Help iliti pleh

sto se ljubavi tice - prava ljubav ne trazi da se covjek izmijeni do neprepoznatljivosti, pusta te da budes i rastes
ja prema predmetima i pojavama nemam takvu emociju pa je tako nemam ni prema poslu tj nikad to ne bih nazvala ljubavlju
 
dev je developer aka programer
znaci, racionalnije od toga ne ide
susta suprotnost onom sto ja radim, al put je isti

i ne vrtim pricu u krug nego ti ne kapiras razliku izmedju pukog posla/profesije i poziva (da tako formuliram)
da je kapiras vjerojatno ne bismo drvile ovoliko jer bi ti bilo jasno o cemu pricam

moji crtezi i grafike su produkti mog poziva
koji ne mogu zivotom braniti...nemam od cega
samo mogu od njega odustati u potpunosti tj mogu ga se odreci zarad neceg...to nesto nije partner, sto se mene tice

jel jasnije sad? : ))))
Mene iznenađuje koliko smatraš da je tvoje iskustvo jedinstveno i da je drugima nedokučivo. I upravo time i mistifikuješ čitavu stvar.

U vezi tih racionalnih zanimanja, sve zavisi od stepena posvećenosti. Veći stepen posvećenosti, uz nešto talenta, mada talenat nije obavezan, logično vodi većoj stručnosti. Veća stručnost, veća satisfakcija. Kad je posvećenost tolika da si čitavim bićem angažovan, onda ima tih neverovatnih trenutaka da ti se otvaraju čakre :lol:, da rešenje vidiš u snu, da je ono gotovo genijalno, da si na adrenalinu neprestano... To je neverovatno, da je nesvesno uključeno. Samo ta posvećenost ima cenu koju plaća cela porodica, što ne mora da bude tragedija ako neko može da preseče.

A na temu ljubavi, nema suvoparnije materije, ali pojedine udžbenike su sa mog faksa profesori pisali sa toliko ljubavi, o mrtvim stvarima kao da su najvoljenija bića, u nekom zanosu, sa obožavanjem, sa zaraznim elanom. Nije to uvek navučenost na adrenalin. Ima onih koje su dovodili na predavanja iako su penzionisani, ne dišeš dok pričaju sa koliko ljubavi oni to čine.
 
Mene iznenađuje koliko smatraš da je tvoje iskustvo jedinstveno i da je drugima nedokučivo. I upravo time i mistifikuješ čitavu stvar.

U vezi tih racionalnih zanimanja, sve zavisi od stepena posvećenosti. Veći stepen posvećenosti, uz nešto talenta, mada talenat nije obavezan, logično vodi većoj stručnosti. Veća stručnost, veća satisfakcija. Kad je posvećenost tolika da si čitavim bićem angažovan, onda ima tih neverovatnih trenutaka da ti se otvaraju čakre :lol:, da rešenje vidiš u snu, da je ono gotovo genijalno, da si na adrenalinu neprestano... To je neverovatno, da je nesvesno uključeno. Samo ta posvećenost ima cenu koju plaća cela porodica, što ne mora da bude tragedija ako neko može da preseče.

A na temu ljubavi, nema suvoparnije materije, ali pojedine udžbenike su sa mog faksa profesori pisali sa toliko ljubavi, o mrtvim stvarima kao da su najvoljenija bića, u nekom zanosu, sa obožavanjem, sa zaraznim elanom. Nije to uvek navučenost na adrenalin. Ima onih koje su dovodili na predavanja iako su penzionisani, ne dišeš dok pričaju sa koliko ljubavi oni to čine.

naprotiv, uopce ne smatram da je tako
samo vidim i definiram te stvari
drukcije od recimo vas
pri cemu mi cak nije vazno ni tko je u pravu...nisam cak sigurna da postoje pravi ili pogresni odgovori tu (mada mislim da postoje pogresna pitanja)

ja ne mislim da strast iskljucivo kratkotrajna, opsesivna i mracna
niti mislim da je smislena patnja iz ljubavi...tj ne mislim da ljubav zahtijeva patnju

pasija je moze zahtijevati - ako imas fokus i cilj, predano/pasionirano radis nesto, putujes ka tom cilju mozda ces se morati odreci neceg...mozda ces npr morati biti gladan zarad sportskog nastupa ili odabrati izmedju porodice i rada...sve to moze biti uzrok patnje, ovisno kako postavis stvari...u glavi, kako si definiras prioritete
nekom su to patnja i zrtvovanje, nekom je to logicna stvar i ne dozivljava to kao patnju i zrtvovanje

ja ne mislim da je neka transcedentna ljubav pokretacka sila zivih bica
uveliko smo determinirani biologijom
u tom smislu prioriteti se znaju
u tom smislu ljubav moze biti lijepak, ali strast je katalizator odrzanja vrste
 
Ljubav je upravo ta posvećenost, nije samo lepo osećanje, ono povremeno i izostaje. Sad zvučim kao Zoran Milivojević. :lol: Ali jeste... :D Ljubav nastaje kad se materija dobro upozna, toliko da se vlada potpuno ili gotovo potpuno njome, ali ostaješ u miru.

Strast čini da si si uvek gladan nečega, nikad do kraja zadovoljen, uvek ima nešto još, i još... I ideš iz krajnosti u krajnost, iz gotovo očaja u euforiju i nazad. Na stranu što je strast sebična, što ima za svrhu samo svoje zadovoljenje.

Potrebna su oba pokretača, ljubav se sigurno neće javiti odmah, ali neće potrajati, niti biti toliko plodonosno ako sve ostane prepušteno strastima... Zajedno, na smenu...
 
Ljubav je upravo ta posvećenost, nije samo lepo osećanje, ono povremeno i izostaje. Sad zvučim kao Zoran Milivojević. :lol: Ali jeste... :D Ljubav nastaje kad se materija dobro upozna, toliko da se vlada potpuno ili gotovo potpuno njome, ali ostaješ u miru.

Strast čini da si si uvek gladan nečega, nikad do kraja zadovoljen, uvek ima nešto još, i još... I ideš iz krajnosti u krajnost, iz gotovo očaja u euforiju i nazad. Na stranu što je strast sebična, što ima za svrhu samo svoje zadovoljenje.

Potrebna su oba pokretača, ljubav se sigurno neće javiti odmah, ali neće potrajati, niti biti toliko plodonosno ako sve ostane prepušteno strastima... Zajedno, na smenu...

to o cemu pricas je dobrim dijelom i navika
a ne samo ljubav
slozenija ziva bica su donekle robovi rutine i neophodna im je stabilnost poznatog da bi prosperirali na duze staze

meni ovdje djeluje da se mi mimolazimo u pogledu definicije strasti
ti je percepiras kao kratak uzlet i pad
sto u kontekstu pozude i jeste tocno
ja strast gledam u sirem kontekstu i znam da moze biti itekako dugotrajna i postojana
 
...@...
Najuzvisenija ljubav pretvara se u krst...tako da ne treba preterivati...:lol:
Претвара се, наравно.

Пар страна унапред сам и написала да је љубав пожртвовање, одговорност, спремност на компромис...
Страст (страдање) која је уследила као последица такве љубави је нешто недостижно смртнику. Али има и изрека, управо на томе базирана, да свако носи свој крст. Крст као симбол страдања.
Зато инсистирам да је љубав у основи свега позитивног и узвишеног.
Без љубави нема страдања за виши циљ.
 
to o cemu pricas je dobrim dijelom i navika
a ne samo ljubav
slozenija ziva bica su donekle robovi rutine i neophodna im je stabilnost poznatog da bi prosperirali na duze staze

meni ovdje djeluje da se mi mimolazimo u pogledu definicije strasti
ti je percepiras kao kratak uzlet i pad
sto u kontekstu pozude i jeste tocno
ja strast gledam u sirem kontekstu i znam da moze biti itekako dugotrajna i postojana
Ne mislim na naviku. Preduslov za ljubav je znanje i razumevanje. Pre toga može biti idealizacija, radoznalost, naklonost... Tako kad ljubavi ima, ljudima nećeš zamerati na manama jer razumeš odakle potiču i znaš da one čine integralni deo ličnosti. Kod posla čitav svet dobija drugačiji smisao, oplemeni čoveka...

Strast ne mora biti kratkog daha, ne mora biti ni dobra, ni loša, zavisi od čoveka u šta će je pretočiti. Bez ljubavi obično sklizne u sebične porive. Primer su ti vrhunski lekari koji su magovi za svaku hiruršku intervenciju, ali bez mnogo obzira prema samom pacijentu. Imaš i ove druge koje ljubav oplemeni za koje se pacijenti grabe...

Ja se slažem da je strast snažan unutrašnji motor, ali je "dobar sluga, loš gospodar".
 
Samo ću još ovo da kažem na temu i begam
Posao mi daje nekoliko sloboda
Prvo radim za sebe da mogu sebi da priuštim da živim pristojno
Drugo korisna sam i nalazim jasnu dobru svrhu svog posla
Treće uvek imaš i mogućnost da imaš malo predah od porodice ne valja ni kad su ljudi non stop zajedno stalno se svađaju
Četvrto moj posao mi pruža neke benefite koje retko ko ima ko radi
Malo li je?
 

Back
Top