetnici koji u pjesmama i filmovima promovišu brz i luksuzan život, drogu, prostituciju ''rešavanje'', želeći da budu dio tog ''krema'', već u ranom dobu stupaju u kriminalne vode. Za pošten rad i sticanje treba vremena a, vremena nema.

Kao glavni nukleus društva – uništena je i porodica. Razbile su je moderne tehnologije, društvene mreže, materijalna nesigurnost, kreiranje slike da se rađanjem djece i stupanjem u brak život završava i počinje period teškog ropstva i mučenja ali - i totalna materijalizacija i plastifikacija društva gdje su, muškarci koji nemaju jedan ili više stanova i automobila - nepoželjni, nesposobni i – budale a, djevojke bez po' kile plastike u tijelu – omražene i neinteresantne. Kao posledica svega, djeca su nam krajnje nevaspitana, neamju poštovanja prema roditeljima a kamoli nastavniku ili starijem a, kako i da imaju kad ih vaspitavaju parovi, farma, tik-tok, Omčo, Kristijan Golubović, Stanija, Kulićka, Prase i njima slični.

Svi bi nešto htjeli, svi govore o nekim velikim ciljevima ali, malo ko se odvažuje da se odvoji od mamine i tatine kućice i zapne jer ''ne mogu ja, kako ću sam/a''(?). Za mladog, zdravog i sposobnog čovjeka najveća prepreka može biti samo njegova glava i ništa više. Doduše, mogu biti i roditelji koji dopuste da im dijete vaspitava telefon. Treba zaraditi pare kako tako da se pokaže društvu i komšijama ali opet, pojedinac posle osamnaeste sam bira šta će biti.

Političku, intelektualnu i kulturnu scenu ne vrijedi ni komentarisati. U zemlji u kojoj se politika vodi snimanjem video klipova, prepucavanjima, populizmom, obmanjivanjem, spletkarenjem, dodvoravanjem po svaku cijenu, ništa bolje od ovog što imamo se i ne može očekivati. Političari na čelnim pozicijama su nam neobrazovani i što je najgore od svega, kao takvi, prepuni su samopuzdanja. Na prste jedne ruke se mogu pobrojati pojedinci na političkoj sceni za koje bi se moglo reći: ''ti ljudi su sposobni, obrazovani i mogu biti sjajan primjer građanima''. Kod nas je parola - što glasniji, neobrazovaniji i nevaspitaniji baja, to su veće šanse za popularnost i osvajanje glasova. Nevjerovatno!

Što se akademske i intelektualne scene tiče – ona je na margini – zasluženo! Ćutanje je u ozbiljnoj mjeri došlo na naplatu a kulminacija tek slijedi. Nekultura je postala kultura a obrazovan, pristojan i odmjeren čovjek – budala. Pravo i pravda odavno su misaone imenice jer ''sve ima svoju cijenu'' a one malobrojne ''budale'' koje nešto pokušavaju, prije ili kasnije se povuku ili se utope u sivilo.

Juče me jedna, jako dobra, veoma obrazovana i uspješna prijateljica iz Sarajeva pitala šta da očekujemo u narednom periodu. Odgovor je zvučao kao zona sumraka – ne zato što sam defetista ili pesimista, već zato što nam je realnost siva – bez ijednog tračka nade u bolje sutra. Ovo malo naroda i intelektualnog potencijala što je ostalo u zemlji, ne može više uhvatiti korak sa kriminalno – kartelskom državom. Degradacija društva polako doživljava svoju kulminaciju i do neke vrste reseta će kad – tad morati da dođe. Kakva će biti njegova priroda i kakve će posledice to ostaviti po nas, svemu tome ćemo svjedočiti. Možda i brže nego što možemo zamisliti.



Link
 

Back
Top