He цепајте извезено платно

aZoVt.jpg
 
Kliknite za proširenje...
venera75;bt143555:
Sta reci a ne ponavljati se....divno je sto si se setio da oslikas izvorne pesme sa Kosova
l_girl_kiss.gif
, a oslikao si ih fantasticno...

Mali poklon od mene za tvoj blog

9G3Fv.jpg
Kliknite za proširenje...

USNILA JE DUBOK SANAK

Usnila je dubok sanak
sa Kosova Rada
pa se svome milom dragom
u narucju jada
pa se svome milom dragom u narucju jada

Ej, dragi , dragi
bozurove sadi
ja cu vodu a ti koren
nek izniknu mladi
ja cu vodu a ti koren nek izniknu mladi...

Vidis dragi sirom polja
bozurova nema
samo kamen, ljuto trnje
pod oblakom drema
samo kamen ljuto trnje
pod oblakom drema

Ej dragi dragi, bozurove sadi
ja cu vodu, a ti koren
nek izniknu mladi
ja cu koren a ti vodu
nek izniknu mladi

Da procveta ravno polje
oko manastira
i da pastir ispod brda
u frulu zasvira
i da pastir ispod brda u frulu zasvira..

ej dragi dragi, bozurove sadi
ja cu vodu a ti koren
nek izniknu mladi..
 
Poslednja izmena:
kospom03fs4.jpg


Udade se jagodo,
udade se draga duso,
udade se Zivka Sirinicka.

Udade se jagodo,
udade se draga duso,
udade se za Djorđa Djakovca.

Kad to cuo jagodo,
kad to cuo draga duso
kad to cuo Mita Prizrenlija

Zipnu Mita jagodo,
zipnu Mita draga duso,
zipnu Mita kaj da se pomami,

Pa otide jagodo
pa otide draga duso,
pa otide na Zivkina vrata,

Zasto Zivka jagodo,
zasto Zivka draga duso,
zasto Zivka ti mene prevari,

Nesam Mito jagodo,
nesam Mito draga duso,
nesam Mito ja tebe varala,

Mene dali jagodo,
mene dali draga duso,
mene dali nesu me pitali,
 
Lena01;bt143558:
Dilbere ovo si iskovao fantasticno:klap:
Ideja 5+, oslikvanje isto....pretpostavljam da u šteku kriješ još poneku ljepotu
Kliknite za proširenje...

PTICE LASTAVICE

Preletese ptice lastavice
preletese, zalosti, moj dilbere
aj nigde ne padose
vec padose devojci na djerdjef
vec padose oj zalosti, moj dilbere,
aj devojci na djerdjef

Ljuto kune sirota devojka
ljuto kune zalosti moj dilbere
aj ptice lastavice

Ne cepajte izvezeno platna
ne cepajte, zalosti, moj dilebere
aj izvezena platno

Vezla sam ga tri godine dana
vezla sam ga, oj zalosto moj dilbere
aj za mog dragana
aj za mog dragana
 
Aribi;bt143570:
th_Narodnenosnje-motiv.jpg


Preletese ptice lastavice
Preletese zalosti moj dilber
Aj nigde ne padose...
Al padose,
Devojci na djerdjef
Al padose zalosti moj dilber
Aj devojci na djerdjef...
Vezla sam ga tri godine dana
Vezla sam ga zalosti moj dilber
Aj za moga dragana...
Kliknite za proširenje...

GUSTA MI MAGLA

Gusta mi magla padnala more
gusta mi magla padnala
na toj mi ravnoi Kosovo more
na toj mi ravno Kosovo

Pod njom se nista ne vidi more
pod njom se nista ne vidi
do jedno drvo vioko, mori
pod jedno drvo visoko

Pod njeg mi sedi terzije mori
pod njeg mi sedi terzije
oni mi sije jelece
oni mi sije jelece
kolke su zvezde na nebo mori
tolke su sake na njega..
 
Marija.S.;bt143581:
19w8z5.jpg
Kliknite za proširenje...

U nebo gledam prolaze vekovi
secanja davnih jedini lekovi
kud god da krenem tebi se vracam ponovo
ko da mi otme iz moje duse Kosovo

Ko vecni plamen u nasim srcima
Kosovskog boja ostaje istina,
kud god da krenem tebi se vracam ponovo
ko da mi otme iz moje duse Kosovo

Oprosti Boze sve nase grehove
junastvom daruj kceri i sinove
kud god da krenem tebi se vracam ponovo
ko da mi otme iz moje duse Kosovo
 
..možda nije u skladu sa priloženim pesmama , ali je definitivno prijemčiva uz naslov teme ...dugačka je ali mnogo govori ... naš vez ?

Knjigu piše Žura Vukašine,
U bijelu Skadru na Bojani,
Te je šalje na Hercegovinu
Bijelome gradu Pirlitoru,
Pirlitoru prema Durmitoru,
Vidosavi ljubi Momčilovoj;
Tajno piše, a tajno joj šalje,
U knjizi joj ovako besjedi:
"Vidosava, Momčilova ljubo!
"Šta ćeš u tom ledu i snijegu?
"Kad pogledaš s grada iznad sebe,
"Ništa nemaš lijepo viđeti,
"Već bijelo brdo Durmitora
"Okićeno ledom i snijegom
"Usred ljeta, kao usred zime;
"Kad pogledaš strmo ispod grada,
"Mutna teče Tara valovita,
"Ona valja drvlje i kamenje,
"Na njoj nema broda ni ćuprije,
"A oko lje borje i mramorje;
"Već ti otruj vojvodu Momčila,
"Il' ga otruj, ili mi ga izdaj,
"Hodi k meni u primorje ravno
"Bijelome Skadru na Bojanu,
"Uzeću te za vjernu ljubovcu,
"Pa ćeš biti gospođa kraljica,
"Presti svilu na zlatno vreteno,
"Svilu presti, na svili sjediti,
"A nositi Divu i kadivu
"I još ono sve žeženo zlato;
"A kakav je Skadar na Bojani!
"Kad pogledaš brdu iznad grada,
"Sve porasle smokve i masline
"I još oni grozni vinogradi;
"Kad pogledaš strmo ispod grada,
"Al' uzrasla šenica bjelica,
"A oko nje zelena livada,
"Kroz nju teče zelena Bojana,
"Po njoj pliva riba svakojaka,
"Kad gođ hoćeš, da je taze jedeš."
Dođe knjiga ljubi Momčilovoj,
Knjigu gleda ljuba Momčilova,
Onu gleda, drugu sitnu piše:
"Gospodine, kralju Vukašine!
"Nije lasno izdati Momčila,
"Ni izdati, nita otrovati:
"U Momčila sestra Jevrosima,
"Gotovi mu to gospodsko jelo,
"Prije njega jelo ogleduje;
"U Momčila devet mile braće
"I dvanaest prvo-bratučeda,
"Oni njemu rujno vino služe,
"Prije njega svaku čašu piju;
"Momčil' ima konja Jabučila,
"Jabučila konja krilatoga;
"Kud gođ hoće, prelećeti može;
"U Momčila sablja sa očima,
"Ne boji se nikoga do Boga.
"Već me ču li, kralju Vukašine!
"Ti podigni mlogu silnu vojsku,
"Izvedi je na Jezera ravna,
"Pak zasjedni u gori zelenoj;
"U Momčila čudan nauk ima,
"Svako jutro u svetu neđelju
"Rano rani u lov na Jezera
"S' sobom vodi devet mile braće
"I dvanaest prvo:bratučeda
"I četr'est od grada levera;
"Kada bude u oči neđelje,
"Ja ću spalit' krila Jabučilu,
"Britku ću mu sablju zatopiti,
"Zatopiti onom slanom krvlju,
"Da se ne da izvadit' iz kora;
"Tako ćeš ti pogubit' Momčila."
Kada kralju taka knjiga dođe,
Te on viđe, što mu knjiga kaže,
To je njemu vrlo milo bilo,
Pa on diže mlogu silnu vojsku,
Ode s vojskom na Hercegovinu,
Izvede je na Jezera ravna,
Pak zasjede u gori zelenoj.
Kad je bilo u oči neđelje,
Momčil' ode u svoju ložnicu,
Pa on leže u meke dušeke,
Malo prođe, i ljuba mu dođe;
Ali ne će u meke dušeke,
Već mu roni suze više glave;
A nju pita vojvoda Momčilo:
"Vidosava, moja vjerna ljubo!
"Kaka ti je golema nevolja,
"Te mi roniš suze više glave?"
Al' govori mlada Vidosava:
"Gospodaru, Momčilo vojvoda
"Meni nije nikake nevolje,
"Već sam čula jedno čudno čudo,
"Čula jesam, al' nisam viđela,
"Da ti imaš konja Jabučila,
"Jabučila, konja krilatoga,
"Ja ne viđeh tvome konju krila,
"Te ne mogu mlada vjerovati;
"Već se bojim, hoćeš poginuti."
Mudar bješe vojvoda Momčilo,
Mudar bješe, al' se prevario,
Svojoj ljubi tako besjedio:
"Vidosava, vjerna moja ljubo!
"Za to ću te lasno utješiti,
"Ti ćeš lasno viđet' čilu krila:
"Kada prvi zapjevaju p'jevci,
"Ti otidi u nove ahare,
"Tad' će čile popuštiti krila,
"Tad' mu možeš krila sagledati."
Pak on leže sanak boraviti.
Momčil' spava, ljuba mu ne spava,
Veće sluša mlada u dušeku,
Kad će prvi p'jevci zapjevati;
A kad prvi p'jevci zapjevaše,
Skoči mlada iz meka dušeka,
Zapalila fenjer i svijeću,
Pa uzima loja i katrana,
Ode pravo u nove ahare;
Al' istina, što Momčilo kaže,
Jabučilo krila popuštio,
Popuštio krila do kopita;
Tade ona krila namazala,
Namaza ih lojem i katranom,
Pa svijećom krila zapalila,
Te sapali krila Jabučilu,
Što ne mogla vatrom sagoreti,
To pod kolan pritegnula tvrdo;
Onda mlada ode u riznicu,
Dovatila sablju Momčilovu,
Te je slanom zatopila krvlju,
Pak se vrnu u meke dušeke.
Kad u jutru zora zab'jelila,
Poranio vojvoda Momčilo,
Pa govori ljubi Vidosavi:
"Vidosava, moja vjerna ljubo!
"Ja sam noćas čudan san usnio,
"Đe se povi jedan pramen magle
"Od proklete zemlje Vasojeve,
"Pak se savi oko Durmitora,
"Ja udarih kroz taj pramen magle
"Sa mojijeh devet mile braće
"I s dvanaest prvo-bratučeda
"I četr'est od grada levera,
"U magli se, ljubo, rastadosmo,
"Rastadosmo, pak se ne sastasmo;
"Neka Bog zna, dobra biti ne će."
Veli njemu ljuba Vidosava:
"Ne boj mi se, mili gospodaru!
"Dobar junak dobar san usnio;
"San je laža, a Bog je istina."
Opremi se vojvoda Momčilo,
Pa on siđe niz bijelu kulu,
Dočeka ga devet mile braće
I dvanaest prvo-bratučeda
I četr'est od grada levera,
A ljuba mu izvede čilaša,
Dobrijeh se konja dovatiše,
Otidoše u lov na Jezera.
Kad su bili nadomak Jezera,
Opteče ih ona silna vojska.
Kad Momčilo opazio vojsku,
On poteže sablju od bedrice,
Al' se pusta ne da izvaditi,
Kao da je za kore prirasla.
Onda reče vojvoda Momčilo:
"Čujete li, moja braćo draga!
"Izdade me kuja Vidosava,
"No dajte mi sablju ponajbolju."
Hitro su ga braća poslušala,
Dadoše mu sablju ponajbolju,
Pa je Momčil' braći besjedio:
"Čujete li, moja braćo draga!
"Vi udrite vojsci po krajima,
"Ja ć' udarit' vojsci po srijedi."
Mili Bože čuda velikoga!
Da je kome pogledati bilo,
Kako s'ječe vojvoda Momčilo,
Kako krči druma niz planinu;
Više tlači konjic Jabučilo,
Neg' što Momčil' britkom sabljom s'ječe;
Al' ga loša sreća susretnula:
Kad iziđe prema Pirlitoru,
Susrete ga devet vranih konja,
A na njima brata ni jednoga!
To kad viđe vojvoda Momčilo,
U junaku srce prepuknulo
Od žalosti za braćom rođenom,
Bijele mu malaksaše ruke,
Te ne može više da siječe,
Već udara konja Jabučila,
Udara ga čizmom i mamuzom,
Da poleti gradu Pirlitoru,
Al' mu konjic polećet' ne može;
Kune njega vojvoda Momčilo:
"Jabučilo, izjeli te vuci!
"Iz šale smo odavde lećeli,
"Bez nevolje, tek od obijesti,
"A danas mi polećeti ne ćeš!
Al' mu konjic njiskom odgovara:
"Gospodaru, vojvoda Momčilo!
"Nit' me kuni, niti me nagoni,
"Danas tebi polećet' ne mogu;
"Bog ubio tvoju Vidosavu!
"Ona mi je sapalila krila;
"Što ne mogla vatrom sagoreti,
"To pod kolan pritegnula tvrdo;
"Veće bježi, kuda tebi drago."
Kad to začu vojvoda Momčilo,
Proli suze niz junačko lice,
Pa odskoči od konja čilaša,
Triput skoči, do grada doskoči,
Ali gradu vrata zatvorena,
Zatvorena i zamandaljena!
Kad se Momčil' viđe na nevolji,
On dozivlje sestru Jevrosimu:
"Jevrosima, moja mila sejo!
"Pušti meni jednu krpu platna,
"Ne bih li ti u grad utekao."
Seja bratu kroz plač odgovara:
A moj brate, vojvoda Momčilo!
"Kako ću ti puštit' krpu platna,
"Kad je meni snaha Vidosava,
"Moja snaha, tvoja nevjernica,
"Savezala kose za direke?"
Al' je sestra srca žalostiva,
Žao joj je brata rođenoga,
Ona ciknu, kako ljuta guja,
Manu glavom i ostalom snagom,
Iz glave je kose iščupala,
Ostavila kose na direku,
Pa dovati jednu krpu platna,
Preturi je gradu niz bedene.
Momčil' vati onu krpu platna,
Pa se penje gradu uz bedene,
Gotov' bješe u grad uskočiti:
Al' doleće ljuba nevjernica,
Oštru sablju nosi u rukama,
Pres'ječe mu platno više ruku,
Momčil' pade gradu niz bedene,
Kraljeve ga dočekaše sluge
Na mačeve i na koplja bojna,
Na nadžake i na buzdovane;
A dopade kralju Vukašine,
Udari ga onim bojnim kopljem,
Udari ga posred srca živa,
Al' govori vojvoda Momčilo:
"Amanet ti, Vukašine kralju:
"Ti ne uzmi moju Vidosavu,
"Vidosavu, moju nevjernicu,
"Jer ć' i tvoju izgubiti glavu,
"Danas mene u tebe izdala,
"A sjutra će tebe u drugoga;
"Već ti uzmi moju milu seju,
"Seju moju milu, Jevrosimu,
"Ona će ti svagda vjerna biti,
"Rodiće ti, k'o i ja, junaka."
To govori vojvoda Momčilo,
To govori, a s dušom se bori,
To izusti, laku dušu pusti.
Kad pogibe Momčilo vojvoda,
A gradu se otvoriše vrata,
Pak iziđe kuja Vidosava,
Te dočeka kralja Vukašina,
Odvede ga na bijelu kulu,
Posadi ga u stolove zlatne,
Ugosti ga vinom i rakijom
I gospodskom svakom đakonijom,
Pa otide u riznicu mlada,
Iznese mu ruho Momčilovo,
Momčilovo ruho i oružje;
Al' da vidiš čuda velikoga:
Što Momčilu bilo do koljena,
Vukašinu po zemlji se vuče;
Što Momčilu taman kalpak bio,
Vukašinu na ramena pada;
Što Momčilu taman čizma bila.
Tu Vukašin obje noge meće;
Što Momčilu zlatan prsten bio,
Tu Vukašin tri prsta zavlači;
Što Momčilu taman sablja bila,
Vukašinu s' aršin zemljom vuče;
Što Momčilu taman džeba bila,
Kralj se pod njom ni dignut' ne može.
Tad' govori kralje Vukašine:
"Avaj meni, do Boga miloga!
"Nuto BiiiiP mlade Vidosave!
"Kad izdade ovakog junaka,
"Koga danas u svijetu nema,
"To li mene sjutra izdat' ne će!"
Pa poviknu svoje vjerne sluge,
Uvatiše kuju Vidosavu,
Svezaše je konjma za repove,
Odbiše ih ispod Pirlitora,
Te je konji živu rastrgoše.
Kralj pohara dvore Momčilove,
Pa on uze sestru Momčilovu,
Po imenu dilber-Jevrosimu,
Odvede je Skadru na Bojanu,
I vjenča je sebi za ljubovcu,
Šnjom lijepi porod izrodio,
Porodio Marka i Andriju,
A Marko se turi na ujaka,
Na ujaka vojvodu Momčila.
 
Marija.S

Пораниле две девојке младе,
У Недељу жито да дораде.
Отац коси, а девојке вежу,
Над њима се облаци растежу.
Сину муња из мутна облака,
Па гром паде међу девојака.
Милку уби, а Јелицу рани,
Попадаше по зеленој трави.
 
Lena01;bt143558:
Dilbere ovo si iskovao fantasticno:klap:
Ideja 5+, oslikvanje isto....pretpostavljam da u šteku kriješ još poneku ljepotu
Kliknite za proširenje...

Ој убава мала момо, ладо, ладо,
ој убава мала момо, лад.
Ој убава мала момо!
Младо момче Бога моли:
"Дај ми, Боже, што те молим:
претвори ме ситан бисер,
расипи ме пред кладенце,
где девојке воду точе,
где невесте платно беле,
да ме нижу, да ме носе,
да ме носе око грло,
за грло сам загинуо,
за девојче душу дао."
Ој убава мала момо!
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top