Help iliti pleh

BojaMagije

Buduća legenda
Banovan
Poruka
29.459
vicem help ko pera kojot. :lol:

dakle, ja imam ozbiljan problem ...mrzim da radim. znaci mrzim iz dna duse, sve sto ispada iz varijante zabava meni postane problem. ja ne znam kako se vi ostali borite sa obavezama....ja ne volim nikakvu obavezu, meni je strasno dosadno na poslu. msm, nije da mi je lose tamo, naprotiv, ali meni je hebeno dosadno. jos pomislim na vas 4umashe sa sitnijom i krupnijom decom, i skontam kako je uzasno biti odrastao, biti u obavezama, jer koliko god mi tvrdili da se samo umreti mora, mora se i sve ostalo. ja bih najradije da se probudim uberem kopji evric sa nekog magicnog drvceta i krenem u novi dan.

ova moja jadikovka, jadi vase zlozike :mrgreen: je ovde jer ja moram da se pozalim, iskocicu iz koze koliko mi je tesko.

volela bih da iopet imam 20 godina i zahebavam s epo ceo dan...i jos sto je najgore covek mora da radi do kraja zivota, i tek na kraju eventualno dobije penziju, kada zadje u godine i postane krhk i lomljiv, umesto u mladosti da ima para ko sto je rmavinjak pun mrava i da peva onu brenbinu daj boze zdravlja i radosti i koji dinar u mladosti.

eto tako jos cu da dopisem kad i ako se vratim sa mucilista. :(
 
jos da dodam, meni cak ni novac nije satisfakcija, ja bih odradila posao uzela kintu i digla sve 4 u vis. drugarica mi kaze da njoj slatke parice jesu satisfakcija, ali meni cak ni to. mislim da je to sto ja morma da radim kosmicka greska i da je kosmos duzan da ispravi tu gresku i nagradi me. moj mozak ne moze da prihvati cinjenicu o zarobljenistvu. i onda kad ukapira meni se place.
 
vicem help ko pera kojot. :lol:

dakle, ja imam ozbiljan problem ...mrzim da radim. znaci mrzim iz dna duse, sve sto ispada iz varijante zabava meni postane problem. ja ne znam kako se vi ostali borite sa obavezama....ja ne volim nikakvu obavezu, meni je strasno dosadno na poslu. msm, nije da mi je lose tamo, naprotiv, ali meni je hebeno dosadno. jos pomislim na vas 4umashe sa sitnijom i krupnijom decom, i skontam kako je uzasno biti odrastao, biti u obavezama, jer koliko god mi tvrdili da se samo umreti mora, mora se i sve ostalo. ja bih najradije da se probudim uberem kopji evric sa nekog magicnog drvceta i krenem u novi dan.

ova moja jadikovka, jadi vase zlozike :mrgreen: je ovde jer ja moram da se pozalim, iskocicu iz koze koliko mi je tesko.

volela bih da iopet imam 20 godina i zahebavam s epo ceo dan...i jos sto je najgore covek mora da radi do kraja zivota, i tek na kraju eventualno dobije penziju, kada zadje u godine i postane krhk i lomljiv, umesto u mladosti da ima para ko sto je rmavinjak pun mrava i da peva onu brenbinu daj boze zdravlja i radosti i koji dinar u mladosti.

eto tako jos cu da dopisem kad i ako se vratim sa mucilista. :(
sve si u pravu, zato treba raditi posao koji čovek voli <444
nemam nešto sažaljenja prema ljudima koji kukaju na posao ili obaveze oko tih njihovih porodica, kao ni prema onima koji to glorifikuju..isto
treba živeti, a nemaju svi mooda za to, radije se kriju iza kuknjava ili glorifikacija.
 
Ja ne quqam na posao, nego na obavezu. I najzanimljivija stvar kad postane obaveza od koje nesto zavisi dosadi. I mogu da izdrzim.obavezu samo na kratke staze, posle duzeg vremena, ja se osetim pritisnuto, stesnjeno, zaribljeno. Prosto ne zelim da budem deo masine. I ne da ne zelim, mene to zamara.
 
vicem help ko pera kojot. :lol:

dakle, ja imam ozbiljan problem ...mrzim da radim. znaci mrzim iz dna duse, sve sto ispada iz varijante zabava meni postane problem. ja ne znam kako se vi ostali borite sa obavezama....ja ne volim nikakvu obavezu, meni je strasno dosadno na poslu. msm, nije da mi je lose tamo, naprotiv, ali meni je hebeno dosadno. jos pomislim na vas 4umashe sa sitnijom i krupnijom decom, i skontam kako je uzasno biti odrastao, biti u obavezama, jer koliko god mi tvrdili da se samo umreti mora, mora se i sve ostalo. ja bih najradije da se probudim uberem kopji evric sa nekog magicnog drvceta i krenem u novi dan.

ova moja jadikovka, jadi vase zlozike :mrgreen: je ovde jer ja moram da se pozalim, iskocicu iz koze koliko mi je tesko.

volela bih da iopet imam 20 godina i zahebavam s epo ceo dan...i jos sto je najgore covek mora da radi do kraja zivota, i tek na kraju eventualno dobije penziju, kada zadje u godine i postane krhk i lomljiv, umesto u mladosti da ima para ko sto je rmavinjak pun mrava i da peva onu brenbinu daj boze zdravlja i radosti i koji dinar u mladosti.

eto tako jos cu da dopisem kad i ako se vratim sa mucilista. :(
Tu sam krizu, i to ozbiljnu krizu imala do ranih tridesetih. Osećala sam se isprepadano jer sad treba i da rintaš od jutra do sutra i da imaš porodicu, što je dodatno rintanje i u celoj priči ti se potpuno izgubiš.
Hvala Bogu na hormonima i instiktima, sa decom je krenulo drugim putem. Hoćeš sad decu, ali ne možeš da ih imaš. Khm... Posle kad ih dobiješ sve izgleda potpuno drugačije nego što si zamišljao. I dalje te ljuljaju hormoni, rintaš i ali si srećan i imaš sebe ali na drugačiji način.
E, sad isto hoću i da radim, jedva čekam da opet radim, ali ozbiljno sumnjam da će se naći takva budala koja će mene da zaposli i da me ne otpusti već nakon par sati. :lol:
Tako da se to kod mene pokazalo kao vrlo efikasno rešenje, da mi izmakne malo ta mogućnost. Sad sam kao bubica. :lol:
 
Tu sam krizu, i to ozbiljnu krizu imala do ranih tridesetih. Osećala sam se isprepadano jer sad treba i da rintaš od jutra do sutra i da imaš porodicu, što je dodatno rintanje i u celoj priči ti se potpuno izgubiš.
Hvala Bogu na hormonima i instiktima, sa decom je krenulo drugim putem. Hoćeš sad decu, ali ne možeš da ih imaš. Khm... Posle kad ih dobiješ sve izgleda potpuno drugačije nego što si zamišljao. I dalje te ljuljaju hormoni, rintaš i ali si srećan i imaš sebe ali na drugačiji način.
E, sad isto hoću i da radim, jedva čekam da opet radim, ali ozbiljno sumnjam da će se naći takva budala koja će mene da zaposli i da me ne otpusti već nakon par sati. :lol:
Tako da se to kod mene pokazalo kao vrlo efikasno rešenje, da mi izmakne malo ta mogućnost. Sad sam kao bubica. :lol:

Ako se nasao neko mene da zaposli, nac8 ce se i za tebe. :lol:

Da meni je neprihvatljivo to da ceo zivot nam visi omca oko vrata. Bas me drma kriza izgleda.
 
Moje pitanje je kako ljudi izdrzavaju to gusenje i potrebu za slobodom da rade sta hoce i kad hoce, a da im nista nije uslovljeno. Cim ima uslova to je obaveza, ne igra, zabava, uzivanje.
Ukratko, kad shvatiš na drugačiji način, kad ne gladaš na to kao na mučnu obavezu, tad postaje lakše.
Disciplinovan čovek je moćan čovek, ovaj što zvrji i infantilno juri slobodu i odmor je stalno na gubitku. Ali to vidip jasno tek kad iskusiš tu slobodu koja ne služi ničemu,
 
Ukratko, kad shvatiš na drugačiji način, kad ne gladaš na to kao na mučnu obavezu, tad postaje lakše.
Disciplinovan čovek je moćan čovek, ovaj što zvrji i infantilno juri slobodu i odmor je stalno na gubitku. Ali to vidip jasno tek kad iskusiš tu slobodu koja ne služi ničemu,

Ja sam sticajem okolnosti izasla iz masine na par godina i bilo mi je lepo, lepo u toj slobodi. Strasno mi nedostaje. Sad moram da se vratim.
 
Ja ne quqam na posao, nego na obavezu. I najzanimljivija stvar kad postane obaveza od koje nesto zavisi dosadi. I mogu da izdrzim.obavezu samo na kratke staze, posle duzeg vremena, ja se osetim pritisnuto, stesnjeno, zaribljeno. Prosto ne zelim da budem deo masine. I ne da ne zelim, mene to zamara.
onda tako sebi namestiš, koliko god sumanuto zvučalo, moguće je.
 
Ukratko, kad shvatiš na drugačiji način, kad ne gladaš na to kao na mučnu obavezu, tad postaje lakše.
Disciplinovan čovek je moćan čovek, ovaj što zvrji i infantilno juri slobodu i odmor je stalno na gubitku. Ali to vidip jasno tek kad iskusiš tu slobodu koja ne služi ničemu,
slazem se sa brankich od a do s
 
Nađeš nekog darežljivog sa parama,da ne moraš raditi.Pa,kad ti dosadi, opet nešto raduckaj... itd.Meni je to teško da razumem, ja sam radoholičarka.Ali,mogu shvatam poentu priče. Sve dosadi, ja promenim posao kad postane previše monotono.Koji mi je ovo posao po redu treći ili četvrti. I ne radujem se penziji nimalo.Volela bih uskoro i ovaj da promenim.
 
Evo i forum je dobar primer....ovde egzistiram od 3. maja 2008. znaci 11 godina. Meni od foruma nista ne zavisi. Medjutim, jednom sam postala mod na psihologiji i bila mod 10 dana.:rotf: kad sam skontala da biti mod je jednako obaveza svakodnevnog logovanja dala sam se razalovati i postati obican 4umash. Iako sam se logovala svaki dan kad sam postala mod logovanne sam dozivela kao obavezu i nije mi bilo dobro vise.
 
Moje pitanje je kako ljudi izdrzavaju to gusenje i potrebu za slobodom da rade sta hoce i kad hoce, a da im nista nije uslovljeno. Cim ima uslova to je obaveza, ne igra, zabava, uzivanje.
Niko ne radi sta hoce kad hoce. Ljudi obicno misle da je moj posao vrlo slobodan, ali ne... moram da radim i kad mi se ne radi, kad se osecam lose, kad pada kisa i kad sija i kad sam na odmoru i kad setam u prirodi ja uvek moram da mislim na posao. Potpuno sam konzumirana svojim poslom, a moram da radim i druge stvari.
 
Moje pitanje je kako ljudi izdrzavaju to gusenje i potrebu za slobodom da rade sta hoce i kad hoce, a da im nista nije uslovljeno. Cim ima uslova to je obaveza, ne igra, zabava, uzivanje.

....@...
Tako sto guse druge po forumu ili sto bi rekli vrsni forumski psiholozi, istresaju sopstvene frustracije na forumski plebs... to je onaj psiholoski krug - jasu jednog, taj posle jase drugog, drugi treceg....i tako nikad kraja nenadyebivom jahanju...:lol:
Mislim da se problem nalazi u samom shvatanju slobode...za vecinu sloboda znaci odsustvo odgovornosti i ispunjavanje vlastitih zelja bez osvrtaja na druge, a cinjenica je da jedno s drugim ide...


Evo i forum je dobar primer....ovde egzistiram od 3. maja 2008. znaci 11 godina. Meni od foruma nista ne zavisi. Medjutim, jednom sam postala mod na psihologiji i bila mod 10 dana.:rotf: kad sam skontala da biti mod je jednako obaveza svakodnevnog logovanja dala sam se razalovati i postati obican 4umash. Iako sam se logovala svaki dan kad sam postala mod logovanne sam dozivela kao obavezu i nije mi bilo dobro vise.

Ali ipak se vracas, sto znaci da si pronasala nesto u ovoj rupi...e, to nesto valja naci, prepoznati i u svom radu,..
 
Evo i forum je dobar primer....ovde egzistiram od 3. maja 2008. znaci 11 godina. Meni od foruma nista ne zavisi. Medjutim, jednom sam postala mod na psihologiji i bila mod 10 dana.:rotf: kad sam skontala da biti mod je jednako obaveza svakodnevnog logovanja dala sam se razalovati i postati obican 4umash. Iako sam se logovala svaki dan kad sam postala mod logovanne sam dozivela kao obavezu i nije mi bilo dobro vise.
To te potpuno razumem. :lol:
Čim se premesti motivacija sa unutrašnje na spoljnu, čim imam obavezu prema nekome ili nešto doživim kao da imam obavezu prema nekome, to je ravno omči oko vrata. I meni je moderisanje iz tog razloga neprihvatljivo...

Ali na drugoj strani se lako primam na banalne fore. Recimo kako sam napravila tabelu sa glupim dnevnim obavezama koje mrzim jer se sve odrađuje kroz žurbu i pritisak, sad prosto trčim da ih odradim i čekiram u tabeli odrađeno. I sva sam srećna kad uspem sve iz tabele da čekiram, mada se to ne dešava tako često. :mrgreen: Tako opet prebacim sa spoljne na unutrašnju motivaciju. Fora je klinačka, ali eto, nađem kako da doskočim sebi. :lol:
 

Back
Top